Da li će otkrivanje metaversa biti posao budućnosti?

Paralelni svemiri više nisu samo element dobre sci-fi priče. Danas postoje neke naučne teorije koje podržavaju ideju postojanja paralelnih svemira izvan našeg. Ipak, teorija multiverzuma ostaje jedna od najkontroverznijih teorija u nauci.

Možda živimo samo jedan od beskonačnog broja mogućih života. Ipak, multiverzumi nisu rezervisani samo za “Star Trek”, “Spidermana” i “Doctor Who”. Prave naučne teorije istražuju, a u nekim slučajevima i podržavaju, mogućnost postojanja svjetova izvan našeg – paralelnih, udaljenih ili čak onih koji odražavaju naš sopstveni.

Koncept paralelnih svemira dugo je zaokupljao maštu naučnika, filozofa i pisaca fikcije. Ideja o više svemira, od kojih svaki sadrži različite verzije stvarnosti, često se pojavljuje u naučnoj fantastici, bilo u knjigama, filmovima ili televizijskim serijama. Međutim, iako je ova ideja fascinantna, naučna osnova za postojanje paralelnih svemira i dalje ostaje sporna i spekulativna.

Porijeklo hipoteze o paralelnim svemirima

Ideja o paralelnim svemirima potiče iz interpretacije mnogih svjetova kvantne mehanike koju je predložio fizičar Hugh Everett III. Znači da svaki kvantni događaj dovodi do grananja svemira, stvarajući više stvarnosti u kojima se ostvaruju svi mogući ishodi. Na primjer, u jednom svemiru si odabrala ili odabrao jednu karijeru, dok u drugom krećeš potpuno drugačijim putem. Ova interpretacija bila je pokušaj da se riješe neki od zagonetnih paradoksa u kvantnoj mehanici, gdje čestice mogu postojati u više stanja istovremeno.

Fizičari poput Alana Gutha i Andreia Lindea sugerisali su da je tokom Velikog praska prostor-vrijeme toliko brzo ekspandiralo da je moglo stvoriti regije nalik balonima, od kojih bi svaka imala svoj skup fizičkih zakona. Ovi „džepni svemiri“ mogli bi postojati neovisno jedni od drugih, potencijalno s potpuno drugačijim karakteristikama od našeg svemira.

Nedostatak empirijskih dokaza

Za neku teoriju da bi bila naučno prihvaćena, moramo imati dokaze koji je potvrđuju. Problem sa multiverzumom je što se, po definiciji, ti drugi svemiri nalaze izvan našeg dohvata, to jeste, ne možemo ih vidjeti, izmjeriti ili na bilo koji način provjeriti njihovo postojanje. Zbog toga ova teorija ostaje u domenu spekulacija. Fizičarka Sabine Hossenfelder u svojoj knjizi Lost in Math (2018) objašnjava da se mnogi naučnici zaljubljuju u matematičku eleganciju ideja poput multiverzuma, iako te ideje nemaju stvarne dokaze.

Jedan od glavnih argumenata zagovornika multiverzuma jeste antropski princip. To je ideja da je naš svemir takav kakav jeste jer omogućava postojanje života koji ga može posmatrati. Drugim riječima, ako postoji beskonačno mnogo svemira s različitim osobinama, mi živimo u onom koji podržava život. Iako ovo može zvučati logično, mnogi naučnici ga kritikuju jer ne nudi konkretne dokaze niti objašnjava zašto su zakoni fizike baš takvi kakvi jesu.

Problem finog podešavanja

Još jedan razlog zašto se ljudi okreću ideji multiverzuma jeste takozvani problem finog podešavanja. To znači da su osnovne fizičke konstante, poput gravitacije ili brzine svjetlosti, tačno onakve kakve trebaju biti da bi život mogao da postoji. Da su malo drugačije, ne bi bilo planeta, zvijezda, pa ni nas.

Umjesto ideje da postoje drugi svemiri s drugačijim vrijednostima, neki naučnici pokušavaju da pronađu drugačija objašnjenja. Na primjer, teorija struna pokušava da objasni zašto su ove konstante baš takve, ujedinjujući zakone fizike u jednu veliku teoriju. Iako još nije potpuno razvijena, nudi konkretan pravac istraživanja.

Također, napredak u istraživanju ranog svemira i kosmičke inflacije mogao bi dati bolja objašnjenja u budućnosti. Zahvaljujući teleskopima poput Planck satelita, naučnici skupljaju podatke koji nam pomažu da bolje razumijemo kako je svemir nastao i zašto izgleda ovako.

Psihološka privlačnost paralelnih svemira

Iako teorija paralelnih svemira nije naučno potvrđena, ona i dalje fascinira mnoge ljude. Jedan od razloga za to su njene filozofske i psihološke implikacije. Zamisliti da negdje postoji verzija nas koja je napravila drugačije izbore ili vodi potpuno drugačiji život prirodno budi radoznalost.

Multiverzum nam omogućava da maštamo o drugačijim ishodima, o tome kako bi naš život izgledao da smo izabrali drugi fakultet, preselili se u drugi grad ili donijeli neku ključnu odluku drugačije. Ovakve ideje često su prisutne i u filmovima i knjigama, jer nam omogućavaju da istražimo koncept sudbine, slobodne volje i beskonačnih mogućnosti.

Međutim, iako je lako razumjeti zašto nam je ova ideja privlačna, to ne znači da je naučno dokazana. Emocionalna ili filozofska vrijednost multiverzuma ne smije se miješati sa stvarnim dokazima. Nauka se oslanja na činjenice i eksperimentalne rezultate, a ne na ono što nam zvuči zanimljivo ili uzbudljivo.

Fascinantna, ali neutemeljena hipoteza

Kako nauka napreduje, možda ćemo otkriti više o fundamentalnoj prirodi svemira i njegovim zakonima. Ali za sada, multiverzum ostaje privlačna, ali u krajnjoj liniji neprovjerena ideja. Ljepota nauke leži u njenoj sposobnosti da preispituje, osporava i revidira ideje na osnovu dokaza. Dok ne pronađemo konkretan dokaz, teorija paralelnih svemira ostat će u domenu spekulacija, a ne nauke.

Šta misliš da li će neki od poslova budućnosti uključivati istraživanje multiuniverzuma i koje vještine će biti potrebne?

Izvor: Why the Parallel Universe Theory Might Be a Myth: Debunking the Idea of Multiverses