"Moramo krenuti od sebe da bismo napravili promjene!" - Intervju sa Helenom Kreća

Pred vama je intervju sa Helenom Kreća, članicom Odbora Omladinske banke. Cilj ovog intervjua je da, pre svega, motiviše mlade ljude i podstakne ih na akciju. U njemu ćete pročitati kako društveni aktivizam, iz Heleninog ugla, može da doprinese vašem razvoju i napretku. Danas sa Helenom pričamo i o njenom angažovanju u Omladinskoj banci, koje od preko 190 projekata bi izdvojila, zašto sebe smatra i dinosaurusom i mravom i još mnogo toga. Nadam se da ćete uživati u čitanju isto koliko sam i ja uživala u razgovoru sa mojom sagovornicom.

Emilija: Zdravo Helena! Sigurna sam da te, kao dugogodišnju članicu Omladinske banke, većina članova i članica lonca poznaje ali bih te svakako zamolila da nam se ukratko predstaviš.

Helena: Pozdrav, kao što si već rekla, ja sam Helena Kreća, dolazim iz Novog Grada, gdje imamo OB već jedanaestu godinu. Dugogodišnja sam aktivistkinja i volonterka kroz razne programe, a ponajviše kroz prilike koje je organizovala Fondacija Mozaik. Volim da čitam knjige i koristim svaku priliku da se dodatno razvijam kako u poslovnom tako i u privatnom životu.

Emilija: Kako si se odlučila da kreneš sa volontiranjem i šta je kod tebe održalo strast da se sve ovo vreme baviš društvenim aktivizmom?

Helena: Kao gimnazijalka bila sam učesnica raznih sekcija, a po završetku gimnazije prvo volontersko iskustvo sam osjetila kao volonter u Crvenom Krstu u mojoj opštini. Potom sam prešla u svoju matičnu organizaciju OCKI, u kojoj sam i danas sekretar. 2012. godine sam se priključila Omladinskoj banci. S godinama su moj trud i rad prepoznale i druge organizacije, pa sam u novembru 2019. godine izabrana za predsjednicu skupštine Volonterskog Servisa Republike Srpske.

Konstantan rad sa ljudima, gdje smo se zajedno razvijali i pomagali jedni drugima u teškim i specifičnim momentima, mnoga prijateljstva sklopljena u toku mog volontiranja… – to su samo neke od stvari koje me zadržavaju u ovom sektoru.

Emilija: Navela si da si članica Omladinske banke već 8 godina. Samim tim, reklo bi se da si prošla sve faze rada Omladinske banke – prijavljivanje projekata preko koverte, e-mailom, preko CD-a i USB-a, portal, M-zonu i Turnire društvenih inovacija. Kakvu promenu je doneo lonac nakon svih tih tranzicija?

Helena: Da u pravu si, prošla sam kroz većinu faza tokom apliciranja projekata neformalnih grupa i smatram da je lonac odlična prilika za mlade. Pre svega jer zaista pruža mogućnost da se pronađe dosta informacija na jednom mjestu. Posebno me raduje što lonac svakim danom ima sve veći broj partnera, što pruža još veću mogućnost za napredovanje jedne mlade osobe u preduzetničnom smislu.

Emilija: Tvoje angažovanje za Omladinsku banku se sastoji iz više aktivnosti. Kako bi ukratko opisala svoja zaduženja?

Helena: U Omladinskoj banci trenutno imam dualnu ulogu – kao članica Odbora OB Novi Grad i kao internica u Fondaciji Mozaik. Kao članica, neke od zaduženja koja imam su prezentacije i promocije Omladinske banke, zatim mentorisanje i selekcija projekata i mikrobiznisa, kao i monitoring istih. U Novom Gradu trenutno nema mikrobiznisa, ali će se u dogledno vrijeme i to promijeniti. Kao internica, moja uloga je znatno odgovornija, jer stojim sa druge strane. Neka od zaduženja bar ovaj mjesec su bile pripreme ugovora za projekte i mikrobiznise koji su odobreni, posjećivanje terena, kao i pisanje o tome u loncu, kako bi i drugi vidjeli šta mi to kuhamo.

Emilija: Sada je već dosta poznato da Omladinske banke podržavaju mlade i podstiču ih da se društveno angažuju, ali verujem da nije oduvek bilo tako lako doći do njih. Kako bi uporedila period kada si tek počela sa volontiranjem sa poslednjim ciklusom poziva Omladinske banke iz 2020? Na koje načine ste ranije motivisali ljude i podsticali ih da prijave svoje projekte?

Helena: OB je u mojoj opštini odmah u startu prepoznata kao program koji je tu sa svrhom da pomognemo mladim ljudima. Iz tog razloga nismo imali problema prilikom animiranja mladih. Nekoliko nas članova i članica je u OB NG već mnogo godina i na neki način smatramo sebe ambasadorima naše banke. OB NG je ove godine imala 28 projekta koji su trenutno u realizaciji, a u toku je i drugi poziv za društveno korisne projekte, tako da nismo stali na broju 28.

Vjerujem da u nekim bankama i dalje postoji problem prilikom animiranja mladih za apliciranje projekata, ali smatram da veliku ulogu u prevazilaženju tog problema ima požrtvovanost članova i članica odbora, kao i njihov trud i zalaganje. Prednost projekata OB je što su vidljivi, s toga je OB priča sama za sebe.

Emilija: COVID-19 pandemija je, nažalost, neizbežna tema ovih dana. S obzirom na to da se tvoj posao umnogome sastoji iz odlazaka na teren i radom sa ljudima, kako ste se organizovali za vreme vanredne situacije?

Helena: Za nas vanredna situacija ne postoji (smeh). U skladu sa svim mjerama preporučene zaštite, obilazimo teren, sa maskama i rukavicama, kao i svim deizinfekcionim sredstvima, poštujući mjere rastojanja. Drugačije je nego inače, ali to nas samo čini jačima i bude nam veći izazov. Za sada je sve prošlo u redu i što je najvažnije svi smo dobro i zdravo.

Emilija: U MOBI se svake godine nalazi po 300 mladih osoba, širom BiH. Svi su oni vrlo zanimljivi, posebni na svoj način, a neki su i po deset godina dio te ekipe. U članku u loncu smo predstavili 7 tipova mladih u Programu Omladinske banke, u koji od njih bi sebe svrstala i zašto?

Helena: Od sedam ponuđenih, samo marsovac, prvačić i povratnik nisam! U Odboru sam osam godina, tako da sam pravi dinosaurs. Partijam na svakom tulumu, a i pravi sam mrav, jer sam trenerica za sve što se ponudi. Najdraži tip mi je Željkopaukovićevci jer je Željko Pauković moj mentor od samog početka i naučio me je mnogo toga o poslu, a najviše o životu.

Emilija: Rad na sebi i dodatno usavršavanje su neophodni da bi se napredovalo, kako na poslovnom tako i na ličnom planu. Kako ti je volontiranje u tome pomoglo? Koja je razlika između Helene pre 8 godina i Helene danas?

Helena: Presudan trening u mom životu je bio upravo trening Fondacije Mozaik – Društvena pravda. Taj trening mi je pomogao da osvijestim stvari koje su bile potisnute duboko u meni, da gledam svijet drugim očima, kao i da razvijem empatiju i filantropiju. To mi je najdraži trening i iz razloga jer sam upoznala svoju mišicu – Sanju Kojić. Ostali treninzi su me naučili dodatnim vještinama, koje sam već spomenula.

Smatram da sam kroz ovaj cijeli proces odrasla i razvila se u bolju i afirmativniju osobu. Imam više razumijevanja za ljude i situacije, imam više strpljenja, na svaku prepreku gledam kao izazov a ne kao problem, što je za mene jako bitna karakteristika. Prethodnih osam godina je bilo jako dosta uspona i padova, ali uz dobre drugare nema izazova koji su nerješivi.

Emilija: Već si navela dosta benefita i novih mogućnosti koje su ti se otvorile zahvaljujući društvenom aktivizmu i volontiranju. Kako bi dodatno motivisala mlade koji čitaju ovo da se angažuju, pre svega na nivou svojih lokalnih zajednica? Koje osobine treba da poseduju?

Helena: Najviše od svega treba da posjeduju volju da učine promjenu. Mladi treba da shvate da treba krenuti od samog sebe, kako bi mogli da naprave neke izmjene. Svaka osoba je bitna i svako od nas može da napravi razliku. Misli globalno, djeluj lokalno je možda najbolja motivacija za mlade. Jako je bitno da budu uporni u onom što žele, da pitaju i zahtjevaju, da odlučuju i budu odgovorni. Naravno, sve se ovo može naučiti usput, zato i kažem da je volja za promjenom najbitnija.

Emilija: Pre nekoliko godina si rekla da ćeš dobiti nagradu za najbolju volonterku i to obećanje si ispunila prošle godine. Šta ta nagrada za tebe predstavlja?

Helena: Za mene nagrada predstavlja pohvalu za sav moj trud i rad prethodnih godina. Bila mi je motivacija da postanem ovo što sam danas.

Emilija: 194 je zaista impozantan broj projekata. Iza svih tih projekata stoji veliki broj mladih entuzijasta, ideja i priča. Koji projekat, ili više njih, bi izdvojila i po čemu su ostavili utisak na tebe?

Helena: Prije nekoliko godina, neformalna grupa mladih je odlučila da ukrasi zidove našeg Novog Grada, iscrtavajući murale. Taj projekat je i dan danas vidljiv i rado ga pokazujem drugarima kad dođu u moj grad. Murali su povezani sa znamenitostima Novog Grada, što ga čini još vrijednijim. Od toliko projekata, izdvojila bih i projekte koji se tiču pomoći djeci sa poteškoćama u razvoju, gdje se mladi trude da pomognu istima i olakšaju im dalji život i napredak. Većina od projekata je vidljiva, stoga bilo koju mjesnu zajednicu da posjetim, može se vidjeti dio Omladinske banke.

Emilija: Mi u loncu smatramo da je društveni aktivizam dobra podloga za prelazak u preduzetničke vode. Kako ti gledaš na tu tranziciju i da li si razmišljala da se i ti oprobaš u preduzetništvu? Gde vidiš sebe u narednom periodu?

Helena: Podržavam lonac koji podstiče mlade ka preduzetničkim vodama. Već sam se oprobala u preduzetništvu, tj trenutno razvijam stratup PetWet, koji ima za cilj da pomogne našim četvoronožnim ljubimcima – psima, kroz kvalitetne proizvode za kupanje. Sam početak ideje je krenuo u Fondaciji Mozaik, te sam izuzetno zahvalna mentorima koji su me vodili kroz taj proces. Svoj razvoj nastavljam i dalje i u budućnosti sebe vidim kao uspješnu, poslovnu ženu koja nema prepreka na putu ka svojim ciljevima.