Skip to content

Značaj komuniciranja – Neverbalna komunikacija

U svakodnevnoj komunikaciji sa ljudima, koristimo reči kako bismo preneli željenu poruku. Postoji i drugi vid komunikacije koji ne uključuje reči, a veoma je značajan – neverbalna komunikacija.

Prema načinu izražavanja neverbalna komunikacija se deli u dve grupe: Vokalna i nevokalnu.

Vokalna (auditorna) je ona neverbalna komunikacija koja obuhvata sve ono što je u vezi sa govorom, a nije reč – intonacija, naglasak, uzdasi…

Nevokalna (vizuelna) – međutelesna orijentacija, mimika, gestikulacija, gestovi…

Po sadržaju koji se prenosi:

  • neverbalna komunikacija koja ukazuje na stavove i osećanja govornika o temi o kojoj se govori
  • neverbalna komunikacija koja ukazuje na opšte trenutno stanje govornika (nevezano za temu o kojoj se govori) i na ličnost govornika
  • neverbalna komunikacija koja ukazuje na osećanja i odnos govornika prema slušaocu 

Neverbalnu komunikaciju treba da prati verbalna koja pokriva sve 3 kategorije: temu, opšte stanje i odnos sa sagovornikom.

Najvažniji aspekti neverbalnog komuniciranja pri usmenom razgovoru su:

  • rastojanje između sagovornika
  • telesna orijentacija u odnosu na sagovornika
  • telesni stav – položaj tela
  • kontakt očima među sagovornicima
  • izraz lica – mimika
  • upotreba ekstremiteta, najčešće ruku i prstiju – gestikulacija
  • odeća i uopšte izgled
  • vokalna ekspresija – parajezička i ekstrajezička komunikacija

Rastojanje nam može dati bitnu informaciju o samoj komunikaciji između ljudi. Neke od tih su:

  • Da li su osobe veoma blizu i došaptavaju se međusobno  ili govore javno za sve prisutne
  • U kakvom su odnosu sagovornici – prijatelji, poznanici, neprijateljski nastrojeni
  • Odnos koji bi želeli da postoji između njih – prelazak granice “ličnog prostora” osoba može da shvati kao uvredu i da odreaguje negativno. Isto tako, može prijateljski prihvatiti.

Telesna orijentacija opisuje način na koji se ljudi telesno postave prema drugima. Na primer: kada neko priđe i sedne pored nas, to se više smatra prijateljskom orijentacijom, nego kada neko sedne preko puta nas.  

Kontakt očima je najvažniji neverbalni kanal za slanje povratnih informacija u usmenom razgovoru. Osoba koja je umorna, ima manjak samopouzdanja, oseća stid – spuštaće pogled. Zainteresovanost se pokazuje direktnim gledanjem u oči, što je najčešće kod osobe koja sluša.

Izraz lica (mimika) –  Osmeh i mrštenje su dva najvažnija facijalna pokreta, oni kazuju prijatno iznenađenje, neprijanto, razočarenje, čuđenje, ravnodušnost, mržnja, simpatije…

Gestikulacija služi da nadopuni prenošenje željene poruke. Pored velike pomoći, može doći i do neprijatnosti ukoliko osoba ima odsustvo kontrole nad svojim telesnim pokretima i stavom.

Odeća i izgled  nam mogu reći o ulozi ili funkciji koju određena osoba ima. Postoje preduzeća koja zahtevaju određeni kodeks oblačenja, najčešće formalnog karaktera. Dok druga smatraju da je neformalno odevanje najbolji izbor za politiku njihove firme.

Vokalna ekspresija može da se kategoriše u dve grupe:

  • parajezički aspekt vokalnog razgovora –  jačina glasa, dinamika glasa (tempo kojim govorimo), intonacija (ironičan ton, šaljiv ton, preteći..), akcenta (način izgovaranja reči svojstven određenom podneblju gde se različitim naglašavanjem delova reči i rečenice stvaraju razlike između različitih geografskih, ali i kulturoloških delova istog govornog područja)..
  • ekstrajezički aspekt vokalnog razgovora – opisuje sve glasove i zvuke koje pravimo, a nisu reči (različiti uzdasi, poluglasovi koje koristimo dok razmišljamo o tome šta treba da kažemo, nakašljavanja, smeh…

Pogledaj i:

_______________

Povezani Članci

Odgovori