Skip to content

Kako uživati u procesu konkurisanja za praksu: moje iskustvo

Znam da naslov mog članka zvuči kao naučna fantastika, ali je istinit! Desilo se, evo moja priča je dokaz.     

Način prijave za internship u lonac.pro zajednici je zaista jedinstven. Hajde odmah na početku da zamisliš konkurs na kojem ti ne traže CV. 👀 Čudno, zar ne? 🤔 E, zato ovaj konkurs i jeste toliko bolji od drugih. U nastavku teksta ću opisati detaljno zašto sam se prijavila, koje korake sam prošla i šta sam sve morala da ispunim da bih danas ponosno mogla da kažem da sam internica u loncu. I, na kraju krajeva, kako sam uživala u cijelom tom procesu?! 🤩

U lonac.pro zajednicu sam se registrovala prije više od godinu dana da bih glasala za drugaričin projekat 📝, a onda mu se vratila kada sam vidjela fb objavu kod Marine Bogdanović, bivše internice, kako je došla do prakse. Njen tekst sam pročitala u jednom dahu, pa onda i drugi, i tako redom dok nisam pročitala sva iskustva praktikanata i praktikantkinja u loncu. 😍 Bilo je pravo iznenađenje pročitati da je prijava na konkurs toliko drugačija od onih na koje su svi navikli, na kakve sam se i ja prijavljivala. Već tada sam znala da ću se sigurno prijaviti kada izađe drugi poziv. Znam da i tebe sad interesuje kako je izgledao put prijave i dobijanja prakse drugih interna i internica, pa ću ostaviti ovdje sve članke. ⤵

Početak, početak   

Sada se vratimo mojoj prijavi. 🔙 Mjesec dana nakon čitanja pozitivnih iskustava, vidjela sam oglas da se traže novi interni i internice. Kao i svi štreberi, počela sam odmah da razmišljam o zadacima 🤓, da detaljnije istražujem sadržaj u loncu 🧐, na društvenim mrežama 📱, sve ono što će mi pomoći da budem što bolje pripremljena.

Prvo što sam uradila jeste PAEI test koji pokazuje stil rada u timu. Rezultat je pokazao da su moje dominantne karakteristike A (Administrator) i I (Integrator). Nakon što sam pročitala detaljnija pojašnjenja za svaki tip ličnosti, uvidjela sam da me rezultat odlično opisuje – A pokazuje moju sklonost ka krajnjim ciljevima, volim jasne i strukturisane zadatke koje mogu odmah da riješim, dok I prikazuje moju empatičnu stranu koja se odnosi na dobru komunikaciju i zdrave odnose sa ljudima u timu. 

Jedan od zadataka je bio i odgovor na pitanje o omiljenom sadržaju u loncu, tačnije da izaberem top 3️⃣ teme. U odgovoru sam se „požalila“ da mi je ovo pitanje teško, jer u loncu ima mnogo kvalitetnog i zanimljivog sadržaja, ali sam ipak navela teme i tekstove koji me najviše zanimaju. Izdvojila sam tekstove svih interna i internica kao omiljene, jer su dragocijena baza podijeljenih iskustava o procesu dobijanja prakse. Navela sam i temu o digitalnom marketingu, koji me veoma interesuje i rado čitam sve što mi privuče pažnju, a u loncu ima mnogo članaka upravo o ovoj oblasti. Na kraju sam kao temu izdvojila intervjue o usješnim biznisima i mladim ljudima, jer je lonac prava riznica u kojoj se krije mnogo pozitivnih priča koje inspirišu i motivišu. 🙌🎈

Zahuktavanje

Nakon toga je uslijedilo pisanje članka. ✒ S obzirom na to da sam se striktno vodila uputstvima sa konkursa da članak ili intervju treba da budu o mladoj osobi koja je aktivna u svojoj zajednici i koja može da bude uzor drugima, odmah sam se sjetila Ognjena Ranisavića, kojeg znam još iz studentskih dana, a savršen je primjer mlade i inspirativne osobe. Kontaktiranje sa sagovornikom za intervju, istraživanje, pravljenje pitanja… Čitav taj proces me podsjetio zašto sam upisala novinarstvo te 2010. godine. 🤗 Uživala sam! Kada sam dobila odgovore, ubacila fotografije i video u editoru, napravila svoj prvi cover u Canvi (znam da je za svakoga ko zna da radi u Canvi moj cover presmiješan, ali to je moje prvenče i ja sam ponosna na njega 😁) i konačno objavila članak – bila sam presrećna! Ponovo pišem, i to pišem o značajnim temama, o velikim ljudima.

Intervju sa Ognjenom Ranisavićem – Poseban užitak mi je rad na promociji i razvoju društveno odgovornog poslovanja

Ostalo je još da napišem motivaciju. 📩 Ne znam za tebe, ali meni je to najneprivlačniji dio svakog konkursa. Mnogo mi je draže da radim konkretne zadatke, nego da opisujem motivaciju. Znam da upravo tih nekoliko rečenica ili stranica teksta mogu da prevagnu ko će dobiti posao/praksu, ali meni mnogo bolje ide da se dokazujem na druge načine, nego da se na neki način hvalim, a motivaciju za određeni konkurs svakako imam čim se prijavljujem :D. Odlučila sam da budem potpuno iskrena, pa sam, između ostalog, baš to i napisala u motivaciji – ne znam da pišem previše pohvalno o sebi, ali mi se jako sviđa sve što se u lonac zajednici radi, imam iskustvo iz sličnih oblasti, a sve svoje ostale kvalitete ću pokazati i dokazati ako dobijem praksu.

I znaš šta❓ Iskrenost se isplatila❗ Nakon nekoliko dana sam dobila mejl da se moja prijava kvalifikovala za intervju. Tu, naravno, nije bio kraj zanimljivim zadacima. 💡 Sada je trebalo da podijelim svoj članak u lonac.pro fb grupu i da napišem privlačan opis, takav da bi neko poželio da klikne i pročita intervju. Štreber se opet bacio u istraživanje i proučavanje drugih postova i ta-daa, već sutradan sam objavila članak u lonac.pro fb grupi. Po reakcijama u grupi i broju čitanja članka, rekla bih da sam i taj zadatak uspješno odradila. Sada me čeka još samo jedna stepenica do prakse – famozni intervju!

Posljednja stepenica 

Ovo nije bio moj prvi intervju za posao, ali jeste bio prvi onlajn, što ima svoje prednosti i mane. Uvijek se plašim da će tehnologija zakazati i donijeti mi stres onda kada bih ja i ostala prisebna. Na svu sreću to se nije desilo! Zoom je radio odlično, a ja sam imala pozitivnu tremu samo pred početak intervjua. Međutim, čim sam se predstavila i počela razgovor sa Senkom i Emilijom, trema je otišla i mi smo nastavile jedan ugodan i opušten razgovor. Iskustva drugih interna i internica su se i ovdje preklopila sa mojim – intervju sa ove dvije pametne i prijatne djevojke je jedan od ljepših dijelova apliciranja na praksu u lonac.pro zajednici. Razgovarale smo o mojim odrađenim zadacima, o temama koje me interesuju i o čemu bih voljela da pišem u loncu, ali sam takođe imala priliku i ja njih da pitam sve što sam htjela, a one su mi detaljno odgovarale.

Najveći utisak na mene je ostavio njihov trud da pokažu da će zaista biti tu da riješe sve nedoumice i pomognu u svemu, i što je najvažnije da kod njih „nema glupih pitanja“ nije samo fraza. Prošlo je tek nekoliko radnih dana, a one su sve rečeno na intervjuu potvrdile. Štaviše, uspjele su da me iznenade koliko imaju strpljenja i koliko nisu izgubile volju i entuzijazam da novim internima i internicama iznova objašnjavaju iste stvari. Njihova osnovna parola je „bolje je pitati nego pretpostavljati“, koja se za kratko vrijeme nekoliko puta potvrdila. 😁 Sve ovo ne znači da njih dvije ne očekuju produktivnost, samo je zahtijevaju na jedan opušten način, što meni svakako odgovara. 

Ostatak tima Fondacije Mozaik je takođe tu za sva pitanja i nedoumice. Do sada sam, pored Senke i Emilije, kao i Mirze, koji je takođe u našem lonac timu, imala priliku da se upoznam i učim od Sanele i Adne, i mogu samo reći da su svi podjednako otvoreni i susretljivi. Nijednog trenutka ne dozvoljavaju da se osjećam loše, jer se sa nečim susrećem prvi put, sve detaljno objasne i prava su podrška! Nije li takav tim najbolji tim?! 🤝💪

Stigla sam do zvijezda, a put nije bio posut trnjem 

Šta je zaključak mog članka? Prijava za praksu ili posao može biti lijepo i prijatno iskustvo! Nažalost, većina se susrela sa negativnim primjerima: kada je sam konkurs bio nemaštovit, pa se preko volje prijavimo za takvu poziciju; kada je intervju neprijatan, jer nas sačekaju autoritativni sagovornici koji postavljaju standardna pitanja i ne ostavljaju prostor da kažemo bilo šta što bi nas izdvojilo; ili, ono možda i najgore, kada nismo dobili nikakvu povratnu informaciju nakon slanja prijave. Sa drugaricom sam komentarisala da bih se osjećala bolje kada bih sa nekih konkursa imala bar „prijatnu odbijenicu“. Shvatam da ljudima koji se bave procesom selekcije nedostaje vremena da odgovore svim prijavljenim kandidatima i kandidatkinjama, naročito ako je bilo baš mnogo zainteresovanih, ali i to se može riješiti jednim grupnim mejlom (ili na neki drugi način), a taj poslodavac će prijavljenima sigurno ostati u boljem pamćenju. Na kraju krajeva, dobar imidž se gradi davanjem povratnih informacija, bilo da su one pozitivne ili negativne. Na kraju svih krajeva, znam da se može, jer postoje pozitivni primjeri koji to dokazuju! Konkurs u lonac.pro zajednici je jedan od njih, jer je ovdje proces selekcije i izbora interna i internica potpuno transparentan i zanimljiv, a Emilija i Senka stvarno odgovaraju svima!

Ako mi ne vjeruješ, imam i dokaz! Moja koleginica Maja, sa kojom zajedno učim i rastem u loncu, se prijavila za praksu na prošlom pozivu, uradila sve zadatke, došla na intervju, ali nije prošla dalje. Međutim, poslije svega je dobila mejl u kome joj je sve detaljno objašnjeno, ono što sam ja nazvala „prijatna odbijenica“. Maja je poslije toga nastavila da piše u loncu, prijavila se na posljednjem konkursu, lonac je prepoznao njeno zalaganje i evo je, sada je tu. Rekla bih da niko nikome nije poklopio lonac i sad zajedno uživaju u krčanju. I ja sa njima. 😁

Odbijenica je okej: moja priča o praksi u loncu

Lako je zaključiti da je ovaj članak najviše namijenjen tebi koji/a se prijavljuješ na posao ili praksu, a posebno ako je to prvi put. Moj savjet je da budeš iskren/a, da se potrudiš najviše što možeš, bez obzira da li prođeš, i da u cijelom tom procesu uživaš, jer ćeš sigurno naučiti nešto novo, steći neku novu vještinu ili upoznati nekoga ko će ti možda već sutra promijeniti život… Čak i ako ne dobiješ željeni posao ili praksu, ostaje ti iskustvo prijave. Iskreno se nadam da će ti, pored priča bivših interna i internica o njihovom dobijanju internshipa u loncu, i moj članak pomoći na putu prijatnog konkurisanja za praksu iz snova!

Ja nastavljam da uživam radeći u loncu, isto kao što sam uživala tokom procesa prijave! ✨💫

_____

Pogledaj i:

_____

Povezani Članci

PRIDRUŽITE SE NAŠOJ OBUCI IZ ISKUSTVENE PEDAGOGIJE – POSTANITE AMBASADORI MIRA!

Ovaj događaj ima za cilj pružiti detaljne informacije o dvogodišnjem programu obuke iz iskustvene pedagogije, koji organizuje Fondacija Bašta mira. Ciljna grupa su osobe koje žele karijerni razvoj u iskustvenoj pedagogiji, kao što su pedagozi koji žele dalje razvijati svoje veštine, ljudi koji žele postati dio tima Bašta mira ili općenito zainteresovani koji žele da se angažuju u omladinskom radu.

Odgovori