Trening za nove članice i članove OB

Moje upoznavanje sa programom Omladinske banke se desilo na #MOBA2020 gdje sam prisustvovala na obuci za nove članove OB, među kojima je bila i moja OB Sokolac. Neka manje skromnija osoba bi sad rekla da nije ni pomišljala da će se naći u ulozi treninga, no ja nisam ta osoba. Naime, tokom treninga rečeno nam je da su naši treneri i edukatori zapravo članovi Odbora OB koji su se iskazali svojim radom i trudom i tako dobili priliku da postanu treneri. I baš tada sam rekla sebi da ću dati svoj maksimum i da ću jednog dana i ja biti trener. Za manje od godinu dana to se i desilo – tu smo gdje smo (da, i meni pomalo zvuči kao rubrika nevjerovatno, ali istinito – zaista u našoj zemlji postoji mjesto gdje se trud i rad cijene, a i nagrađuju. Ne mjenjajte kanal).

Zbog trenutne epidemiloške situacije treninzi su bili u online formatu. Nakon selekcije i spajanja junior i senior trenera, mene je “dopao” Adnan. Nas dvoje smo bili zaduženi za grupu koju su činili mladi iz Bosanskog Petrovca, Bosanske krupe, Sokoca i Gračanice. Naš zadatak je bio da ih upoznamo sa programom Omladinskih banaka u BiH, zlatnim pravilima OB-a, odgovornostima, obavezama, projektima (i njihovim mentorisanjem), kao i mnogim drugim stvarima. Iskreno se nadam da smo bili na visini zadatka.

Zapravo, dvije stvari su me u svemu ovome najviše oduševile:

Prva je svakako Adnan (ne, ovo nije plaćena reklama)

Iako fizički nismo bili skupa tokom treninga, uspjeli smo da se sinhronizujemo i da funkcionišemo kao tim. To je zapravo ona najljepša strana OB-a, što te povezuje sa ljudima koje ne bi imao priliku nikad možda da upoznaš, a sa kojima dijeliš iste vrijednosti. Pored toga što je bio trener novim članovima Odbora, zapravo je bio i moj učitelj i model za to kako treba voditi radionice. Note to Adnan: razmisli o prosvjeti.

Drugo, ali podjednako važno, su učesnici i učesnice

Svi novi članovi Odbora su mahom srednjoškolci i studenti i ono što mi se najviše svidjelo su njihova energija i ideje. U suštini svi mi slušamo da ljudi govore kako su mladi ljudi pasivni i inertni, što svakako nije istina. Drago mi je što sam imala priliku da slušam ideje koje su iznosili i njihovu spremnost da oni budu ti koji će ih realizovati zajedno sa drugim mladima u njihovim lokalnim zajednicama.

Za kraj bih parafrazirala Josipa Pejakovića – kako bolan mladi nisu aktivni? 🙂