Skip to content

Trebamo li omladinski rad da bi mladi širili krila?

Nakon radnog dana, malo čitanja i pakiranja, ničim posebno izazvana provedoh neko vrijeme na društvenim mrežama i onda jednak link, jedna fotka, jedna intervju i priča o vrijednostima i natjerana sam na razmišljanje. Reklo bi se sa sasvim normalna večer u BiH, i složit ću se s tim… ništa neobično se nije desilo. Osim!

Osim što sam si postavila pitanja zašto radim s mladima  i dobila jedan od odgovora i nova pitanja sa tri klika.

Eh ta moderna vremena.

Mladi ljudi su fokus mog rada već duže od decenije. Moja mama i danas misli da se ja igram s djecom, neki smatraju da traćim dane uzalud. Nisam poput nekih kolega i kolegica dala nove koncepte rada ili izlobirala velike izmjene u legislativi o pitanjima mladih, no poznajem veliki broj mladih i to me čini posebno bogatom.

Večeras taj link i jedna fotografija su me potakli na razmišljanja o meni najbližim mladim ljudima, mojim sugrađanima i sugrađankama sa kojima sam radila i radim.

Naime, svatko od tih mladih ljudi je na svoj način poseban, no među njima ima veliki broj mladih ljudi koji su uspjeli isplivati iz kolotečine i napraviti iskorak za sebe i nas sve. Večeras se pitam koliko zapravo takvih mladih ljudi mi danas znamo i cijenimo? Koja je uloga omladinskih radnika i radnica u tome?

Kad kažem mi, mislim na ovo čudo od Distrikta. Toliko smo posebni i specijalni da posebniji i specijalniji ne možemo biti, i time se hvalimo ili to kudimo na sva usta. Ovisi kako nam paše. Zbog te naše posebnosti kad mrdnete tridesetak kilometara na sve strane svijeta odavdje ljudi će vam reći kako tu dobro živimo i imamo novaca. I to je po čemu nas ljudi znaju, i po još nečemu. No ipak, postoje ljudi koji će bez fige u džepu reći “ej pa znam ja jednog dečka ili curu iz Brčkog”. Iza toga obično slijedi neka pozitivna i simpatična priča kad su mladi ljudi u pitanju.

Amabasadori dobre volje ovog grada možda mogu biti tri happy filmića, ali pravi ambasadori ovog grada su stalno i uvijek mladi talentirani ljudi. Ne bih sad krenula od odbojkaša do kajakaša jer s njima nisam baš radila. Oni su ipak jedna posebna priča. No neki mladi ljudi sa kojima jesam radila, danas žive ili su počeli živjeti svoj san i rade stvari koje vole. Neke od njih sam upoznala kad su imali 10 godina a danas putuju, igraju nogomet za velike klubove, sviraju tradicionalnu glazbu na poseban način, imaju vlastiti mali biznis, bave se politikom, igraju strastveno folklor, ostvaruju nagrade na filmskim festivalima…

Ne pišem ja večeras o njima da bih uzela neke zasluge za to što oni danas jesu, već da podsjetim nas da talentirane mlade treba cijeniti, potaknuti da šire dobre vibracije oko sebe, potaknu druge da istinski rade na svojim snovima. Ovi mladi ljudi su primjer pravih vrijednosti i vjere u sebe. Ne pričam ovdje priču odi negdje vani i bit ćeš uspješan. Ne trebamo mi biti posebno ponosni na njihove uspjehe, jer oni su ih pravili za sebe prije svega, ali im treba reći veliko hvala za to što su ostali vezani za grad iz kojeg dolaze i pravi su promoteri onoga od kud su krenuli. Poznavati ih nekad i danas je velika stvar. Primjetiti  talent mladih je umjetnost za sebe, potaknuti ih kao klince da rade na sebi je izazov vrijedan truda. Poznavati njihov rad i podržavati ih je na poseban način dužnost svih nas, posebno omladinskih radnika/ca, jer roditelji često krila sputaju, škole nemaju vremena za sve talente. Zato u omladinskom klubu, centru za mlade omladinski radnik/ca bez osude treba prepoznati talent i dati malo vjetra u leđa. To je svakako talent za sebe i to se isto vježba kao i gitara. Omladinski radnik/ca treba jednostavno izvdvojiti vrijeme i naći način da razumije strast koju mlada osoba pokazuje za nešto. Kasnije je važno da odete na tu prvu svirku, da ih ponekad odvezete na neki festiaval i budete posnosni kad možda drugi u njihovoj okoloni nisu i ne razumiju. 

Neke od talentiratnih mladih jako dobro znam, neki su sa mnom podijelili vrlo važne stvari iz svog života, neki me naučili igrati stolni tenis, neki pravilnom šminkanju, neki podjelili vrlo važne životne odluke, neki pokazali da mali grad znači veliku kreativnost. Upravo zbog toga ja sam danas vrlo ponosna što sam upravo sa takvim mladima imala priliku raditi kad su bili klinci.

Inspirirano ranijim tekstom, jednim klikom na youtube intervju i  danas uspješnim mladima iz Brčkog koji rade velike stvari i dijele dobre vibracije. 

Fotografija osobna arhiva.

Povezani Članci

Odgovori