[Ivana Zečević]

Mogla bih dugo komentarisati ovu temu. Odmah ću reći da nije lako biti drugačiji i izdvajati se iz mase, jer čim ste takvi, nailazite na dozu osude, jer ljudi obično ne vole ništa što je drugačije, to najbolje znam po sebi. Pogotovo što sam bila neko ko je bio drugačiji u vrijeme kada to uopšte nije bilo podnošljivo, i nosila sam se sa raznim osudama. Ali ključ svega je bilo to što nisam odustala od sebe, bila sam svoja do kraja. Mislim da zaista jeste ogroman pritisak stavljati na nas mlade, da smo mi ti koji odmah moramo promijeniti sve na bolje. Ipak, mi smo na kraju dana samo ljudi i trudimo se, ali smatram da ne trebamo pretjerivati ni u čemu, pogotovo danas kada je najvažniji balans u svemu. Trebamo biti nježni prema sebi i ići polako. Danas svijet previše brzo ide svakako i mislim da je najvažnije imati vjeru u sebe, da se nastavimo boriti i truditi se, ali da se ne trebamo opterećivati onim šta će neko drugi reći. Ta rečenica nikada ništa dobro nije donijela. Samo trebamo biti svjesni da itekako radimo dovoljno i da je najvažnije na kraju dana da smo mi ponosni i zadovoljni onim što smo postigli. Svakako ne možemo stavljati toliki teret na naša mala leđa.