LONAC & OREA: Intervju sa Irmom Saljević-Krvavac: Volim podržati druge jer za sve ima mjesta pod kreativnim nebom

Pred vama je serija intervjua, urađena u saradnji sa OREA-om, u kojoj pričamo sa vlasnicama i vlasnicima malih biznisa. Oni su sa nama podelili svoja iskustva, savete i pozitivne priče. Cilj ove mini-serije intervjua je da vam predstavi ko stoji iza tih brendova, šta je neophodno da bi se uspešno razvijao biznis, koje su to glavne prepreke i izazovi i kako ih prevazići i još mnogo toga. Sve ove priče su posebno važne u vreme globalne pandemije jer pokazuju kako uz trud, rad i upornost možemo da prevaziđemo krize poput ove. Nakon što prođe vanredna situacija one ostaju tu kao inspiracija i pomoć mladim preduzetnicima i preduzetnicama i onima koji to planiraju da postanu. Verujem da ćete u svakoj od ovih jedinstvenih i inspirativnih priča pronaći motivaciju, savet i pozitivnu energiju kao što smo i Senka i ja pronašle razgovarajući sa našim fenomenalnim sagovornicima. Za danas smo razgovarale sa Irmom Saljević-Krvavac koja stoji iza brenda Freya.

Freya je brend koji u svojoj baznoj filozofiji ima promicanje bosanskih motiva i kulturno-istorijske baštine u vezu. Godinama stasao u brend koji je prilagodljiv svim stilovima, a kojeg nose hrabre žene. Radi se o maloj proizvodnji te kolekcijama koje su limitirane, uz neke klasike koje imaju stalno u ponudi.

Emilija: Zdravo Irma! Šta je najvažnije što bi želela da naši čitaoci i čitateljke znaju o tebi?

Irma: Da sam akademska slikarka, mama dva preenergična sina koja ne zanemaruje svoju volju, želju i potrebu da ostvaruje svoj san-ima svoj brend torbi; da svakodnevno učim i želim da napredujem kada je proizvodnja i usavršavanje dizajna torbica u pitanju; da slušam svoje kupce i kreiram ono što žele da nose, ali u čijoj realizaciji nikada neću izgubiti sebe i ono što jeste moj pravac u kreiranju.

Emilija: Završila si slikarstvo na Likovnoj akademiji. Još kao studentkinja si krenula da praviš nakit za džeparac, a potom si se oprobala sa pravljenjem torbica. Kako se iz toga izrodila ideja za nastanak brenda Freya design? Kako si odlučila da promeniš pravac u karijeri?

Irma: Upravo dok sam studirala trebalo mi je još projekata na kojima ću vještiti moju kreativnost i umijeće stvaranja novih kreacija rukama. To je klasični zanat, a u današnje vrijeme to je najbolje ulaganje koje možete imati u prstima. Počela sam među prvima u BiH praviti nakit koji je uključivao različite repro materijale, od konopa do dugmadi i različitih zakački, a nekako sve na nagovor sestre i okoline. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću dizajnirati torbe. Ali mi je motivacija bila nevjerovatna, a inspiracija se činila nepresušnom. Neke od najvećih firmi su protekle iz garaža, malih prostora i bez većih ulaganja, pa sam tako i ja krenula iz studentskog stana. Danas je to unosan posao, brend koji me hrani, a planiramo još rasti.

Emilija: Svako ko pogleda modele tvojih torbica već na prvi pogled može da zaključi da su jako specifične. Za ovo su većim delom zaslužni etno motivi koji preovlađuju. Kako si došla na ideju da tvoje torbice budu prepoznatljive po etno motivima? Kako uspevaš da uklopiš etno i moderno? Gde inače pronalaziš inspiraciju za svoje radove?

Irma: Živim i radim u Bosni i Hercegovini, a generalno na cijelom Balkanu kulturno-istorijsko naslijeđe je jako bogato, posebice specifičnim vrstama vezova, motiva – to mi je oduvijek bila želja da “zarobim” u modernijoj formi koja je nosiva i danas, ali i sutra, ili za 100 godina. Želim zaista pomoći u promociji najljepšeg što naše zemlje mogu da ponude i ne bježim od tog naslijeđa koje je bogato. Koliko god da se okrenem modernijem dizajnu, uvijek želim sačuvati tu notu starinskog, nekog amaneta koji nosimo htjeli ne htjeli, rođenjem na ovim područjima. Smatram da je to sjajna kombinacija koju imamo u genima i da je treba što vise isticati i promovisati. Donekle sam i u duši nomad, pa mi je sve to etno, boho jako blisko.

Kroz rad dobijam nove inspiracije. Jednostavno imam potrebu da konstantno stvaram i tako dok kreiram novi model, već mi se rađa ideja za neki drugi. Umjetnik živi kada uporno radi, to je jednostavno krug stvaralaštva. Inspiracija su mi i ljudi, njihove potrebe, moje potrebe da stvorim nešto što mi treba, onda materijali..

Emilija: Iako sada već imaš radionicu za proizvodnju, verujem da su počeci Freya design-a bili dosta skromniji. Kako je izgledao prvi korak ka pokretanju firme?

Irma: Krenula sam od malog trpezarijskog stola, preko sobice sa mašinicom do ozbiljnije radionice sa nekoliko velikih, specijalnih mašina. Na početku sam najveću pomoć imala od oca i supruga koji su mi kupili prvu mašinu. Najteži dio mi je bila registracija firme. Dva, tri mjeseca trčanja, papirologije i birokratije. Izazova je bilo i nakon toga, naročito na početku, ali sam odlučila da ne dižem kredite već da pokušam na teži način uvidjeti koliko zaista vrijedi moj rad, koliko ga ljudi razumiju i koliko ga podržavaju kupovinom. Skoro dvije godine nije bilo nekog značajnog profita, već sam većinski profit ulagala u materijale, mašine, prese i dalji razvoj posla. Firmu je praktično stvorila sama firma i jako sam ponosna na tu činjenicu.

Emilija: Osim pomoći oca i supruga, da li si imala još neki vid pomoći ili podrške na početku? Šta su ti bili najveći izazovi?

Irma: U poslednje dvije godine imam pomoć ali kada je ta pomoć bila prijeko potrebna, na početku, nije je bilo ili nisam znala kako doći kod nje, na koja vrata pokucati, ko to uopšte želi podržati, a donekle nisam ni vjerovala u naše sisteme. Prijavljivala sam se na razne konkurse, za finansijsku pomoć malim biznisima i slično, ali nisam dobijala nikakav odgovor. S vremenom je to počelo da se mijenja. Možda je razlog za to bio što sam ja bivala sigurnija u svoj rad i upornija, a možda je i to što su prepoznavali da firma raste, sama sebe održava, u plusu je itd..

Jedan od najvećih izazova bilo mi je formiranje cijene. Definitivno sam više naklonjena kupcima nego sebi. Ljudima iz inostranstva je dosta niska cijena, ali za ove prostore mnogi tvrde da nije. Stavila sam cijenu otprilike, da platim materijal, da platim dažbine i da nešto malo meni ostane – što je greška, jer stvarate nešto jedinstveno, u to unesete svo svoje znanje, vrijeme i ruke. Ruke nemaju cijenu. Ni to kada počnu da mi drhte, kada dobijem zadebljanja od korištenja velikih igli i krutih konaca, jakih eko koža.

Emilija: Navela si kako u poslednje dve godine imaš pomoć i kako se situacija sa početka promenila na bolje. Da li bi mladima koji planiraju ili su tek pokrenuli sopstveni biznis bila potrebnija finansijska, mentorska ili neka druga vrsta podrške?

Irma: Da, zaista ona s vremenom stigne. Nedavno sam pobijedila na takmičenju mladih preduzetnika i dobila značajna finansijska sredstva. Ovo takmičenje, koje je organizovao EFSE (European Fund for Southeast Europe), imalo je za cilj podizanje svijesti i pružanje podrške lokalnim preduzetnicima i preduzetnicama. Svoj pitch sam pripremala 3 mjeseca, a u pripremi sam imala pomoć od Sarajevske regionalne razvojne agencije (SERDA). Kao nagradu sam osvojila 10.000€ i 50 sati mentorisanja. Neizmjerno sam zahvalna na tome i organizaciji i uslovima, jer to nam je ogroman vjetar u leđa.

Finansijska pomoć jeste na prvom mjestu ali nam novac ne može mnogo pomoći dugoročno ako se ne ulaže pravilno i ako nemamo jasno razvijen plan. Zato je prijeko potrebno da uz finansijsku pomoć ide i dobro mentorstvo. Za mentorstvo uvijek imam vremena jer mi je i dalje od velike pomoći za dalji razvoj i usmjeravanje. Nisam znala kako treba da se postavim prema kupcu, kako da se pozicioniram na tržištu, koja cijena je realna cijena i zbog čega vrijedi trud. To su samo neke od dilema i izazova koje vam dobar mentor ili mentorka pomogne da prevaziđete. Mladima je mentorstvo neophodno jer se bolje i lakše uči kroz primjere i iskustvo nekoga ko je sve to prošao.

Emilija: Na koje sve načine promovišeš svoj brend? Koji vid reklame ti se pokazao kao najisplativiji?

Irma: Kvalitet proizvoda i prisutnost na društvenim mrežama su definitivno najvažniji. Jednostavno morate biti prisutni, vidljivi i morate biti kvalitetni, jer nema te reklame koja će vam pomoći ako vam je proizvod lošeg kvaliteta. Sestra mi je jedna od najboljih BiH influenserki tako da mi je i ona puno pomogla u promociji, ali nije mi cilj u kvantitetu. Ne želim da pošto-poto imam 100.000 pratilaca ili kupaca, a da ne mogu da stignem da ispoštujem rokove. Bitno mi je da sve uradim kvalitetno, da stojim iza svog rada, da ispoštujem vreme i svoje klijente. Ja stojim iza brenda i taj brend oslikava mene.

Emilija: Kako si se organizovala za vreme pandemije? Da li ti je ovo vanredno stanje uticalo na poslovanje?

Irma: Na početku jeste, kada smo se svi prepali, ali sada se već sve vraća u normalu. Svijet ne može stati, a ovo nam je bila opomena da se malo preispitamo oko svih moralnih i poslovnih obaveza i života.

U mojoj radionici posjedujem i najsavremeniju mašinu za vez, uz koju sedmicama pokušavam napraviti prepoznatljive šare iz naše tradicije. Trenutno radim na tome kako bismo usavršili vez i pretočili u nešto unikatno i posve vrijedno, sve u korist očuvanja BH baštine.

Emilija: Da li tvoje torbice, osim preko interneta, prodaješ i u prodavnicama? Šta se pokazalo kao bolja opcija – online ili offline prodaja i zašto?

Irma: Što se tiče concept store-ova izlažem u Crnoj Gori, Baru, ovdje u Sarajevu, Tuzli, a moje torbe su bile izložene i u Dubaiju. Generalno su saradnje uspješne i dobre prilike za regionalnu i svjetsku dostupnost kao i promociju brenda.

Na Orei sam također izlagala svoje artikle i sve ove saradnje su dakako pomogle, ali još uvijek je to u testnim fazama, budući da ipak društvene mreže donose najviše kupaca direktno na moju adresu.

Emilija: Sa Oreom sarađuješ maltene od početka. Kakva su tvoja iskustva sa njima? Na koji način su ti pomogli da razviješ svoj biznis?

Irma: Jako sam zadovoljna dosadašnjom saradnjom. Amra, Senita i cjelokupan Orea tim su ljudi koji se trude, koji stvaraju prilike i spremni su podržati oduvijek nas kreativce. Dobar sistem za naručivanje, statistike u koje imamo uvid, jednostavno se naručuje – dakle olakšano kupcu, kompletan opis proizvoda koji olakšava i kupcu i prodavcu jer mogu naći sve informacije na jednom mjestu. Zaista nemam zamjerki, odlično iskustvo i saradnja.

Emilija: S obzirom da su tržišta na ovim prostorima dosta mala, da li pratiš konkurenciju i njihov rad? Kakav odnos imate?

Irma: Ja volim zdravu konkurenciju jer ona je dobra za moju inspiraciju, ali i za zdravu, fair play tržišnu utakmicu. Ponekad vas kao umjetnika povrijedi kada neko želi predstaviti vašu viziju pod svoju, ali onda se samo vratim na smisao stvaranja, na to da u glavama niko ne može maštati i stvarati isto i samo krenem u još jači i produktivniji rad. Generalno sam sa svima na tržištu korektna, pa tako isto i dobijem zauzvrat od kolega. Volim podržati druge jer za sve ima mjesta pod kreativnim nebom i svaka roba ima kupca. Bilo to dobro ili lose, svi imamo istu šansu.

Emilija: Sada već imaš stabilno poslovanje ali sam sigurna da imaš velike planove za budućnost. U kom pravcu želiš da Freya design ide? Šta ti je trenutno najveći izazov sa kojim se suočavaš?

Irma: Ja bih već do sad imala veliku proizvodnju, ali jako je veliki problem pronaći radnike. Zbog toga sam bila primorana da naučim da radim na svakoj od tih mašina. Sama sam se edukovala za proizvodnju torbica. To mi je najveći izazov trenutno, a ideje za nastavak su velike i samu me uplaše. Želimo se upustiti u rebrending, novi pravac stvaranja, neke nove modele i novu biznis strategiju. Moja vizija je prerasla trenutnu Freyu i sada je vrijeme za upgrade kojem se radujem baš mnogo!

Emilija: Na koji način bi lonac mogao da pomogne mladim ljudima koji tek planiraju ili su na početku pokretanja biznisa? Kakav vid podrške bi im bio od najvećeg značaja?

Irma: Mladim ljudima koji stvaraju brend iz nule definitivno treba finansijska pomoć jer sve to košta, ne smijemo se zavaravati, ali isto tako ja vjerujem u dobro i kvalitetno mentorstvo. Mislim da bi im bila najznačajnija pomoć da nauče da razviju biznis plan, da analiziraju tržište da li je isplativo, kakvi su klijenti… Sada ima dosta takvih programa i sve je mnogo dostupnije čini mi se, ali opet veći je broj kreativaca koji bi željeli nešto stvoriti i doprinijeti društvu, nego pomoći koja im se pruža. Zbog toga je neophodno da se mladi angažuju i da budu uporni. Da pitaju i da traže pomoć bez uzdržavanja.

Zaprati Freya Design:

Pročitaj više:

Pridruži se Facebook grupi:

lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo

Povezani Članci

Odgovori