Kako mi je prošla praksa u loncu?

Par dana sam razmišljao odakle uopšte početi pisati ovaj tekst, odnosno, kako ga započeti. Shvatio sam da je odgovor ujedno i onaj najjednostavniji – od početka. Prije nego otpočnemo, radi postizanja tzv. sentiš atmosfere, pustite sebi pjesmu ispod dok čitate hronologiju moja prethodno provedena 3 mjeseca. 

01.09.2020. godine, kada sam zvanično započeo svoju praksu u loncu, nisam znao šta me očekuje iza metaforički odškrinutih vrata na kojima je pisalo: “Guraj, inovacije te čekaju“. Pored tih vrata, kao dvije čarobnice koje gledaju naivnog pustolova nesvjesnog kakav ga put čeka ispred njega, gledale su me Senka i Emilija, moje mentorice kroz naredna 3 mjeseca. Te dvije “čarobnice” definitivno zaslužuju zaseban tekst, no za sada ću ih samo provlačiti kroz ovaj, ali se bojim da neću uspjeti naglasiti od kakve pomoći su bile i kako su uspješno moderirale moju praksu u loncu. Tri mjeseca naše družbe su proletila kao vjetrom odnešena, ali sam siguran da time ne dolazi kraj našeg poznanstva.

Kada kažem da nisam znao šta me očekuje u narednom periodu, to je istina, jer je jedino što sam konkretno znao bilo da ću biti zadužen za rad sa inovatorkama i inovatorima. 

Moja praksa se obavljala remote, odnosno online, što je i bilo naglašeno u samom konkursu, primarno radi održavanja svih epidemoloških mjera radi situacije u kojoj smo. Kao i sve na ovom svijetu, i online praksa ima svoje prednosti i mane. Prednost što je moj rad bio od kuće je bila ta da je dosta lakše raditi i prilagoditi sebi fakultetske obaveze, kao i sve druge ovim načinom rada. Niti u jednom trenutku nisam bio primoran da mojih ugovorno dogovorenih dnevno 6 sati rada bude od, recimo, 8 ujutro do 2 popodne. Ne, nisu imali nikakav problem sa time da radim, recimo, navečer! Ipak, naravno da je bitno da se sav posao završi na vrijeme, tako da je sama preraspodjela vremena preko 50% samog posla.

Kako bih tebi, sretnom čitaocu, najpreciznije približio iskustvo stečeno u ovoj praksi, prvenstveno ću naglasiti da sam ovdje stekao iskustvo i znanje koje mi nijedan fakultet nije mogao donijeti ni pružiti. Praksa u loncu je bila, između ostalog, životni fakultet.

Naime, po samom početku prakse, čekao me odlazak na predavanje pod organizacijom našeg divnog Startup studija pod nazivom “Kako ostvariti međunarodnu zaštitu patenta“, gdje odmah i uživo upoznajem Senku, ali i Avdu, jednog fenomenalnog inovatora, kao i Nađu, koju ste mogli bolje upoznati kroz intervju u rubrici 1 na 1 u loncu! Inače, ideja za tu rubriku je i počela skoro pa odmah nakon te radionice, jer sam uz pomoć svojih mentorica došao do ideje da napravimo rubriku u kojoj ćemo mladim inovatorkama i inovatorima pružiti barem djelić medijskog prostora koji zaslužuju. 

Ipak, da bih provjerio koliko ljudi znaju za naše inovatore, te koliko će biti bitno moje predstavljanje istih, napravio sam kratko istraživanje o poznavanju inovacija i inovatora iz BiH, a njegovi rezultati su bili poprilično razočaravajući. Naime, čak 64% ispitanih nije čulo niti znalo i za jednu osobu iz kruga inovatorki i inovatora u Bosni i Hercegovini! Nakon toga smo shvatili da je vrijeme da zasučemo rukave i započnemo našu seriju intervjua.

U početku, imao sam problem sa pravljenjem vizuala za svoje intervjue, pa su mi tu pomagale uvijek dostupne Adna i Elvedina, na čemu sam im beskrajno zahvalan! Ipak, radi potrebe da neke stvari znam i sam, počeo sam da se koristim Canvom i Photoshopom, a ovaj članak mi je zlata vrijedio i pomogao. Moji prvi vizuali nisu bili najidealniji, ali bih rekao da sam se s vremenom uspio popraviti.

U sklopu rubrike 1 na 1 u loncu, intervjuisao sam 8 fenomenalnih mladih ljudi, te im se zaista zahvaljujem na prilici da ih pobliže upoznam i što su mi predstavili njihove radove i inovacije. Ipak, najveća zahvala im je vezana za to što su oni samo jedni od primjera svjetlih tački unutar države, te su dokaz da je sve moguće postići napornim radom. U sklopu intervjua, pisao sam pitanja za njih, ugovarao termine istih, editovao video intervjue, pravio vizuale te vršio konstantnu komunikaciju sa “gostima“. Primjetno je da kao praktikant zaista imate velik nivo samostalnosti prilikom izrade ovih intervjua, no, oni moraju biti na nivou jedne eminentne zajednice kao što je lonac.pro.

Moja prva 2 mjeseca su većinom prošla moderirajući i vodeći intervjue, ali ne smijem zaboraviti ni odlazak na kick-off konferenciju „Trezora bh. inovacija“. Tu sam bio poslan u svrsi “putujućeg novinara“, a tu sam upoznao još dvoje fenomenalnih inovatora sa kojima sam na licu mjesta dogovorio intervju – Almedina i Eminu!

U ovom dijelu teksta ću se ponovno zahvaliti svojim mentoricama koje su zaista uvijek bile pune razumijevanja za mene, te su uvijek bile samo jednu poruku udaljene za sve nejasnoće koje sam imao. Prilikom editovanja tekstova, vodile su me kroz pravila lonca strpljivo i bez imalo požurivanja. Inače. ova praksa je bila savršen omjer struktuiranih i unaprijed osmišljenih zadataka, ali i slobode za mene kao praktikanta da se okušam u nekim stvarima koje mene zanimaju, pa sam tako u međuvremenu i napisao članak o Marku Cubanu.

S vremenom, dobijam i ulogu moderatora u loncu koju koristim za estetsko uređivanje tuđih tekstova, te je to zaista bila ogromna stvar, jer mi je bilo pruženo povjerenje i tim činom je pokazano da sam svojim radom zaslužio i tu odgovornost, što je stvarno bila velika motivacija za jednog interna. Isto tako, ovdje, kako u loncu tako i u Fondaciji Mozaik, ste zaista upitani za vaše mišljenje kao dio tima, pa čak i ako ste “obični” praktikant. Osjećate se kao dio jedne velike porodice, ali ni u jednom trenutku ne sjedite za “stolom za djecu“. 

Jedna mana vezana za činjenicu da je ova praksa bila remote je ta što se nisam uspio zbližiti sa drugim članovima ekipe s obzirom na to da je to online vrlo teško postići, ali se nadam da će nekada biti vremena i za to. Isto tako, preporuka svim ljudima koji tokom pandemije remote rade; pronađite granicu između slobodnog i radnog vremena. Vrlo lako je da vam se te dvije sfere pomiješaju pa da se totalno izgubite u poslu, a da to ni ne primijetite.

U posljednjoj trećini moje prakse, počinju pripreme za prvi regionalni virtuelni Sajam inovacija i poduzetništva “Sarajevo 2020”. Ovdje dobijam razne zadatke vezane za pripreme za Sajam, u sklopu čega sam, između ostalog, predstavio člancima Matu RImca i Mirzu Cifrića, koji su bili govornici na otvaranju Sajma! Taj period je bio veoma dinamičan, ali moram priznati da je bilo veoma zabavno i uzbudljivo biti dijelom nečeg tako velikog i tako bitnog.  Tu opet dolazimo do činjenice da ste stvarno uključeni u sve procese unutar lonca i ne osjećate se ničim nižim u hijerarhijskoj strukturi od ostalih. Inače, možete pročitati sve o tome kako je bilo na Sajmu ovdje.

Isto tako, moja praksa nije bila vezana samo za istraživanje i pisanje članaka vezanih za inovatorke i inovatore, već sam bio zadužen i za vođenje društvenih mreža Asocijacije inovatora BiH! Velika ogovornost, složit ćete se. Kroz 3 mjeseca, stvarno sam se trudio da stranica zadrži svoj renome i da pridobije mnogo više pratilaca, jer se radi o jednoj nadasve važnoj organizaciji koja je jedan od najvećih promotora naše države. Više o njima možete saznati u video intervjuu s generalnim sekretarom Asocijacije, Huseinom Hujićem, kao i na Facebook i Instagram stranicama.

Dakle, kada bih morao nabrojati sve nove stvari koje sam naučio i kojim sam se bavio u prethodna 3 mjeseca, to bi, između ostalih, bile:

• Vođenje intervjua;
• Pisanje članaka;
• Istraživačko novinarstvo;
• Prevođenje tekstova;
• Rad u Canvi i Photoshopu;
• Rad u Trellu;
• Rad u Filmori;
• Rad u Office 365;
• Rad u Microsoft Forms;
• Analiziranje prikupljenih podataka;
• Vođenje društvenih mreža;
• Poslovna etika;
• Embedovanje video linkova, postova sa društvenih mreža i slika u članke;
• Rad u vrlo dinamičnom timu;
• Pravovremena preraspodjela posla i još mnogo, mnogo toga

Kao što vidite, ovo nije jedna prosječna, de iure praksa. Ovo je vid prakse koji bih stvarno, ali stvarno svakome preporučio. Vi niste ovdje samo formalno, kako biste ispunili neki prostor. Zadaci koje dobijate su smisleni, organizirani te dobro struktuirani. Ni u jednom trenutku ne osjećate da ste tu samo da gubite vrijeme. Znanja i poznanstva koja se iznesu iz lonca su ona koja ostaju za cijeli život, a ljudi sa kojima ste u timu su jedni od najboljih s kojim sam imao priliku surađivati u svojoj dvadesetdvogodišnjoj životnoj karijeri. 

Čitaoče, preporučujem ti da pratiš konkurse za prakse koje objavi lonac, jer je ovo iskustvo koje ne smiješ ispustiti. Za bilo kakva detaljnija pitanja vezana za praksu u loncu, uvijek mi se možeš javiti na društvenim mrežama ili preko poruke u loncu.

Ekipa, ako ovo čitate, svima vam se pojedinačno zahvaljujem na prethodna 3 mjeseca druženja, smijeha, rada i učenja. Svakako se nadam da nam se ovim putevi ne razilaze, te da ovo nije zbogom već samo doviđenja!

Na kraju krajeva, svi putevi vode u lonac, zajednicu za aktivizam i preduzetništvo!

__________________________

• Ako već nisi, registruj se i pridruži našoj zajednici za više sličnih poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u našu Facebook grupu: lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo.