Kad bi nam došla Omladinska Banka…

Nemoguće je razdvojiti mit od istine i da li je uistinu crveno odijelo djeda mraza samo marketinški trik Coca-Cole ili su maleni Laponci uistinu pisali pisma plemenitom starcu sa sniježno-bijelom bradom koji bi u slobodno vrijeme između saune i navijanja za Matti Nykanena, dijelio poklone djeci leteći u saonicama na ekološki prihvatljiv pogon. 

Istina je vjerovatno negdje između, možda taj starac i nije imao crvenu bradu, i možda bi pokoji puta i uzviknuo “perkele” kada bi mu nestalo slike na TV prijemniku baš kad bi Matti dospio do telemarka, ipak vjerujemo ili bar želimo da vjerujemo da negdje gore u sniježnim bespućima Laponije živi čovjek kojem nije mrsko svakog Decembra upregnuti kočije i krenuti put svijeta.

Nešto južnije od Laponije, možda baš u isto vrijeme dok je Djed sa svojim pomoćnicima posljednji put pred polazak timario Irvase, jedna druga ekspedicija se spremala na polazak na sjever, mjesto polaska… recimo Sarajevo: lokacija dolaska: Doboj Istok, razlog: formiranje Odbora Omladinske Banke.

***

Vratimo se sad koji mjesec unazad, možda čak i godinu, teško je reći sada koliko je i prošlo od dešavanja A do dešavanja B, ali za našu priču nije ni bitno, jedna mala kancelarija kao u Gogoljevim pričama, ormar sa spisima, prozor prema zapadu, stol, računar i dva lica, šute i gledaju u ekran te pokušavaju da razumiju problematiku i suštinu podugačke tabele koju je ko zna ko i ko zna zašto tražio za ko zna šta.

– ” Kad bi nam došla Omladinska Banka… “

– ” Ha ? ” – Začuđeno pogledah Damira i ne razumi na prvu, pa ni na drugu o čemu govori, kakva crna Banka, još k tome Omladinska…

– ” Ma rade oni to dobro, jesi vidio u Doboju koliko su projekata provukli, a pričao sam ja sa ovim iz Mrkonjić Grada oni to tamo svako malo apliciraju, čak i Petrovo ima…”

Trebalo mi je nešto vremena i priče s njim da razumijem o čemu se tu radu, šta je to OB, šta je fondacija mozaik, kako radi, šta radi, i da to nije još jedna od onih fensi-šmensi nevladinih organizacija koja služi eto tako sama zbog sebe da bi se poneki strani diplomata uslikao i u svom  CV prikazao kako radi na promociji ovog ili onog u ovoj napaćenoj zemlji.

I gle čuda, baš kao što i želje izgovorene u novogodišnjoj noći obično (i ko zna kako) stignu do Djeda, tako i one izgovorene u kancelariji službe za privredu na drugom spratu stignu do Sarajeva, nekako sa topljenjem snijega, i dolaskom ljepših dana i naša mala ali već sada vrijedna zajednica je uputila prvi projekat na javni poziv Omladinske Banke, bez ikakvog iskustva u tome i bez ikakvog ranijeg kontakta sa ljudima u istoj aplicirasmo na projekat za koji ni sami nismo vjerovali da će u potrebnom roku skupiti potreban broj glasova, a još k tome da će nakon podužih konsultacija i pregleda ipak biti prihvaćen a na kraju i realizovan.

***

Prebacimo se sada opet na zimu, ekspedicija samo što nije stigla a mi, budući članovi odbora OB Doboj Istok, nestrpljivo čekamo u sali općinskog  vijeća, do tog trenutka još ni sami nismo svjesni u šta se upuštamo, u kakav projekat krećemo, da li ćemo to moći, da li će to uspjeti ?

Nakon obavljenog intervjua sa predstavnicima fondacije i nakon što su nam saopšteni rezultati pa čak ni nakon toga šta više usudiću se reći sve do jučer i do posljednjeg dana konferencije, nismo postali svjesni šta ovo znači za nas i kakve ovo mogućnosti otvara.

Sada smo svjesni, sada znamo kakav posao je iza nas ali i kakav je tek ispred nas, već u narednim danima slijedi predstavljanje u lokalnoj zajednici, otvaraju se i javni pozivi, show može da počne.

Jedan projekat je iza nas, a ispred nas, pa kao što kažu, samo nebo je granica.

Živi i zdravi bili i lijep pozdrav iz maglovitog Doboj Istoka.

Over and out.