Šta se krije iza mikrobiznisa “EKO KOVAČEVIĆ”?

Ovo je drugi blog o mom mikrobiznisu, gdje nastavljam pisati o svom iskustvu ka preduzetništvu…

Često se vode razgovori na temu kako je u Bosni teško pokrenuti, a još teže održati bilo kakav privatan biznis, kako se privreda lomi na leđima malih preduzetnika, kako su porezi nesrazmerno veliki, kako je potrebno baš puno novca ili kako je to što vi nudite već viđeno… Najčešća razmišljanja kada je u pitanju pokretanje sopstvenog biznisa su da li ćete imati dovoljno novca da započnete s radom i da li ćete uspijeti da pokrijete troškove. Osnovni kapital jeste neophodan, ali on se u kreće u različitim rasponima, zavisno od toga šta ste planirali da radite. Do njega se uglavnom dolazi preko pozajmica, bilo da je riječ o bankama ili državnim institucijama koje nude subvencije za otpočinjanje sopstvenog posla. Naravno, biznis plan je neophodan, ali ne samo zbog toga što će da vam omogući da dobijete određena novčana sredstva, već zato što ćete na osnovu njega tačno znati u kom pravcu ide vaš posao.

Ja sam svoj biznis plan kreirala prema vlastitom iskustvu i dugogodišnjem radu u poljoprivrednoj proizvodnji i nisam se zbog zarade opredijelila na proizvodnju samo jednog povrća, nego više proizvoda tj. različitog uzgoja povrća i voća.

Sjećanje na moj prvi uzgoj

Moj prvi proizvod i uzgoj koji sam pokrenula je počeo sadnjom bijelog luka u oktobru 2018. godine. Mnogi misle da je sadnja luka jednostavan posao, da je to samo “iskopaj rupu, stavi sjeme i poslije beri”, ne znajući da se u taj posao mora uložiti puno znanja, vremena, strpljenja i energije. Tako je prve godine prinos bio slabiji, ali već ove godine sam bila u stanju od jednog kilograma sjemenog luka proizvesti 18 kilograma jestivog. Kvalitetan proizvod je lahko i prodati, sav svoj luk sam plasirala u trgovačke prodavnice i svojim vjernim redovnim, privatnim kupcima po cijeni od 8 KM/kg. Sav trud i rad mi se isplatio.

Uporedo s ovim je konstantno od proljeća ove godine bila prva veća prodaja plasteničke proizvodnje crvenog luka i zelene salata, a potom kasnije velike količine proizvoda paradajza, krastavaca i paprika, čija proizvodnja i prodaja je još uvijek u toku, zahvaljujući vremenskim prilikama i dobrom kvalitetu plodova.

Pored navedenog uzgajanja povrća, ali i voća (maline i jagode), ove godine također pripremam da na tržište plasiram gotove proizvode poput ajvara, i ostale zimnice. Ja sam počela iz hobija, proizvodila sam prvo rasad i ostvarila neki sitan prihod, i onda sam došla na ideju da proširim proizvodnju. S obzirom da rasad imam samo tokom proljeća, došla sam na ideju da prodajem i gotove proizvode tokom cijele godine.

Sad imam svoj mikrobiznis, ponosno i uspješno napredujem svake godine sve više i više, ali nikad ne bih uspjela niti pokrenula svoj vlastiti mikrobiznis da nije bilo podrške FONDACIJE MOZAIK koja je bezštelna prilika za sve, a posebno za nas mlade koji žele da uspiju i rade u našoj državi BiH.