Kada pronađeš sebe…
Kada i gdje da pronađeš sebe?!
To pitanje te prati od početka života. Bilo da ga postavljaju drugi ili se pitaš sam. Pitaju te to čak na upisu u osnovnu školu. I tad si ponosan što si uspješno odgovorio na sva pitanja psihologa.
Pa se tako tražiš cijelu osnovnu školu. Kasnije u srednjoj. Ili na fakultetu.
Ja sam sebe pronašla u srednjoj školi. Možda suviše kasno, možda suviše rano ili baš na vrijeme. Oduvijek sam znala da ne želim pratiti tuđe korake, da ne želim graditi i živjeti tuđoj bajku. Oduvijek sam željela imati svoju. Kod ove bajke je bitno da nema izmišljene likove, princeze i prinčeve. Da poneko poglavlje nema happy end, ali svakako da nosi dobru poruku i nauk za budućnost. Ova bajka je puna ljubavi, sreće, novih prilika, iskustava, rada i učenja, dragih ljudi, koji takođe žive svoju i snažno koračaju kroz budućnost. 🙂
A bajka je počela ovako…
Turnir društvenih inovacija; maj, 2016; Banja Luka:
Tri grupe Medicinske škole učestvuju na TDI. Facilitator moje grupe bio je Đorđe (sada, ako to mogu tako reći, radni kolega i prije svega prijatelj). U toku rada i zadataka koje smo imali, krajem oka sam posmatrala sve ljude koju su tu bili. Facilitatori, sudije, predstavnici Mozaika. Između njih je strujila neka posebna energija. Nešto što je odisalo cijelom salom, motivisalo i mamilo osmijehe. Tada nisam ni slutila da ću danas znati šta je to „nešto“. Danas to „nešto“ je život, prijatelji, druga porodica.
Realizacija projekata; septembar, 2016; Doboj:
Dobar dan počinje dobrim projektom!
Kick off; oktobar, 2016; Sarajevo:
Još malo pa Inkubator. Dan koji vrišti od emocija. Poziv koji se ne odbija, čak i pored silnog straha, šta i kako dalje?! Tog dana sam u timu, sa danas uspješnom Super ženom, Tamarom Jović, prodala slatku sarmu investitorima, vjerovali ili ne! Zauvijek će mi ostati u sjećanju trenutak kada su rekli da zapišemo ideju i stavimo je u džep. Već tada, ideja je zaživjela, dobila srce i počela da kuca. U životu postoje trenuci koji su presudni, uzmi ili ostavi. Razmišljam da li da potpišem ugovor. Još uvijek maloljetna, slušam pridike starijih kako nema šanse da uspijem. Kako postoje stvari koje je mnogo pametnije izabrati. Ipak u meni pobjeđuje želja i neka smiješna tvrdoglavost i potreba da se svima suprostavim. Bojažljivo, skoro uplakana prilazim Vesni da je upitam šta da radim. Drži me za ruku i govori “pokušaj!” U njenim očima i zagrljaju koji mi je dao snagu da nastavim dalje, vidjela sam majku, majčinski savjet i ljubav. I danas me prate te riječi i kada je teško guraju kroz život. Hvala Vesna! ♡
Demo day 1; novembar, 2016; Sarajevo:
Nakon slatke sarme prihvatili smo se ozbiljnijeg posla i pripremili pravu ideju. Ideju sa papira. Uz podršku divnih ljudi i pregršt novih poznanstava, “izgurali” smo Demo day 1 i došli do svečane ceremonije predstavljanja budućnih biznisa. Da, snovi se ostvaruju. Samo ako dovoljno vjerujete u njih i imate pravu podršku!
Januar, 2017; Doboj:
Gradska uprava i Fondacija Mozaik potpisuju memorandum o saradnji i biraju 7 članova Omladinske banke, slobodno mogu reći najveće i najsrećnije porodice u BiH! Pogađate, naravno, nisam mogla propustiti priliku da ne budem među tih 7!
Turnir društvenih inovacija; maj, 2017; BiH:
Za samo godinu dana, kao što sam već pomenula, saznala sam kakva energija struji “sa one druge strane” mjestima gdje se održavaju Turniri. Bila sam dio te druge strane.
LONAC.pro 2018:
Kao i uvijek, nešto novo, nešto što se jako brzo zavoli. I uvijek, ali uvijek uz nove prilike. Pored svih mogućnosti koje Lonac pruža, ni sanjala nisam o Internship-u u Sarajevu. Dobiti mogućnost za rad u Omladinskoj banci je i više nego fenomenomenalno! Od objavljivanja poziva, zadataka, Željkovog poziva i potpisivanja ugovora, mislila sam da sanjam jako lijep san. Ali svako jutro vidim da je stvarnost- da se dešava, da je to moj život i jedno novo poglavlje.
I kako Željko reče, nova postava nindža kornjača je spremna, Đole, Sanja, Šejla i ja.
Odgovori