“Kako sam odlučila da preuzmem stvari u svoje ruke” – Intervju sa Tamarom Jović

Dragi Neimari, 

Ovde smo da učimo jedni od drugih, stičemo nove i unapređujemo već postojeće veštine. Razgovarao sam sa preduzetnicom Tamarom Jović, čiju priču mnogi od vas već verovatno znaju, o njenom putu do uspeha, i njena priča nas definitivno može naučiti koječemu. Uživajte! 

Vlado: Iako je većina preduzetnika iz regiona već vjerovatno čula tvoju priču, značilo bi nam ako bi se kroz nekoliko rečenica predstavila i našoj publici.

Tamara: Ja sam Tamara Jović. Rođena sam i odrasla u petočlanoj dobroj i poštenoj porodici. Tata je uvijek imao želju da njegove kćerke završe fakultet, mada samo sam ja ispunila njegovu želju. Za moje školovanje morao je da podigne dva kredite, dok je mama morala da čisti stanove i stubišta kako bi domirila za naše osnovne potrebe. Sa ponosom mogu reći da sam na veliku radost i sreću mojih roditelja diplomirala desetkom, ali možda na žalost svih nas jedina koja je fakultetski obrazovana u užoj familiji. Naučila sam da i pored fakultetske diplome prije svega morate da naučite da se borite i da prihvatate poslove i radite. Tako sam od pripravničkog staža, preko popisa za porodičnu medicinu i stanovništva, prodaje helijumskih balona, rada u prodavnicama stigla do direktorskog mjesta u Super ženi.

V: Ko je Super Žena?

T: U jednom trenutku kada shvatila da moram da mijenjam svoj pogled na državu, ljude, na sebe odlučila sam da preuzmem stvari u svoje ruke. Moj život mora da se promijeni, kao i njegov smisao. Učlanila sam se u par nevladinih organizacija i počela da činim ispunjenijim svoj život i živote drugih ljudi. A kako ne možete sve sami, često se uključe i mnoge neplanirane okolnosti. Pa je tako i Omladinska banka Fondacije Mozaik objavila poziv za sve mlade ljude Bosne i Hercegovine koji žele da učine nešto društveno korisno za svoju lokalnu zajednicu, na koji sam se zajedno sa još 4 djevojke prijavila. Kroz naš društveni projekat „Dječiji dani“ željeli smo da djecu sa psiho-fizičkim smetnjama u razvoju uključimo u društvene aktivnosti, da pokažemo inkluziju na djelu. Samo u jednoj od aktivnosti učestvovalo je preko 500 djece tipičnog i atipičnog razvoja. Tokom realizacije projekta rečeno nam je da će samo određen broj mladih ljudi dobiti priliku da pokrene svoj društveni biznis. Mozaik je birao mlade ljude koji su pošteno, vrijedno i kvalitetno završili svoje projekte. Na veliku sreću poziv smo dobile i mi, ali smo se podjelile u dva tima. Željela sam da se oprobam u drugom smjeru, jer sam shvatila da mogu sve što hoću samo ako se potrudim.

Inspiracija za Super ženu je u stvari bila moja majka. Ona je žena koja ima više od 40 godina i samo osnovnu školu, bez mogućnosti da igdje radi. Novi tim Super Žena je istražio ovaj problem i shvatio da je to jedan od tihih gorućih problema Bosne i Hercegovine i da su žene ove grupe teško zapošljiva kategorija. Zakonskim okvirima im je dozvoljeno samo da se bave fizičkim poslovima i čišćenje je nešto što nerijetko spada u njihove opise poslova. Ali ono što je najbitnije naglasiti jeste taj društveni dio koji Super Ženu i krasi. Naime, na kraju svake godine Super žena odvaja određen procenat za edukaciju ovih žena u vidu doškolovavanja, kurseva stranih jezika, računara, samoodbrane, radionica ručnih radova itd.

V: Postoje tri načina/razloga zašto ljudi postaju preduzetnici:

• Oduvijek su to željeli
  
• Iz nužde
  
• Iskočila prilika
  

Koji je bio tvoj?

T: Moram biti iskrena, ja sebe nikad nisam vidjela kao preduzetnicu, a još manje kao društvenu preduzetnicu. Imala sam priliku da nešto uradim u svom životu i iskoristila sam je. Jedna divna osoba mi je jednom rekla: „Zašto ući u voz koji ide u suprotnom pravcu? Uđi u onaj koji ide u tvom.“ Ljudi često ne vide prilike koje im se nalaze ispred nosa jer gledaju preko granica svojih mogućnosti i još gore idealizuju sebe i okolinu. A možda je još teže priznati da su mladi ljudi postali puni sebe i sve bi da dobiju novac na brzinu i još gore da sve to uradi za njih neko drugi. Često ćete čuti kako većina nas komentariše on/ona imaju roditelje na funkciji ili stranački su se zaposlili. Ne poričem ove teze jer gdje ima „dima ima i vatre“, ali osuđujem svakog mladog čovjeka koji se prepusti raljama života i ne potrudi se da promijeni svoj život.

V: Da bi postigli bilo kakav uspjeh u životu, dobru količinu motivacije moramo da ukombinujemo sa velikom dozom discipline i napornog rada. U slučaju preduzetnika i preduzetništva generalno, sve ovo moramo da pomnožimo sa deset. Koje su to stvari koje tebe guraju da ideš dalje i da postižeš više?

T: Mislim da prvo sve nas mora da gura neki lični interes u cijeloj priči. Mene iskreno prvo gura moj riješen status nezaposlenosti odnosno sad prezaposlenosti. Samim tim dala sam priliku još nekom da zaradi svoju platu i svoj život učini srećnijim. Svaki dan je priča za sebe i svaki čini ovaj posao još boljim i zanimljivijim. Tačno je da morate da predviđate 10 koraka unaprijed, ali nekad je to prosto i nemoguće. Vi ne kontrolišete svemir, ali činite jedan dio njega. Želim da uspijem, želim da mijenjam stvari u svom životu, a kad mijenjam svoj život mijenjam i živote svih onih koji su vezani za mene i uopšte za Super ženu. E taj osmijeh i ta radost u stvari vam daje vjetar u leđa da idete naprijed i da postižete još bolje rezultate. I što je najbitnije kada se nađete u nekoj od loših situacija morate dati maksimum od sebe da uspijete i riješite ih. U jednom trenutku i ja sam se našla u jako lošoj situaciji u kojoj sam, mogu reći, pala, ali sam zahvaljujući Loli Tomić i njenoj čuvenoj rečenici: „Tamara mora biti dobro, da bi Super Žena funkcionisala“, našla svoj oslonac. I kad god krene to neraslopoloženje ili sama pomisao da neću uspjeti, sjetim se čuvene rečenice i kao da se nova Tamara stvori još jača i upornija.

V: Društveno preduzetništvo kao koncept postaje sve popularnije među mladim preduzetnicima ne samo u Bosni i Hrecegovini, već i u regionu. Koji bi savjet dala mladima na pitanje “Da li da pokrenem društveni biznis?” Koji bi bili prvi koraci ukoliko bi se odlučili da krenu tim putem?

T: Prije svega uslijedio bi jedan dug i temeljit razgovor sa mladim čovjekom koji razmišlja da se upusti u vode društvenog ili klasičnog preduzetništva iz više razloga. Ali možda jedan od najbitnijih bi bio da rasčiste neke stvari sami sa sobom. Kada vidite nekog velikog preduzentika niko ne vidi šta stoji iza njega kao što su sati i sati nespavanja, sati i sati rada da sve bude na svom mjestu. Svako od njih treba da bude svjestan da je upornost jedna od ključnih stvari uspjeha. Isto tako da shvate onaj dio davanja i primanja. Što više daješ više ti se vraća u život. Na kraju krajeva ljudi smo, ako meni nešto ne odgovara i smeta mi zašto bih to ja drugom radila.

Možda i najbitniji savjet bi bio da sve svoje misli zapisuju u jednu svesku ili manji blok i da o njima razgovaraju sa ljudima, jer ono što ja mislim da je dobro i da bi bilo profitabilno nije ono što drugi misle. Ako ste vi ogorčeni na taksiste to ne znači da nam je potrebna još jedna taksi služba u gradu, možda baš treba uraditi anketu i ukazati istim da rade poglešno svoj posao.

Razgovorom dođite do onog najbitnijeg i suštinskog. Vašu ideju ne može niko uzeti jer 100 nas ima istu ideju, ali na kraju je samo jedan ostvari, a to je onaj najuporniji. A i da vam se desi da posao kojim vi želite da se bavite radi još neko to je zdrava konkurencija, a samim davanjem sebe do kraja i poštovanjem prema klijentima vas čeka lijepa budućnost.

V: Šta ti se trenutno vrti po glavi? Koje stvari čitaš? koje portale koristiš za učenje novih stvari?

T: Trenutno sam okrenuta prema sebi i promjenama koje još treba učiniti da bi se promijenila i prilagodila novim situacijama. Ali sam se najviše usredsredila na Life coaching, za nas sasvim nešto novo, ali iskreno mnogo pomaže. To je ta pozitivna psihologija koja nam zaista može pomoći. Tok misli je jako bitan. Zdrave misli su pola zdravlja i srećniji život. Moj Facebook profil je pun statusa Smiljana Morija koji me trenutno inspiriše i čini nekako čovjekom. Često me zna natjerati da sjednem i razmislim o sebi i svom životu, o novim koracima, o budućnosti. Svaki dan je blagoslov i novi početak.

Što se tiče Društvenog preduzetništva to su opet nove vode koje su meni nepoznate i samim tim pokušavam da što više novih činjenica spoznam i pokušam da primjenjujem na sebe i svoj rad. A da bih u potpunosti shvatila koncept društvenog preduzetništva čitala sam niz knjiga i dalje pokušavam da dokučim granice i razumijem mnogo novih činjenica koje me trenutno okružuju.

Pratim dosta portala, ali sam trenutno okupirana novim LONAC-em. Svako veče pred spavanje uđem da vidim šta ima novo i da li ima neka nova teme koja bi meni mogla da pomogne oko rješavanja problema. Sve druge portale iskreno ne pratim tako redovno jer sam usredsteđena na svakodnevne obaveze i poslove koji me čekaju.

V: Šta možemo od tebe da očekujemo u LONCU?

T: Uh, ja sam neko ko voli mnogo da filozofira. Trudiću se da sva moja filozofiranja budu od pomoći. Pokušavaću da budem uvijek tu za sve i da što više dam i pokupim informacija. Ono što bih voljela da se uvede u LONAC je možda malo i suprotno od onog zašto je i stvoren, jeste ta moderna pozitivna psihologija – Life coaching. Meni dosta pomaže i smatram da nam je često potrebna. Po cijeli dan smo u brojevima i problemima, da nam prosto fali sat vremena razgovora ili čitanja knjiga koje ispunjavaju dušu i koje nam daju odgovore na naše klasične nedoumice ili probleme koji ustvari na kraju krajeva možda i nisu tako strašni kako se nama čine. Mislim da u svemu ovome Life Coaching može samo da unaprijedi naše društvene biznise i da nas prosto na blaži i opušteniji način usmjerava u pravcu rješavanja problema.

V: Da li imaš neki dodatni, skriveni savjet za čitatelje?

T: Skoro sam pročitala jedan divan savjet za svakog od nas, a pogotovo onih koji se bave preduzetništvom. Jedan bogat preduzetnik svako veče pred spavanje, da bi imao miran san uzme papir i na njemu napiše sve ono što treba da uradi, kao i probleme koje trenutno ima. Presavije papir, stavi ga na kraj stola, zaboravi na njega i legne mirno da spava. Počela sam primjenjivati taj tok radnji i mnogo bolje spavam.

Budite iskreni i otvoreni prema ljudima, možda se neko nekad i uvredi, ali to neće biti zato što ste mu vi rekli istinu, već suprotno, to je zato što je egoizam prevladao nečiji um i tijelo. Sve karte na sto poređajte i radujte se kada to i drugi urade sa vama jer onda je odraz u ogledalu još ljepši i možete sebi bez griže savjesti da čestitate novi uspjeh, a možda i najbitniji.

Hvala, Tamara! 

Pogledaj još sličnih tekstova:

• 1 na 1 u loncu: Intervju sa preduzetnikom Kenanom Musićem
• Iskustva i savjeti iz prve ruke: Kako započeti freelance karijeru
• Ili kreiraš svoju budućnost ili plaćaš drugome da ti je kreira: Intervju sa Avdom Halilovićem