[Avdo Halilovic]

Draga Amra, super pitanje, predlažem članak “koji je fer procenat suvlasništva koji mogu dati partneru koji se pridružio mom startupu”.Primjer 1: Osoba ima ideju, nema registrovanu firmu, nije nikome ništa prodala, nema IP niti poseban know-how, ulazi na već zasićeno tržište s prevelikim brojem konkurenata. Nezahvalno je raditi bilo kakvu procjenu i bilo kakva ulaganja. Poduzetnika uputiti da uradi validaciju poslovne ideje i da se vrati sa konkretim rezultatima prodaje.  Primjer 2: Poduzetnica iz prvog primjera je validirala ideju, što znači da je ostvarila određeni kontinuitet u prodaji, ima kontakte s klijentima s kojima je dogovorila mjesečnu ili godišnju prodaju s jasno definisanim uslovima (cijena, količina, dostava, odgovornosti,…), ima kontakte s dobavljačima i distributerima s kojima ima jasno definisane uslove, ima iskustvo tj. zna napraviti određeni proizvod ili pružiti uslugu, posjeduje osnovna znanja iz upravljanja biznisom. Dakle, ima sve samo treba registrovati preduzeće i nabaviti osnovna sredstva te će biznis odmah generirati prihode. Ovdje procjenu radimo na bazi ostvarenih rezultata prodaje i procijenjenih tj. predugovorenih poslova. Može se još posmatrati i TAM (Total Addressable Market) pa očekivani tržišni udio biznisa u nekom periodu u kojem investitor očekuje da ostvari povrat na uloženo, s tim da i te procjene ne treba uraditi previše optimistično. Ako poduzetnica u periodu validacije ostvaruje mjesečne prihode od 2.000KM, uz to ima ugovore koji joj garantuju otkup u naredne 2 godine u vrijednosti 200.000KM tada procjenu možemo bazirati na tim brojevima. Ako uz to ima i neki IP može se uraditi i procjena vrijednosti licence. Primjer 3: Biznis posluje na tržištu 2 godine. Uzimamo knjigovodstvenu vrijednost firme, goodwill, vrijednost ugovorenih poslova za budući period, te se na osnovu toga procijeni vrijednost. Važno je napomenuti da kod registrovanih također postoji rizik od friziranja finansijskih izvještaja ili sklapanja ugovora koji dugoročno mogu dovesti u pitanje poslovnje preduzeća, pa se s tim u vezi preporučuje detaljna revizija. Postoje različite metode procjene bilo startupa bilo već zrele kompanije, međutim na kraju se sve svodi na neki osjećaj ili tzv. treće čulo investitora. Situacija se značajno usložnjava ukoliko investitor nije samo profitno orijentisan već želi ostvariti određeni impakt. U tom slučaju investitor može donijeti odluku da podrži određeni biznis i svjesno pristati na manji vlasnički udio koji je daleko od proporcionalnog procijenjenoj vrijednosti preduzeća samo zato što u perspektivi biznis može kreirati značajan impakt za zajednicu. Nadam se da sam bar donekle odgovorio na pitanje 🙂