Kako izgleda život digitalnog nomada: Intervju sa Arminom Konjalićem

Dragi Neimari,

U narednom periodu ću objavljivati seriju intervjua sa mladim preduzetnicima i uspešnim ljudima iz zemalja iz regiona koji su uspeli da se poslovno ostvare u svojoj zemlji. Nadam se da ćete uživati u čitanju ovih intervjua isto koliko sam i ja uživala u razgovoru sa njihovim akterima. Takođe se nadam da će upravo ovi intervjui imati uticaj na mlade ljude poreklom sa Balkana i uliti im nadu da je ipak moguće da pokrenu uspešne karijere i na ovim prostorima. Danas pričamo sa Arminom Konjalićem, momkom rođenim u Travniku. Više o Arminu, njegovim dosadašnjim dostignućima, o tome čime se bavi jedan digitalni nomad, kao i o projektima na kojima trenutno radi pročitajte u nastavku.

Emilija: Ćao Armine! Da li bi mogao u par rečenica da se predstaviš našim čitaocima?

Armin: Ja sam Armin Konjalić iz Travnika, Bosne i Hercegovine. Bavio sam se raznim poslovima i aktivnostima vezanim za tehnologiiju i internet. Upravo se vraćam iz Pariza sa konferencije gdje su bili lideri industrije Mark Zuckerberg (Facebooka), Eric Schmidt (Google), Satya Nadella (Microsoft), Ginni Rometty (IBM)

U Parizu sam predstavljao Humaniq, popularni blockchain/kripto projekat koji radi na razvoju Afrike. Putovanje u Pariz je bilo jako uspješno, jer sam iskoristio priliku da se povežem sa Afričkim organizacijama i kompanijama.

Emilija: Pročitala sam da sebe nazivaš digitalnim nomadom. Šta podrazumevaš pod tim pojmom? Opiši nam kako izgleda radni dan jednog digitalnog nomada.

Armin: Digitalni nomad je osoba koja obavlja svoj posao preko interneta i nije vezana za jednu određenu radnu stanicu. Umjesto da se izlažu stresu jutarnjih saobraćajnih gužvi, oni rade odakle i kad god požele. Sve je popularniji trend da se prave namjenska mjesta gdje digitalni nomadi mogu da pobjegnu od gradske gužve i buke u mnogo mirnija i produktvinija mjesta sa pristupačnijim životnim standardima. Namjenska mjesta za digitalne nomade se najčešće mogu naći u Južnoj Americi, Jugoistočnoj Aziji, ali i na Balkanu. Digitalni nomadi iz cijelog svijheta dolaze da uživaju u ljepotama Balkana i rade u Mokrin House u Banatu ili Coworking Bansko u Bugarskim planinama Pirin. Obavljati svoj posao sa plaže na Tajlandu košta desetak dolara, dok iznamljivanje kancelarije u metropolama košta i destine hiljada dolara.

Za sve one koji žele da okuse život digitalnog nomada organizujemo Limitless Nomads 21-dnevno putovanje kroz ključna mjesta za digitalne nomade u Singapuru, Indoneziji i Tajlandu.

Emilija: Kako je tvoja okolina reagovala na to čime se baviš? Da li si naišao na osude ili kritike s obzirom na to da oblast tvog poslovanja još uvek nije toliko istražena i poznata na našim prostorima?

Armin: Travničani su i danas ostali kakvim ih je Ivo Andrić opisao u svojim knjigama. Puni gordosti, samoljublja i bez previše interesa za dešavanjima izvan travničkog ritma života.

Moje priče o putovanjima i međunarodnom poslovanju se nikako ne uklapaju u uobičajene travničke teme razgovora. Slabo pričam o svojim avanturama i uspjesima, jer sam osjetio dozu samosažaljevanja kod ljudi koji su zarobljeni u agoniji besposlice, besparice i manjka prilika. Travnik je mjesto gdje mogu da se isključim od svijeta i brzog života i ponašam kao da nikad nigdje nisam ni otišao.

Ako je bilo nekih negativnih komentara i etiketa, onda je to bilo zbog neznanja, nagađanja ili stvar bosanskog humora.

Emilija: U eri internet i tehnološke revolucije neophodno je da se prilagođavamo promenama koje ona nosi. Da li si u poslednje vreme primetio promenu u pristupu ljudi iz tvoje okoline prema poslu kojim se baviš?

Armin: Da, napokon sredina prelazi iz “zavidim ti” u “kako bih mogao da postignem…”. Mnogo raduje činjenica da mladi napokon traže prilike, a ne sažaljevanje, humanitranu pomoć i traženja krivca u drugima, kao prethodne generacije.

Uživam raditi kao mentor sa mladim talentima i timovima. Želim podjeliti svoja poznanstva i iskustvo kako bi im olakašao put do njihovog cilja i otvorio prilike. Mentorski rad se ne naplaćuje, jer ni ja ne bih postigao bez svojih mentora i njihove bezrezevne podrške.

Emilija: Digitalni svet je postao sve prisutniji u svim sferama života te je shodno tome za svaku profesiju postalo neophodno poznavanje i korišćenje barem osnovnih stvari iz sveta novih tehnologija. Da li stoga smatraš da je tvoj posao posao budućnosti?

Armin: BH političari uzimaju slobodu da obećavaju stotine hiljada novih radnih mjesta. Oni ne uzimaju u obzir faktore koji u potpunosti mijenjaju tržište rada. Mnoge poslove koji danas ljudi rade neće ni postojti u narednih 10 godina, a mnogi poslovi koji će biti traženi u narednih 10 godina danas  ne postoje.

Automatizacija i umjetna inteligencija trasformiše u potpunosti svaku industriju i sferu našeg života. Za poslove budućnosti potrebno je suštinsko poznavanje tehnologije i jake ljudske osobine koje roboti ne mogu da posjeduju, kao što su emocionalna inteligencija, kreativnost, kritičko mišljenje, pregovaranje i slično.

Samo oni koji budu vladali tehnologijom kao alatom za postizanje svojih ciljeva će imati svoju šansu u poslovima budućnosti. Oni koji budu radili poslove koje tehnologija može zamijeniti i raditi bolje i efikasnije,  osuđeni su na teška vremena.

Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini nije prilagođen četvrtoj industrijskoj revoluciji. Bojim se da će nezaposlenost biti još veća i da će se ljudi teško prilagoditi promjenama koje dolaze.

Emilija: Bavljenje bilo kojim poslom nosi sa sobom određenu dozu stresa i ponekad naiđu momenti kada sve deluje preteško i neizvodljivo. Da li si u nekom trenutku, kada si nailazio na poteškoće i prepreke u svojoj dosadašnjoj karijeri, poželeo da se baviš nekim drugim poslom? Kako si prevazilazio te situacije?

Armin: Startup život donosi ekstremne uspone i padove. Više puta sam emocionalno i profesionalno pregorio. Na kraju shvatiš da su najveći problemi i neuspjesi samo proces učenja. Svi problemi izgledaju smiješno kada ih se prisjetite nakon što prođu, tako da nisu vrijedni narušavanja zdravlja.

Osim što sam se bavio raznim aktivnostima vezanim za tehnologiju i startup zajednicu, eksperimentisao sam sa potpuno drugačijim aktivnostima, kao što su ekološki i humanitarni rad, umjetnički projekti, zabava, turizam i ugostiteljstvo…

Čovjek postaje ograničen ako se slijepo drži  krugova ljudi jednog shvatanja.

Emilija: Koje sve mogućnosti i pogodnosti ti pruža bavljenje tim poslom? Da li smatraš da nešto što si postigao ne bi uspeo da si izabrao neki konvencionalniji posao?

Armin: Ako konvencionalniji posao znači raditi jedan te isti repetativni posao u jednom te istom okruženju, onda bih bio jako nesretan. Obožavam da učim od ljudi raznih kulturalnih pozadina i shvatanja kroz raznovrsne izazove sa kojima se susrećem.

Emilija: Znamo da je privlačenje stranih investicija ključno u razvoju zemalja iz regiona bivše Jugoslavije. Jedan od glavnih problema zbog kojih investitori često odustaju ili čak uopšte ne uzimaju u obzir investiranje u ovim zemljama jeste složena birokratija. Koji bi bio tvoj savet liderima zemalja iz regiona za privlačenje stranih investitora?

Armin: Investitori najviše od svega cijene svoje vrijeme i ne žele da rade sa onima koji ga bespotrebno troše. Balkan nije mjesto za investitore zbog višestrukih presjedanja na aerodromima, višesatnog čekanja na granicama i šalterima.

Liderima regiona bih poručio da se pomire sa činjenicom ih je vrijeme pregazilo i da su duhovi iz prošlosti. Napomenuo bi ih da je osoba koja je rođena u 2000. godini već punoljetna i da nove generacije zaslužuju lidere koji razumiju 21. stoljeće.

Emilija: Možeš li nam reći nešto više o projektu East-West Digital News? Da li je on imao uticaj na razvoj zemalja u regionu?

Armin: East-West Digital News je medijsko-istraživačka kompanija koja se bavi tehnologijama i inovacijama na tržištima u razvoju. Cilj je da olakšamo poslovanje i pristup informacijama o tržištu tehnologije u Centralno-istočnoj Evropi. Na tome sam radio sa vodećim svjetskim kompanijama i investiorima.

Emilija: Projekat na kojem trenutno radiš, Humaniq, bavi se tržištima u razvoju za pojedince koji nemaju pristup tradicionalnim bankarskim uslugama. Odakle ideja za ovakav projekat i koji su glavni ciljevi koje želiš da postigneš?

Armin: Humaniq je kompanija koja koristi blockchain tehnologiju da bi riješila probleme ljudi koji nemaju pristup bankama i financijskim uslugama. Postoji preko dvije milijarde ljudi u svijetu koji nemaju bankovni račun i do njih novac dolazi jako sporo preko posrednika koji uzimaju ogromne provizije. Financijska inkluzija je jedan od ključnih elemnata za postizanje UN-ovih SDG ciljeva. Humaniq trenutno fukcioniše u deset afričkih zemalja i ima preko 200 hiljada korisnika i svakodnevno raste.

Sa osnivačem Humaniq-a, Aleksom Forkom, sam razgovarao prije par godina o tome šta bi se desilo kada bi blockchain tehnologija bila integrisana u Centralnu banku Bosne i Hercegovine. To je bio momenat kada sam shvatio snagu koju donosi bitcoin i blockchain tehnologije. Od tada sam pratio i podržavao njegove ideje, a od nedavno sam i aktivan član tima.

Emilija: Na koji način bi motivisao i druge mlade ljude koji bi želeli da krenu tvojim stopama? Mnogi od njih se možda plaše rizika koji takva vrsta posla sa sobom nosi i upuštanja u nešto nepoznato. Koji je tvoj savet za njih?

Armin: Moj savjet je da mladi krenu slobodno svojim stopama u postizanje svojih ciljeva do kojih im je stalo da postignu svom životu.

Mladi ljudi ne trebaju da odustaju od svojih ciljeva da bi ispunili nametnute ambicije roditelja i komšija.