Uloga menadžmenta se mora promijeniti na 5 ključnih načina

Izvor: Harward Business Review

“Prvo, da otpustimo sve menadžere”, rekao je Gary Hamel prije skoro sedam godina u Harvard Business Reviewu. “Pomislite na beskonačne sate koje tim lideri i tim liderke, šefovi i šefice odjela i potpredsjednici posvećuju nadgledanju rada drugih.”
Danas vjerujemo da problem u većini organizacija nije samo što je menadžment neefikasan, već što uloga i svrha ove pozicije nisu išle u korak sa onim što je potrebno.
Već gotovo 100 godina, menadžment je povezan s pet osnovnih funkcija koje je opisao teoretičar menadžmenta Henri Fayol:

1. planiranje,
2. organiziranje,
3. popunjavanje kadrova,
4. vođenje i
5. kontrolisanje.

Ove funkcije su postale podrazumijevane odgovornosti menadžera, ali one se odnose na postizanje fiksnog cilja u stabilnom okruženju. Ako uklonimo stabilnost okruženja, treba početi razmišljati o fluidnosti cilja. Da bi pomogli organizacijama da odgovore na izazove današnjice, menadžeri i menadžerke moraju preći sa:

1. Direktivnog na instruktivni pristup: Kada roboti pokretani vještačkom inteligencijom obavljaju više poslova kao što su završetak građevinskih projekata ili pomažu pravnicima da efikasnije upravljaju fakturama, neće biti potrebe za nadzornicima koji usmjeravaju ljude koji rade takve poslove. To se već dešava u mnogim industrijama – zaposleni se zamjenjuju robotima, posebno za poslove koji su više fizički nego misaoni, više repetitivni nego kreativni.

Ono što će biti potrebno od menadžmenta jeste da drugačije razmišljaju o budućnosti, kako bi oblikovali uticaj vještačke inteligencije na njihovu industriju. To znači provođenje više vremena istražujući implikacije vještačke inteligencije, pomažući drugima da prošire svoje granice znanja i učenje kroz eksperimentisanje kako bi razvili nove prakse.

Jack Ma, suosnivač Alibaba grupe u Kini, nedavno je rekao: “Sve što podučavamo trebalo bi da se razlikuje od mašina. Ako ne promijenimo način na koji podučavamo, za 30 godina ćemo biti u nevolji.” – Ma upućuje na obrazovanje u najširem smislu, ali njegova poenta je tačna. Učenje, a ne znanje, će pokretati organizacije u budućnosti; a glavni vođa učenja treba da bude menadžer.

2. Zaključanog u ekspanzivni pristup: Previše se ljudi na menadžerskim pozicijama bavi mikromenadžmentom. Ne delegiraju ili ne dopuštaju drugima da donose odluke i bespotrebno nadgledaju rad drugih ljudi. Ova tendencija ograničava sposobnost zaposlenih da razvijaju kritičko razmišljanje i donošenje odluka – upravo ono što je potrebno da bi organizacije ostale konkurentne.

Menadžeri i menadžerke danas trebaju izvući najbolje iz svakoga. To znači podsticanje ljudi da uče o konkurentima, starim i novim, i razmišljaju o načinima kako se tržište razvija.

3. Iz ekskluzivnog u inkluzivni pristup: Previše menadžera vjeruje da su dovoljno pametni da donose sve odluke bez bilo čije pomoći. Ipak, naše iskustvo je da kada se suočavaju s novim situacijama, najbolji menadžeri i menadžerke stvaraju liderske krugove, ili grupe kolega i kolegica iz cijele firme, kako bi stekli više perspektiva o problemima i rješenjima.

Oni trebaju unijeti raznolike stilove razmišljanja u rješavanje izazova s kojima se suočavaju. Zaista inovativno razmišljanje dobija se iz eksperimentiranja mnogih ljudi koji razmjenjuju svoje poglede, integriraju svoja iskustva i zamišljaju različite budućnosti.

4. Pristup od ponavljanja do inoviranja: Menadžeri često podstiču predvidljivost – žele da stvari budu definisane, sistemi na svom mjestu i postojeće performanse visoke. Na taj način, operacija može biti potpuno opravdana, ona koja se isto odvija godinama. Problem s ovim načinom je što menadžere vodi da se fokusiraju samo na ono što znaju – na održavanje statusa quo – na štetu onoga što je moguće.

Organizacije trebaju menadžere koji će mnogo više razmišljati o inovacijama izvan statusa quo – i ne samo u susret izazovima. Idris Mootee, CEO Idea Couture Inc, ne bi mogao bolje reći: “Kada se firma širi, kada menadžer počne govoriti ‘naša firma sjajno posluje’, ili kada je biznis prikazan na naslovnoj strani nacionalnog magazina – tada je vrijeme da počnemo razmišljati. Kada su kompanije pod pritiskom i stvari se raspadaju, nije teško naći uvjerljive razloge za promjenu. Kompanije moraju naučiti da ih njihovi uspjesi ne smiju odvratiti od inovacija. Najbolje vrijeme za inovacije je uvijek.”

5. Pristup od rješavača problema do izazivaoca: Rješavanje problema nikada nije zamjena za rast poslovanja. Mnogi menadžeri su rekli da im je glavni posao “gasiti požare”, rješavajući probleme koji su se prirodno pojavili prilikom vođenja poslovanja. Ne smatramo da bi to trebao biti jedini posao današnjeg menadžera. Naprotiv, uloga zahtijeva pronalaženje boljih načina za vođenje firme – izazivajući ljude da otkriju nove i bolje načine rasta, i preoblikujući najbolje što je dosad urađeno. To zahtijeva više refleksije – razumijevanje kojim izazovima treba težiti, i kako namjeravamo da razmišljamo o tim izazovima i odgovorimo na njih.

Od poslodavca do preduzetnika: Mnogi poslovi se svode na pokušaje zadovoljavanja svog nadređenog. Naglasak na kupcima, konkurentima, inovacijama, trendovima na tržištu i organizacionoj performansi previše lako prelaze u ono što menadžer želi danas da se uradi – i kako to želi da se uradi. Svako ko je radio za “šefa” vjerovatno zna taj osjećaj.

Posao menadžera mora biti trajno preoblikovan od poslodavca do preduzetnika. Biti preduzetnik ili preduzetnica je način razmišljanja, koji nam može pomoći da vidimo stvari koje obično zanemarujemo i da radimo stvari koje obično izbjegavamo. Razmišljanje kao preduzetnik ili preduzetnica jednostavno znači proširivanje našeg poimanja i povećanje naše akcije – što je važno za pronalaženje novih načina razvoja. Ovo bi organizacije učinilo više okrenutim budućnosti – živahnijim, budnijim, razigranijim – i otvorenijim za stalnu novost koju donosi.

U krajnjem, potrebno je da oni na rukovodećim pozicijama budu oni koji vole učiti i podučavati, koji oslobađaju i inoviraju, koji uključuju druge u proces kreativnog razmišljanja, i koji izazivaju sve oko sebe da stvore bolje poslovanje i bolji svijet. To će osigurati da organizacije rade više od transformacije starih načina rada novom tehnologijom, i pronađu načine da u budućnosti privlače kvalitetne zaposlene.