Moj početak!
Pozdrav svima.
U ovom tekstu pisaću vam kako sam počeo sa volonterskim radom. Kao osnovno školca zanimalo me je ko su i šta rade volonteri. Uprkos tome dok su mi objašnjavali šta volonteri rade, meni i dalje nije bilo jasno, sve dok nisam došao u srednju školu i priključio se savjetu učenika. Kroz razne humanitarne akcije sam zapravo shvatio šta je volontiranje. U drugom razredu srednje škole upisujem se na folklor. Tu počinju moja putovanja po našoj državi i drugim državama širom Evrope od Švajcarske, Austrije, Slovenije, Italije, Hrvatske, Srbije i dr. Približio se i taj četvrti razred, tu ja postajem predsjednik Savjeta učenika. Priznajem veliki zalogaj za mene, ali sa tom funkcijom počinje moj volonterizam. Kao što rekoh humanitarne akcije u okviru Savjeta učenika i mimo toga. Imao sam neki sastanak u zgradi Opštine Mrkonjić Grad, poslije sastanka su me opštinski radnici upitali da li sam čuo za Omladinsku banku i da li želim da se pridružim toj ekipi koja predstavlja naš grad. Nesluteći šta me čeka dalje, odlazim kod jedne do tada nepoznate osobe. Ulazim u jednu malu prostoriju, kad tamo dvije jako prijatne žene. Jedna od njih je bila Djurdjica Šolak (predstavnik Opštine u Omladinskoj banci i Fondaciji Mozaik). Djurdjica u tom trenutku uzima moje podatke i govori da popunim online prijavu. Prošlo je oko mjesec dana dobio sam e-mail poruku da dodjem na sastanak u Opštinu. Na sastanku upoznajem direkotra programa Omladinske banke Željka Paukovića, Sanju Kojić (koordinatoricu OB Srbac) i Djordja Kokošara (koordinatora OB Šipovo). Tek se tad upoznajem sa radom Omladinske banke. Sve je to na prvu bilo čudno. Međutim, odlazak na trening u Jezero, moje znanje o Omladinskoj banci postaje šire. Poziv za OB projekte objavljen, mentorstvo projekta neformalnih grupa, potpisivanje ugovora i promocija projekata i razna druga druženja sa drugim Omladinskim bankama i tako prodje 2018. godina. Naravno ne staje sve tu. Prijavljujem se opet za kreditni odbor za 2019. godinu i dobijam poziv kao i svi članovi kreditnog odbora OB Mrkonjić Grad za treninig u Sarajevo, odmah popunjavam prijavu i odlazim sa svojim kolegama iz odbora. Trening koji je bio odličan i dalje u meni drži snažan utisak i rado ga svima prepričavam po stoti put. Danas, utorak 26.2.2019. godine dok pišem ovaj tekst svega se rado sjećam, zahvaljujem se svojim roditeljima koji su bili uz svako moje donošenje odluke i za svaki moji korak u životu, jer su oni bili ti koji su bili moja potpora, za sve ove moje životne odluke o kojima sam gore pisao.

Odgovori