Intervju sa Vildanom Karamustafić: Kada povratak u rodni grad znači uspeh
Dragi Neimari,
U narednom periodu ću objavljivati seriju intervjua sa mladim preduzetnicima i uspešnim ljudima iz zemalja iz regiona koji su uspeli da se ostvare u svojoj zemlji i koji prkose trendu “odliva mozgova”. Nadam se da ćete uživati u čitanju ovih intervjua isto koliko sam i ja uživala u razgovoru sa njihovim akterima. Takođe se nadam da će upravo ovi intervjui imati uticaj na mlade ljude poreklom sa Balkana i uliti im nadu da je ipak moguće da pokrenu uspešne karijere i na ovim prostorima. U ovom intervjuu ćemo pričati sa Vildanom Karamustafić, stomatološkinjom i preduzetnicom iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja. Više o Vildani, njenim dosadašnjim dostignućima, o tome kako se posle 11 godina vratila u svoj rodni grad i uspela da ostvari san svakog mladog stomatologa, kao i njene planove za budućnost pročitajte u nastavku.
Emilija: Ćao Vildana! Kako bi opisala sebe u nekoliko rečenica?
Vildana: Ćao svima! 🙂
Obzirom da sam rano napustila porodični dom, brzo odrastam, sazrijevam i počinjem borbu da se snađem u novom svijetu, da me prihvati, da postanem njegov dio. To nije bilo bez teškoća, ali sve te barijere i teškoće u adaptaciji uspješno savladavam. Smatram se djevojkom velikih ambicija i samopouzdanja, naročito upornom kada su u pitanju veliki izazovi.
Emilija: S obzirom na to da si po struci stomatološkinja, verujem da si imala dug i mukotrpan put do završetka studija. Šta je to što te je motivisalo da nastaviš put te karijere?
Vildana: Studij stomatologije je naporan i put do završetka jeste mukotrpan, ali tek po završetku studija slijedi pravi izazov. Stomatologija je human poziv koji ja zaista volim, ali mali broj kolega ostaje da radi u struci. Ovo zanimanje je dinamično, kreativno i odgovorno. Mislim da u ovom poslu opstaju uporni, snalažljivi i dovitljivi. Ljubav prema stomatologiji, letargija u društvu, kao i nedostatak vjere u mlade su me tjerali da sama nešto pokušam napraviti, promijeniti i pokazati da se rad isplati. Osim toga, dobar odnos i partnerstvo koje sam razvila sa svojim profesoricama, profesorima i kolegama mi puno pomažu da ih mogu kontaktirati i tražiti savjet kako da postignemo najbolji rezultat. Podrška kolega i kolegica u ovom poslu je jako važna, i ona je bila još jedan od motiva da nastavim putem struke.
Emilija: Pretpostavljam da si pre osnivanja sopstvene firme imala i druga radna iskustva. Kako je izgledao tvoj put dok još uvek nisi pokrenula privatni biznis? Da li su te ta iskustva podstakla da kreneš u tom pravucu?
Vildana: Naravno. Poslovni ambijent u kome sam se našla neposredno po zavšetku studija više je bio haotičan, nego uređen. Svako iskustvo nas brusi za život, jača volju za napretkom, i oslobađa tutorstva starijih. Tako sam i ja poučena iskustvom, iz inata prema neučinkovitom sistemu, odlučila da se aktiviram i sama pokrenem privatni biznis. Zašto gledati da samo neko drugi profitira?
Emilija: Mladi ljudi iz zemalja iz regiona, pa tako i iz Bosne i Hercegovine, se sve češće odlučuju na odlazak u inostranstvo. Posebno mladi iz manjih mesta odlaze u veće gradove ili razvijenije zemlje. Šta je to što je tebe navelo da se posle 11 godina vratiš u svoj rodni grad i pokreneš privatnu stomatološku ordinaciju?
Vildana: U ovom siromaštvu kakvo je u Bosni i Hercegovini, samo mali broj sretnika nalazi ili dobija „štelom“ posao i među njima, često, nisu najbolji. Osim toga, veliki problem u našem društvu jeste jedna letargična atmosfera, kao i nedostatak vjere u mlade. Ovdje ima dosta onih sa velikim potencijalom koji nose u sebi, ali u BiH će ostati najvjerovatnije „uspavani“, dok oni koji odu u svijet, u drugačije okruženje to uspješno pokažu. Mi u BiH smo zaboravili da je moguće uspjeti na ovaj način, da se vrata otvaraju sa bilo čim osim sa novcem. Odrastanje u nepovoljnim ekonomskim uslovima ne smanjuje šansu da uspijete. Čak odrastanje s određenim nevoljama, u takmičarskom okruženju može imati pozitivan učinak na karijeru. Sve zavisi kako koristite vlastito iskustvo. Moj primjer govori: nikad ne reci nikad. Smatram da je naša zemlja, bez obzira na negativnu atmosferu koja vlada u oblasti poduzetništva, jedno savršeno tlo da mladi pokrenu vlastiti biznis u različitim sektorima i ostvare svoj zamišljeni cilj. Ordinaciju sam otvorila u rodnom gradu, jer je svijest o oralnom zdravlju i stomatološka zaštita bila na jako niskom nivou, u javnim ustanovama stomatološke zaštite gotovo da nije ni bilo. To sam vidjela kao šansu i povoljno tlo za pokretanje vlastitog biznisa.
Emilija: Posle samo godinu dana od diplomiranja si otvorila sopstvenu ordinaciju. Ovo je vrlo redak slučaj, čak i u oblasti stomatologije. Da li si dobijala savete od nekoga? Da li smatraš da je lakše ili teže pokrenuti vlastiti biznis u manjem mestu?
Vildana: Mislim da je želja svakog mladog stomatologa da jednog dana ima vlastitu ordinaciju. Neposredno prije otvaranja ordinacije učestvovala sam na Business akademiji koju je organizovala Fondacija787. Tamo smo od mladih poduzetnika naučili da prihvatimo nove izazove, dobili jako puno savjeta kada su u pitanju finansije, komunikacijske vještine i pravljenje poslovnog plana. Tu sam vlastitu ideju podigla na neki novi nivo i razradila poslovnu strategiju. U procesu nabavke opreme i materijala imala sam podršku starijih kolega koji su nesebično dijelili savjete.
Uopšteno se vjeruje da stanovnici metropola imaju mnoge prednosti u izgradnji biznisa, rastu karijere, mogućnosti napredovanja. Ali, iako ste rođeni u malom gradu to ne znači da ne možete da poslujete. Vi, kao stanovnik malog grada, možete iskoristiti ključne karakteristike koje nisu dostupne u velikim gradovima: dovoljan broj slobodnih poslovnih prostora sa manjim troškovima iznajmljivanja, nizak nivo konkurencije,veća podrška, manja ulaganja u marketing. Obično se u malom gradu svi poznaju, tako da će i vaš biznis podržati, jer te poznaju kao dobrog rođaka, prijatelja ili komšiju.
Emilija: Kakav je osećaj biti “sama svoja gazdarica”? Šta su prednosti, a šta mane?
Vildana: Stomatologija je specifično zanimanje, tako da sam ja i van redovnog radnog vremena, opet dugo ‘na poslu’. Moj posao direktno je vezan za ljudsko zdravlje i kada se prihvati traži da se ne mjeri radnim vremenom, on te veže, dok šetaš, dok ležiš i dok si na odmoru, zna se desiti da te problem iz posla trzne.
Prednosti su brojne. Neke od njih su apsolutna sloboda u inovativnosti, kreativnosti, iznalaženju novih rješenja, neovisna nabavka nove opreme ili materijala, edukacije, fleksibilno radno vrijeme i slobodni dani. U slobodno vrijeme putovanja me odmaraju i zabavljaju, tako da dođem spremna za nove radne pobjede.
Emilija: Šta ti je bio najveći izazov i prepreka sa kojom si se suočila kao mlada preduzetnica?
Vildana: Mislim da je najveći izazov upravo bio na samom početku, u procesu pokretanja ordinacije. Na početku ništa nije jednostavno i postoji dosta prepreka. Proces nabavke opreme nije lagan, administracija u našoj zemlij je dosta komplikovana i obimna, ali uvijek se nađu osobe koje su spremne da vam pomognu i daju jasne upute za naredni korak. Neposredno nakon registracije javljaju se visoki nameti, ali radom i trudom uspjeh dođe sam i sve te barijere se uz malo volje brzo i uspješno savladaju.
Emilija: S obzirom na to da živimo u regionu gde su duboko ukorenjena tradicionalna shvatanja i patrijarhalno vaspitanje, da li je činjenica što si žena uticala na razvoj tvoje karijere? Kako je tvoja rodbina i okolina reagovala na tvoj poslovni poduhvat?
Vildana: U većini provincija i patrijarhalnih sredina zanimanje stomatologa rezervisano je za visokog, krupnog i snažnog muškarca. To je slika mentaliteta koji se sporo mijenja. Međutim iz vlastitog iskustva mogu reći da se u Bosni već vide ohrabrujuće promjene, još uvijek male da promijene stanje i sliku ovdašnjeg mentaliteta, ali napredak se vidi. Od porodice sam uvijek imala puno podršku, jer znaju da sam se suočavala sa stvarima i za koje nisam bila spremna. Takođe, u toku studija imala sam sjajne doktorice, mentorice koje su razbijale predrasude da je ovo zanimanje rezervisano isključivo za muškarce. Okolina me prvobitno prihvatila kao doktoricu koja radi sa djecom, ženama izadužena je isključivo za estetske korekcije. Danas, poslije 2 godine rada slika se dosta promijenila. Pacijenti cijene kvalitetnu uslugu, disciplinu, odgovornost i marljivost.
Emilija: Digitalni marketing postaje sve više prisutan u svim sferama i oblastima poslovanja. Da li si i ti koristila prednosti i mogućnosti koje on pruža u reklamiranju svoje ordinacije? Da li ti je on pomogao?
Vildana: Naravno, Facebook stranica mi je itekako pomogla da svoje usluge plasiram na tržište. Digitalni markrketing se već odavno koristi u svim sferama trgovine i usluga, pa zašto ne bi i u stomatologiji? Ne oduzima puno vremena, a što je još bitnije ne trošite puno novca. Danas na tržištu postoji veliki broj agencija koje se bave digitalnim marketingom i taj posao se može prepustiti njima. Ali, uzimanjući u obzir koliko je stomatologija specifična, mislim da vas niko neće prezentovati na najbolji mogući način. Nekoliko puta sedmično izdvojim vrijeme, napišem post i postavim ga prije nego dođe sljedeći pacijent.
Postoje ordinacije koje su odavno prepoznale važnost oglašavanja na Google-u i Facebook-u. Koriste ga kao pomoćno sredstvo dentalnog turizma. Njihovi pacijenti su uglavnom iz inostranstva. Dolaze u potrazi za dobrim, a opet pristupačnim stomatološkim uslugama. Našim stomatolozima ne manjka znanja, koriste se odlični, kvalitetni materijali svjetskih proizvođača, a cijene su pristupačne. Dok uživaju u ljepotama, sređuju zube i odlaze kući ljepši i zadovoljni.
Emilija: Koje su, po tvom mišljenju, osobine koje neko ko želi biti uspešan preduzetnik mora posedovati?
Vildana: Hrabrost, jer nema uspjeha bez rizika.
Upornost – nikada ne treba odustati, rijetko ko uspije iz prvog pokušaja!
Inovativnost u kombinaciji sa znanjem i kontinuiranom edukacijom.
Marljivost – zaboraviti na radnu sedmicu od 40 sati 🙂
Ambicioznost – uvijek može više i bolje!
Emilija: Šta bi poručila drugim mladim ljudima koji su u dilemi da li da ostanu u svojoj rodnoj zemlji ili da odu u inostranstvo?
Vildana: Treba ostati u rodnoj zemlji, unaprijediti svoje sposobnosti i pokazati da ništa nije nemoguće. Odlazak u inostranstvo nije garant uspjeha. Voljom, inovativnošću, sposobnošću i upornošću uspjeh će sigurno doći. Mlade sputava mnogo obzira, moraju se osloboditi tutorstva starijih, misliti svojom glavom o svom životu. Želim ohrabriti pojedince da se pokrenu u traganje za zaposlenjem. Da bi se ostavrila lična dobit u ovom beznađu bez posla, mora se naći neka aktivnost. U Bosni i Hercegovini zaista postoji dosta mogućnosti. Ako ste na selu, postoji opcija da se obavljaju sezonski poslovi, branje šumskih plodova, ljekovitog bilja. Naša omladina nosi potencijal za uspjeh, a da toga nije ni svjesna.
Emilija: Gde vidiš sebe u budućnosti? Da li planiraš da širiš svoj biznis i van svog rodnog grada?
Vildana: Zahvaljujući divnim mentorima, profesoricama i profesorima sa fakulteta, želja za znanjem i naukom još nije prestala, i nadam se da nikada neće. U budućnosti se vidim kao uspješna doktorica stomatologije sa zvanjem specijaliste, voditeljica tima stomatologa u vlastitoj ordinaciji, aktivni učesnik na domaćim i inostranim simpozijima iz oblasti stomatologije. U ordinaciji uskoro planiram i pružanje usluga iz oblasti estetske stomatologije i korekcije lica uz pomoć dermalnih filera.
Kada je u pitanju širenje biznisa fokusirana sam na uposlenje još jedne mlade kolegice/kolege. Takođe dentalni turizam gledam kao potencijalni način za povećanje obima posla. Širenje biznisa van rodnog grada u skorijoj budućnosti nemam u planu, a kada bih se odlučila na taj korak, onda bi to vjerovatno bila neka od susjedih manjih općina.
Pogledaj još:
Odgovori