Kako osigurati da tehnologija radi za nas, a ne umjesto nas?

Izašao je novi izveštaj Svjetskog ekonomskog foruma, Future of Jobs Report 2025, pa ću se u ovom tekstu osvrnuti na dio ovog izveštaja koji govori o vještinama. Ako te zanima ova tema, preporučujem ti da pročitaš i izvrstan članak koji je napisala Senka Bajramović – WEF Future of Jobs Report 2025: 60% radnika treba prekvalifikaciju za poslove budućnost.

Od 2016. godine očekivalo se da će 35% vještina radnika biti disruptirano u narednim godinama. Međutim, pandemija COVID-19 dovela je do ubrzanog napretka u tehnologiji. Kompanije su ubrzano usvojile korištenje digitalnih alata, rješenja za rad na daljinu i napredne tehnologije poput mašinskog učenja i generativne umjetne inteligencije. Bez obzira na to, obim promjena vještina nije ujednačen među ekonomijama i industrijama. Ekonomije s nižim srednjim i višim srednjim prihodima, kao i one pogođene sukobima, obično očekuju veće promjene u vještinama radnika, dok ekonomije s visokim prihodima predviđaju manju nestabilnost.

Ključne vještine

Na slici su prikazane ključne vještine koje su ispitanici ankete “Future of Jobs” identifikovali kao potrebne radnicima danas. Prema tome, možemo vidjeti da je analitičko razmišljanje ključna vještina. Zatim imamo otpornost, fleksibilnost i agilnost, zajedno s liderskim sposobnostima i društvenim uticajem, što naglašava ključnu ulogu prilagodljivosti i saradnje uz kognitivne vještine, kreativno razmišljanje te motivacija i samosvijest. Iz ovih top 5 vještina možemo vidjeti da su sposobnosti rješavanja problema i lična otpornost ključni za uspjeh.

Dalje imamo tehnološka pismenost, empatija i aktivno slušanje, radoznalost i cjeloživotno učenje, upravljanje talentima, te orijentacija na uslugu i korisničku podršku. Vještine koje odražavaju važnu ulogu tehničke stručnosti, snažnih interpersonalnih sposobnosti, emocionalne inteligencije i posvećenosti kontinuiranom učenju pokazuju očekivanja ispitanika da radnici moraju balansirati između “tehničkih” i “mekih” vještina kako bi uspješno radili u današnjem radnom okruženju. Sveukupno, liderske sposobnosti i društveni utjecaj, otpornost, fleksibilnost i agilnost te umjetna inteligencija i big data zabilježili su najveći porast važnosti, s povećanjem od 22, 17 i 17 procenata, respektivno, u udjelu ispitanika koji ih identificiraju kao ključne vještine u poređenju s izdanjem iz 2023. godine.

Evolucija vještina

Tehnološke vještine predviđaju se kao one koje će rasti u važnosti brže nego bilo koja druga vrsta vještina. Među njima, vještine vezane za vještačku inteligenciju (AI) i velike podatke (big data) zauzimaju prvo mjesto kao najbrže rastuće vještine, odmah iza njih slijede mreže i sajber sigurnost te tehnološka pismenost. S druge strane, očekuje se blagi neto pad važnosti čitanja, pisanja i matematike. Opadajuća relevantnost fizičkih sposobnosti trend je u prethodnim izvještajima o budućnosti poslova, ali ovo je prvi put da su zabilježile neto negativan pad.

S obzirom na brze tehnološke promjene, mladi se suočavaju sa osjećajem nesigurnosti i pritiska, ali i pružaju uvide u izazove i prilike za budućnost. Merjem Muratović, studentica grafičkog dizajna i bivša internica u Rolifyu, podijelila je svoje mišljenje o uticaju tehnologije na vještine i tržište rada:

Brze tehnološke promjene su zastrašujuće, pogotovo kad vidimo da osnovne vještine poput čitanja, pisanja i matematike postaju manje važne. Nije ni čudo što je kreativno razmišljanje sve traženije – to je nešto što tehnologija ne može zamijeniti. Prije nekoliko dana vidjela sam primjer gdje je “piscu” slučajno ostao prompt u knjizi koju je napisao uz pomoć AI-a. Baš pokazuje koliko umjetna inteligencija može ugroziti ono ljudsko.

Pokretači promjena u vještinama

Imamo 5 identifikovanih makrotrendova koji pokreću transformaciju tržišta rada: tehnološke promjene, geopolitička fragmentacija, zelena tranzicija, demografske promjene i ekonomska nesigurnost, sve to utiče na evoluciju vještina do 2030. godine.

1. Tehnološke promjene: Tehnološki napredak, posebno u oblasti umjetne inteligencije i automatizacije, stvara potražnju za naprednim vještinama u analizi podataka, programiranju i dizajnu, dok istovremeno smanjuje potrebu za manuelnim vještinama.
2. Geopolitička fragmentacija: Povećana geopolitička nestabilnost zahtijeva veće investicije u kibernetičku sigurnost, kao i razvoj vještina poput otpornosti, liderstva i globalne suradnje u kontekstu međunarodnih izazova.
3. Zelena tranzicija: S fokusom na održivost i klimatske promjene, raste potražnja za vještinama u energetskoj efikasnosti, klimatskim adaptacijama i globalnoj suradnji, što je ključno za ekonomski razvoj.
4. Demografske promjene: Starenje populacije i smanjenje radno sposobnog stanovništva povećavaju potrebu za vještinama u upravljanju talentima, motivaciji i komunikaciji, s ciljem stvaranja inkluzivnijeg radnog okruženja.
5. Ekonomska nesigurnost: Globalna ekonomska nesigurnost naglašava potrebu za agilnošću, kreativnim razmišljanjem i inovacijama kako bi se poslovanja prilagodila novim izazovima i ostala konkurentna.

Danas se mladi suočavaju s izazovima koji dolaze ne samo od tehnoloških promjena već i od ekonomske nestabilnosti. Pritisak da pronađu svoje mjesto na tržištu rada mnogo je veći nego prije, ali isto tako, prilagodljivost i spremnost na učenje čine mlade generacije izuzetno otpornima. Merjem je podijelila svoje razmišljanje o tome kako mladi mogu pronaći prilike u ovim izazovima:

A ekonomska situacija? Ta nestabilnost i nesigurnost stvaraju dodatni pritisak, posebno na nas mlade koji se suočavamo s brojnim izazovima, dok pokušavamo pronaći svoje mjesto na tržištu rada. Ipak, mislim da se s tim možemo nositi. Mladi imaju nevjerovatnu sposobnost prilagodbe, a ključ je u cjeloživotnom učenju i razvijanju vještina koje nas izdvajaju – kreativnost, inovativnost i empatija. Promjene su neizbježne, ali pružaju priliku da tehnologiju iskoristimo kao alat, a ne kao zamjenu za nas, i da stvorimo svijet gdje ljudske vrijednosti ostaju u središtu.

Potrebe za obukom do 2030. godine

Predviđanja o potrebama za obukom do 2030. godine ukazuju na sljedeće:

• Od 100 radnika, 41 neće zahtijevati značajnu obuku.
• 11 će trebati obuku, ali im ona neće biti dostupna.
• 29 će biti osposobljeno unutar svojih trenutnih uloga.
• 19 će zahtijevati obuku i biti preusmjereni na nove uloge unutar organizacije.

Najčešći očekivani rezultati ulaganja u obuku su:

• Povećanje produktivnosti (77%).
• Poboljšanje konkurentnosti (70%).
• Zadržavanje talenata, koje je posebno prioritet u industrijama poput automobilske i svemirske, elektronike, te proizvodnje robe široke potrošnje, gdje preko 72% poslodavaca ovo ističe kao ključni cilj.

Prepoznavanje potreba za novim vještinama i ulaganje u vlastiti profesionalni razvoj postaje imperativ, jer će samo oni koji se uspješno prilagode novim izazovima u tehnologiji, održivosti i društvenim promjenama moći održati konkurentnost na tržištu rada 2030. godine.

Ako ti je zanimljivo da čitaš blogove na ovu i slične teme, preporučujem ti da pročitaš i ova dva: Vještine u fokusu: Poređenje WEF Future of Jobs izvještaja 2023. i 2025. godine i Kako vještačka inteligencija (AI) i roboti oblikuju našu budućnost: Uvidi Marca Benioffa, izvršnog direktora Salesforce-a.