Najveći resurs BiH su mladi ljudi: Intervju sa Adnanom Družićem

Dragi članovi i članice LONCA,

U ovoj seriji intervja pričam sa mladim preduzetnicima, društveno aktivnim i uspešnim ljudima iz zemalja iz regiona koji su uspeli da se ostvare u svojoj zemlji i koji prkose trendu “odliva mozgova”. Nadam se da ćete uživati u čitanju ovih intervjua isto koliko sam i ja uživala u razgovoru sa njihovim akterima. Takođe se nadam da će upravo ovi intervjui imati uticaj na mlade ljude poreklom sa Balkana i uliti im nadu da je ipak moguće da pokrenu uspešne karijere i na ovim prostorima. Danas vam predstavljam Adnana Družića, mladog aktivistu, člana odbora Omladinske banke Bosanski Petrovac i poslanika u Opštinskom veću Bosanski Petrovac. Više o Adnanu, njegovom aktivizmu i dosadašnjim angažovanjima pročitajte u nastavku.

Emilija: Ćao Adnane! Kako bi se predstavio našim čitaocima?

Adnan: Ćao, ja sam Adnan Družić, student Pravnog fakulteta u Bihaću. Posebno se ponosim svojim aktivizom. Zato uvijek ističem da sam član odbora Omladinske banke Bosanski Petrovac i da sam od 2016. godine vijećnik u Općinskom vijeću općine Bosanski Petrovac.

Emilija: 2012. godine, sa samo 18 godina, postao si član odbora Omladinske banke Fondacije Mozaik. Jedno od tvojih zaduženja je bilo odlučivanje koji projekti će se realizovati. Kako si se snašao u toj ulozi? Da li si imao nekih prethodnih iskustva?

Adnan: U 5. mjesecu 2012. godine sam išao na svoj prvi seminar , koji je bio trening za nove članove odbora Omladinske banke. Do tada, nisam imao priliku da naučim nešto više o projektima, niti da budem član neke grupe koja je realizovala projekat. Morao sam u kratkom vremenskom periodu dosta da naučim o projektima, a prvenstveno o selekciji projekta, jer sam ja bio zadužen da za nekoliko mjeseci ocjenjujem projekte u svojoj zajednici. Za mene je to bio veliki izazov, rekao bih da je prva godina članstva u Omladinskoj banci bila godina izazova. Tu godinu ipak pamtim kao godinu u kojoj sam dosta toga naučio i stekao znanja koja mi koriste i danas.

Emilija: U razgovoru si spomenuo kako ti formalno obrazovanje nije pomoglo da naučiš o projektima, preduzetništvu, aktivizmu,… Praktično si u celu tu priču ušao bez prethodnog znanja ili iskustva. Kako si uspeo da naučiš sve te stvari?

Adnan: Sve stvari koje su vezane za projekte, poduzetništvo ili aktivizam, a koje sam naučio, naučio sam od predavača ili trenera u sklopu programu Omladinske banke fondacije Mozaik. Smatram da su to bili odlični predavači koji su na poseban, inovativan i najvažnije praktičan način objasnili sve detalje vazane za ove teme. Zahvaljujući takvom pristupu zaista nije bilo teško naučiti. Imao sam sreće što sam od prvog seminara bio dosta zainteresovan za tu temu, te sam bez ustručavanja postavljao pitanja i iznosio svoje mišljenje. Kada su ove teme u pitanju mislim da teorijsko znanje jeste bitno, ali da je puno važnije praktični dio. Radom na „terenu“ se svakim danom može više naučiti o ovim temama. Sve to zajedno je doprinjelo da se danas izgradim u aktivnu mladu osobu.

Emilija: Iako je formalno obrazovanje neophodno i dosta važno, mnogi mladi ljudi se okreću i neformalnom obrazovanju kao dopuni. Koji je, po tvom mišljenju, glavni uzrok toga? Da li je neformalno obrazovanje neophodno svakoj mladoj osobi u 21. veku?

Adnan: Kad je u pitanju moje formalno obrazovanje rekao bi da sam imao stručne učiteljice, nastavnice i nastavnike, profesorice i profesore, ali uvijek kada pričam o formalnom obrazovanju kod nas kažem da je ono loše i da ne podučava na dobar način mlade osobe. Koliko god predavači bili dobri, naš kruti sistem u kojem je bitno samo zadovoljavanje forme, koči da obrazovanje postane zanimljivo mladima. Našem obrazovnom sistemu u velikoj mjeri nedostaje i praska. Nažalost, mladi ljudi iz naših škola izlaze gotovo bez ikakvog praktičnog rada. Zato smatram da je u našoj državi jako bitno i neophodno da se sve mlade osobe priključe bilo kakvom obliku neformalnog obrazovanja. Danas kada bi me neko pitao, uvijek bih rekao da sam kroz neformalno obrazovanje više naučio nego kroz formalno.

Emilija: S obzirom na to da si uključen u rad Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine (SDP), jedna od tvojih aktivnosti je i političko angažovanje. Koja je tvoja uloga u ovoj partiji? Šta si sve naučio baveći se politikom?

Adnan: Sa 18. godina sam počeo svoj politički angažman. Smatram da se promjene u društvu najlakše mogu dešavati političkim angažmanom, prvenstveno mladih ljudi. Osim što sam član SDP BiH, također sam i član političkog podmlatka ove stranke(FOM SDP BiH). Više mi znači članstvo u FOM-u, gdje zajedno sa svojim mladim kolegicama i kolegama radim na poboljšanju položaja mladih u Bosani i Hercegovini. Na izborima 2016. godine sam bio kandidat za općinsko vijeće, a svojim glasovima, građanke i građani moje opštine su mi dali povjerenje da ih predstavljam u ovom tijelu u naredne 4 godine. Nadam se da ću svojim radom opravdati to poverenje.

Emilija: Kroz ove godine aktivizma susretao si se sa mnogim volonterima, preduzetnicima i društveno anagažovanim ljudima. Da li svi ovi ljudi imaju nešto što im je zajedničko? Da li si primetio pozitivni pomak po pitanju uključenosti mladih u različite projekte i aktivnosti?

Adnan: Kada pričamo o resursima u Bosni i Hercegovini, svi se hvale sa prirodnim ljepotama, resursima i sličnim stvarima. Ja bih ipak rekao da su najveći resurs ove države mladi ljudi. Zajedničko volonterima, mladim poduzetnicima, društveno angažovanim osobama koje sam upoznao je to što su vjerovali u sebe i svoj uspijeh. Seminari su događaji na kojima napunim baterije, jer se oduševim idejama i planovima mladih ljudi sa kojima imam priliku da se družim. Primjetio sam, u zadnje vrijeme, da se sve više mladih uključuje u pozitivne pomake, koji uključuju volonterski rad i aktivizam kod mladih osoba. Očekujem u narednim godinama da će se mladima dati veća šansa i prilika da pokažu svoje znanje.

Emilija: Učestvovao si u turnirima društvenih inovacija u organizaciji Fondacije Mozaik. Da li bi nam ukratko objasnio koja je svrha ovih turnira? Zašto bi i drugi mladi ljudi trebalo da učestvuju na njima?

Adnan: Turniri društevnih inovacija su bili jedinstveni događaji u našim lokalnim zajednicama. Zaista je bila čast učestvovati na tim događajima. Svrha ovih turnira je bila, da mladi ljudi dođu na taj događaj sa „problemom“, a da za taj jedan dan zajedno sa nama pokušaju da nađu najbolje riješenje za svoj projekat. Cijeli događaj je bio veliki izazov za nas, ali smo ih uspjeli izvrsno uraditi u svim zajednicama. Zahvaljujući turnirima društevnih inovacija sam imao priliku da posjetim dosta općina u Bosni i Hercegovini u kojima do tada nisam bio.

Emilija: Još jedna od tvojih uloga na turniru jeste uloga na facilitatora. Koja su bila tvoja zaduženja i čime si se kao facilitator bavio?

Adnan: Facilitator je također nešto što sam naučio zahvaljujući programu Omladinske banke. Moja uloga na turniru je da tokom cijelog dana radim sa dvije grupe mladih ljudi koji žele da realizuju projekat u svojoj zajednici. Moja uloga je bila da taj dan budem „prijatelj“ sa tim grupama i da im maksimalno pomognem da dođu do najboljih riješenja za svoj problem i ta tako usiguraju sredstva za svoj projekat.

Emilija: Da li planiraš neke nove poduhvate u narednom periodu? Da li bi u budućnosti prekinuo sa društvenim aktivizmom i okrenuo se nekim drugim poslovima?

Adnan: Uvijek volim da se našalim i da kažem da imam 24 godine i da još uvijek ne znam šta ću biti kad porastem. Što se tiče mog formalnog obrazovanja, volio bih da idem što je moguće dalje. Želio bih, danas sutra, kada bih mogao da steknem zvanje profesora, kako bih imao priliku da uvijek radim sa mladim ljudima. Bilo kako bilo i šta god radio, sigruno ću svoje slobodno vrijeme provoditi volonterski i raditi na unaprijeđivanju svoje zajednice. Smatram da onaj ko jednom postane aktivista, toliko to zavoli da nikad to ne želi da prestane. U budućnosti ću i dalje mladim ljudima govoriti o značaju aktivizma i pozivati ih i da oni sami postanu aktivne osobe. To je jedini način da počnemo da živimo u ljepšoj i uređenijoj državi.