“Samo je nebo granica!” – Intervju sa Almom Mušić

Za početak, opiši nam trenutak kada si odlučila napraviti korak u svijet preduzetništva. Šta te navelo na tu odluku?

Radila sam u velikim svjetskim korporacijama, karijera je išla uzlazno,  mnogo sam naučila, profesionalno se razvila i napravila sjajne rezultate, ali sam shvatila da nakon 20 godina uspješne karijere želim nešto drugačije. Tada se dešava veliki preokret u mom životu, prvenstveno privatno, srela sam čovjeka svog života i postala majka. Bilo mi je jasno da ne želim kao mama da radim posao od 8 do 17h, a često i mnogo duže. Rekla sam sebi da moram vladati svojim vremenom. Tokom 2020. godine, u jeku pandemije, trudna i nepokolebljiva, odlučujem otvoriti svoj mali obrt, koji je već prerastao u d.o.o. Tako da mogu reći da me je moja kćerka Naja podstakla na taj korak. 

Mnogi mladi te poznaju kao direktoricu za komunikacije Fondacije Mozaik. Možeš li približiti našim čitaocima, šta to tačno znači? Kakve izazove nosi posao direktorice komunikacija?

Mozaik se pojavio malo poslije mog iskoraka u svijet preduzetništva i tu se radilo o ljubavi na prvi pogled! Prvenstveno me privuklo to što je Fondacija Mozaik motivisana društvenim dobrom, a ne profitom.  Ovo što radim je zaista jedna strateška funkcija, potrebno je imati dobar tim, drago mi je da ga imam, odnosno cijeli kolektiv Fondacije Mozaik je vođen tom misijom o promjenama na bolje za sve nas. Ne volim tu titulu „direktorica“, za moj tim sam samo Alma, mišljenja sam da se autoritet stiče znanjem, iskustvom, uvažavanjem i razumijevanjem kolega i saradnika, a ne titulom. Moj posao je kombinacija strateškog planiranja i svakodnevne operative. Nijedan dan nije isti, jer mnogo radimo na kreiranju raznih prilika za mlade ljude.

Naša strategija je da drugi pričaju o nama, da im obezbijedimo dovoljno vidljivosti, prostora i prilika da ispričaju svoje priče i tako možda budu motivacija i uzor drugim mladim ljudima. Izazovi su veliki, ali ja ih volim, baš volim svoj posao. Iznimno sam ponosna na svoj angažman u Fondaciji Mozaik, jer vidim da zaista pravimo promjene na bolje.

Balkanom vlada teorija da žena ne može biti i majka i uspješna karijerno. Da li ti je nekada bilo teško teško živjeti po sopstvenim definicijama, koje nisu unutar okvira našeg društva? Nažalost, društvo nas često ograničava, demotiviše i vraća u onaj standardni okvir, a mnogi nisu dovoljno buntovni da stvaraju sami svoje granice. 

Krenimo od toga da sam rođena i odrasla u Zenici, roditelji su mi zaradili penziju u poznatoj Željezari  Zenica i često sam slušala savjete da treba ići sve po redu „škola, fakultet, posao do penzije“. Ali ja sam uvijek bila svoja i živjela sam po sopstvenim definicijama i u svom vremenu. Bila sam kampanjska studentica, vozila sam motore i voljela brze vožnje, organizovala rock koncerte i ozbiljne projekte iz kulture. Uvijek sam nešto radila, od tinejdžerskih dana.

Tako dođoh i do Sarajeva i tu sam gdje jesam, sretna i ispunjena. Takođe je bitno je da se okružimo ljudima koji su slični nama, a okolini nikada ne možemo ugoditi. A što se tiče toga da žena ne može biti i majka i uspješna, smatram da je istinski sretna žena ona koja je ostvarena u svim poljima i koja je finansijski neovisna. Sve je moguće uz dobru organizaciju i pravog životnog partnera. 

Mnogi ljudi odluče da nikada ne pokušaju jer se boje neuspjeha. Da li je neuspjeh nešto najgore što nam se može desiti?

Uvijek sebi trebamo reći: “Pa ok, šta je najgore što se može desiti?“. Taj najgori scenarij nije toliko važan u poređenju sa odgovorom na sljedeće pitanje: „A šta ako uspijem?“. Veći je neuspjeh ne uraditi i ne pokušati, nego propasti. Strah od neupjeha je veliko s***e, da se malo našalim, ali je stvarno tako. Strah je dobar, ali nas se smije sputavati, neka nam bude motivator. 

Vodiš se mišlju da je samo nebo granica, što implicira da Alma uvijek ide korak dalje. Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

Pored angažmana u Fondaciji Mozaik, razvijam i vlastiti biznis (pa kako bih savjetovala mlade ljude o poduzetništvu, ako nisam i sama u istim izazovima?!). Moj mali obrt sa početka priče je već izrastao u d.o.o, a specifičan je po tome što sam pomirila dvije strasti, jednu prema komunikacijama, drugu prema baušteli (smijeh!). Bavimo se prvenstveno specifičnim završnim radovima (naš brend se zove Unique Walls and Floors), ali pružamo i usluge strateških komunikacija našim partnerima. Usko sarađujemo sa arhitektama i investitorima i taj posao je sjajan, jer na svoje oči vidim kako od četiri zida napravimo oazu u kojoj je prelijepo živjeti ili raditi.

U planu mi je da razvijem par pasivnih inkoma, to je odlična stvar i mogućnost da zarađujem od nečega gdje ne moram ulagati svoje vrijeme. Tako ću dobiti dragocjeno vrijeme koje mogu provoditi sa porodicom i prijateljima.

Tvoja kćerka ima skoro dvije godine. Zanima me šta bi ti rekla maloj Almi u tom uzrastu?

Rekla bih joj da samo gura kroz život i da se smije. Kada se sjetim, sa 16 godina sam znala s osmijehom raditi po 36 sati u bolnici kao medicinska sestra (takvo je bilo vrijeme) bila sam željna novih znanja, iskustava, ali vrijeme brzo prolazi. Treba se više zezati, ne mora se život toliko ozbiljno shvatati. Zaista treba raditi ono što ti je ćeif. Život po pravilima drugih, ne treba biti ničija priča. 

Zaista si odličan primjer osobe koja je slušala sebe i postigla sve što želi i to potpuno sama. Šta bi poručila svim mladima koji čitaju ovaj intervju?

Poslala bih prvenstveno poruku roditeljima. Ja ne želim da moje dijete živi po mojim izborima. Mi trebamo reći svojoj djeci da je svijet njihov, a da smo mi tu da im pomognemo koliko možemo. A poruka mladima je da slušaju sebe, intuicija je čudo! Slušajte svoju psihu i svoje tijelo. Budite sretni i hrabri, a samo vam je nebo granica!

Hvala Almi što je podijelila svoju priču sa nama, sigurna sam da je inspirisala mnoge. Kada budete koračali ka novim ciljevima, željama, snovima… sjetite se da slušate sebe i da živite po svojim pravilima, jer najgore što se može desiti je da ne uspijete. A šta ako uspijete? Šta ako baš tako budete najbolja i najsrećnija verzija sebe?

___

Pogledaj i:

• #MOBA porodica predstavlja: Sanju Kojić iz Fondacije Mozaik
• #MOBA porodica predstavlja: Muamera Halepa iz Travnika

___

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo.
• Prilike za profesionalni razvoj i networking pronađi i na našoj lonac.pro LinkedIn stranici.