Između budućnosti koju želim i budućnosti “trbuha za kruhom”

✨ Međutim, vjerujem da svako od nas nosi zlatno sjećanje iz doba studentskih klupa. Sjećanje koje je uveliko zaslužno za ono ko smo i gdje stojimo danas! 

👩‍🎓 Stoga, upravo o studentskim danima želim da govorim u svom današnjem blogu, o tim čarima obrazovanja, dragim trenucima, ali i izgubljenim momentima. Jer sada kada se već približavam kraju svog studentskog života, mislim da je sjajno osvrnuti se unazad i sagledati sve što sam prešla i postigla. A ujedno i nabaciti sama sebi i reći: bravo, mala!, obzirom da je ponekad potrebno vratiti se unazad, kako bismo sigurno nastavili naprijed. A vjerujem da si saglasan ili saglasna na sa mnom?! 

Kraj srednje škole, završetak jednog doba i iščekivanje drugog. Svi mi na jednom raskršću na kojem odjednom moramo biti dovoljno zreli, dovoljno odrasli i odlučiti kojim putem krenuti. Ali mali milion pitanja i kalkulisanja iznad glave. A sve to jer živimo u jednoj prkosnoj i ponosnoj Bosni i Hercegovini, i ne možemo dopustiti sebi luksuz da idemo za onim što volimo. Nego se mora pametno izabrati, pa birati struku u kojoj „ima posla“. Ali pobogu, kakva je to struka u kojoj ima posla? Pogotovo ukoliko to nije ono što ti je milo učiti, a kamoli raditi nekad u budućnosti.

• I tako izgubljena, pomalo i uplašena, stajala sam na tom raskršću života, svima dobro poznatom, i razmišljala sam o toj čuvenoj budućnosti. Budućnosti u kojoj sam vidjela sebe kako podučavam djecu književnosti i ljepoti našeg maternjeg jezika, kako učestvujem u odgoju i obrazovanju svih tih malih genijalaca i genijalki koje naša zemlja ima i kako ih učim da je ponekad potrebno izaći iz okvira. I smiješim se pri pomisli na tu budućnost, ali znaš onaj momenat kada čuješ stotinu glasova oko sebe? Glasova koji ti prljaju, zamućuju i iskrivljuju tvoju viziju i tvoje nade? I onda ustukneš, napraviš korak nazad i ostaneš u okviru. 

Ni sama ne znam kako sam u tom momentu, sa tadašnjih klimavih 18 godina, uspjela ušutkati sve te glasove oko sebe i odlučila hrabro izaći iz okvira i krenuti za vizijom svoje budućnosti. Moj logičan sljed događaja nakon srednje škole je bio upis na Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici, Odsjeka za bosanski, hrvatski, srpski jezik i književnost. Logičan i jedini siguran odabir. Unatoč svim „savjetima“ kako trebam odabrati nešto od čega ću sutra „imati hljeba“, jer profesora i profesorica književnosti i jezika ima na pretek. Svjesna svih tih činjenica, stanja države u kojoj živim, sistema koji ponekad guši sve što želi da cvjeta i opstaje, svjesna mogućnosti da nekad sutra neću moći dobiti posao kao profesorica, svjesna svega čega možda i nisam trebala biti u tim godinama, odlučila sam da ipak izađem iz okvira i krenem za onim što volim i onim čime se želim baviti. 

I sada tri godine kasnije, moram priznati da je bilo momenata kada sam se kolebala, preispitivala svoju odluku i kajala se, ali na sreću, ti momenti su bili rijetki i uspjela sam ih ušutkati, baš kao što sam ušutkala i sve one glasove onaj dan kad sam predala papire za upis na fakultet. A sve to jer sam u te tri godine spoznala sebe, izučavala ono što me zanima, učila o prošlosti književnosti da bi bila svjesna sadašnjosti, otkrivala dio po dio svog maternjeg jezika i otkrila beskrajnost njegove ljepote. Upoznala divne ljude, prisustvovala brojnim aktivnostima koje moj Fakultet nudi, učila od besprijekornih profesora i profesorica i naučila zauzeti svoj stav i isti braniti. 

Možda doista nekad u bliskoj budućnosti neću imati priliku raditi kao profesorica, možda ću izgubiti volju u moru beskrajnih konkursa, apliciranja za posao i prijava na biro. Možda. Ali to možda me ne može i ne smije spriječiti od pokušaja danas. Pokušaja da idem ka viziji svoje budućnosti, viziji svog života koji želim sebi satkati, uprkos sistemu i državi u kojoj se čini da je sve nemoguće. A možda je i moguće, ko će ga znati! 🍀

Stoga, ukoliko se možda i ti nalaziš na sličnom raskršću u svom životu, neka ti moj blog bude mrva inspiracije i vjetra u leđa, te dopusti svome srcu i unutarnjem osjećaju da te vodi tamo gdje želiš. Jer upravo tu i treba da budeš! 🌟

___

👀 Pogledaj i: 

• Čari debate kroz Univerzitetsko debatno takmičenje u Zenici
• Premijera predstave “Kuća” u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici

___

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo.
• Prilike za profesionalni razvoj i networking pronađi i na našoj lonac.pro LinkedIn stranici.