Konferencija “Perspektive razvoja socijalnog preduzetništva u BiH”
Konferencija “Perspektive razvoja socijalnog preduzetništva u BiH” održana je 26. i 27.02.2019. godine u Hotelu Bristol u Sarajevu u okviru projekata “Doprinos organizacija civilnog društva razvoju socijalnog preduzetništva“, čiju realizaciju finansira Evropska unija u okviru programa ‘’Civil Society Facility and Media action for Bosnia and Herzegovina 2016-2017’’, a koji nakon provedenog javnog poziva realizuju nevladine organizacije ‘’Fondacija lokalne demokratije’’ iz Sarajeva i Fondacija „Lara’’ iz Bijeljine.
Konferencija je bila podijeljena u nekoliko radnih panela u kojima su učestvovali razni eksperti iz socijalnog preduzetništva iz naše zemlje i regiona. Mogu reći da se svim tim učesnicima zahvaljujem na podijeljenim informacijama iz prakse u njihovim zemljama i nadam se da će svako od nas ostalih učesnika usvojiti po nešto i uvrstiti u svoju praksu. Nakon svakog panela dobili smo priliku da dodatno postavimo pitanja našim dragim panelistima i dodatno izvučemo još neku informaciju i povežemo njihovo i naše socijalno preduzetništvo.
Ono što je mene lično interesovalo jesu dva poslednja radna panela “Institucionalni okvir i socijalno preduzetništvo u BiH” i “Perspektive razvoja socijalnog preduzetništva u BiH”. Oba panela su na neki način bili povezani. Prvi je bio iz očiju Institucionalne vlasti, a drugi iz perspektive socijalnih preduzetnika.
Svako od njih je izneo svoje stavove i pravce rješavanja određenih problema sa kojima se svakodnevno svi susrećemo. Kroz otvorenu diskusiju i postavljanjem direktnih i konkretnih pitanja čini mi se da smo negdje u cijelom procesu stvaranja i otvaranja vrata Socijalnog preduzetništva izgubili nit svega.
Naime, cijela diskusija se svela na to da određenim marginalizovanim grupama ne treba oduzeti ono što već imaju od Države, ali im dati poslove i ostale beneficije koje idu uz njih. Iz mog ličnog iskustva i iskustva ostalih panelista ove grupe ljudi odbijaju da budu zaposleni jer gube neke beneficije od države. Ukratko svi bi mi jednom zadnjicom na dvije stolice.
E PA DRAGI MOJI NE MOŽE!
Shvatam ljude koji boluju od rijetkih bolesti, jer njihovi ljekovi su skupi i to mogu da progutam, ali ne shvatam ljude koji ne žele da se odreknu dječijeg dodatka i porodične penzije. Tokom mog diskutovanja jedna gospođa je rekla: „Nije sigurno da će tvoj biznis opstati i na kom je to periodu, zato i ne prihvataju.“
Draga gospođo ko Vama garantuje da ćete se Vi sutra zaposliti na neodređeno vrijeme u Opštini ili Gradskoj upravi i da će te ostati do penzije na toj radnoj poziciji? Naravno, niko. Nakon promjene vlasti u toj regiji mijenjaju se pravila igre, kao i svi igrači u njoj i naravno ostali ste bez posla za koji ste mislili da će Vas odvesti u penziju. Zar je toliko teško posle ponovo predati papire za te benefite od Države, zar je toliko teško ponovo dobiti dječiji dodatak ili porodičnu penziju? U ostalom, samim tim što se neko odrekao dječijeg dodatka dao je priliku nekoj drugoj porodici da ima ista ta primanja, a koja čekaju u redu i željno iščekuju da imaju bilo kakva mjesečna primanja. Odnos 120KM prema sad već 450KM je velika. Svakako je bolja pozicija za one koji imaju tri puta veća primanja pa makar to bilo i na godinu dana. Ne možemo mi postati empatični sve dok smo sebični.
Možda ja imam pogrešnu perspektivu Socijalnog preduzetništva? Možda sam ja ušla iz pogrešnih razloga u razvoj dobre ekonomije u BiH?
Konkretno rješenje jeste napraviti listu za sve marginalizovane grupe i lijepo ih priložiti uz sutrašnji Zakon o socijalnom preduzetništvu. Jesam za to da ljudi koji boluju od rijetkih bolesti imaju dodatne benefite od Države, jer ljekovi su zaista skupi i ne bi mogli od bilo koje plate da ih obezbede sebi, ali dječiji dodatak ili porodična penzija mislim da treba ako ne ukinuti bar smanjiti na minimum. I samim tim dati drugim porodicama priliku za koliko toliko normalan život.

Odgovori