Gdje sam bila? Gdje sam sad?

Završila sam fakultet, šta sad? Posla nema. Nisam jedina. Budućnost ne vidim. Sreću ne osjećam. Svi su dobili poslove, a daleko su manje zaslužili od mene. Zašto je ta cura bolja od mene? Šta ona ima, a ja nemam? Kakva je ovo država? Politika i veze na sve strane.

Pitanje za pitanjem. Odgovora ni na vidiku. Pretpostavki milion, a stagniranje sve veće. Ništa se ne mijenja, sve je isto.

Da isto je ukoliko želite da bude isto. Ja ne želim. Želim da živim, da mijenjam sebe, način svog razmišljanja, da doprinesem koliko god mogu sebi i svojoj zajednici. Ali šta da radim? Kome da se obratim? Ko mi može pomoći?

Vidim tadašnju reklamu na FB Omladinske banke Fondacije Mozaik. Neki megafon u obliku novčanice od 50 KM. Šta je ovo?

Imaš ideju, a ne znaš kako da je realizuješ? Ideju nemam, ali želju da nešto promijenim imam. Trebaju mi još 4 osobe za projekat. Teško, ali naći ćemo ih.

Put oko svijeta za 80 dana je počeo sa projektom „Dječiji dani“ – uključivanja djece sa psiho-fizičkim smetnjama u razvoju u društvene aktivnosti. 

Tokom realizacije ljudi iz Mozaika su nas posmatrali i odlučivali ko je dovoljno hrabar da pokrene svoj društveni biznis. U tom periodu uspjela sam malo da uđem i u političke vode i iste godine bila kandidat za gradskog odbornika. Pomiješale se dvije strane i ja treća koja pliva iz jednog u drugo. Hoću li ići dalje? Da li sam ja ta koja ima dovoljno hrabrosti, dovoljno smjelosti da pokrene svoj biznis? Šta da radim? Koji biznis da pokrenem?

Moja majka je žena sa 40 i kusur godina, bez škole i radnog iskustva.

 Šta bi ona mogla da radi? Kako njoj i ženama u sličnim situacijama da pomognem? Dobro mogu da rade fizičke poslove, ali koje? Ne može ići da cijepa drva, može da bere maline, da čisti. DA ČISTI. To je to. Mi nemamo firmu koja se bavi čišćenjem i održavanjem objekata. To je rješenje. Idemo do kraja. Pravimo biznis plan, radimo ankete, predstavljamo svoju ideju sugrađanima. Zamislite svi su oduševljeni idejom, svima treba pomoć u kući.

Novi tim je stvoren, testiramo tržište, iznosimo svoju ideju komisiji za dodjelu sredstava za testiranje tržišta Fondacije Mozaik. 

Sviđa im se ideja, sviđa im je društveni impakt biznisa. Krećemo prvim koracima naprijed. Čistimo stanove, poslovne prostore, zgrade svima se sviđa naš način rada. Žele da potpišu ugovore sa nama. Sa rezultatima idemo ponovo pred komisiju i zamislite daju nam novac da pokrenemo svoj biznis. 

Ostajem sama, ali nije problem – imam mamu, zapošljavam jednog momka i krećemo da se borimo sa potražnjom usluga. Širimo usluge, širimo naš tim.

Danas nas je četvoro zaposlenih, uskoro će biti 6.

Imamo 10 ugovora sa pravnim licima, svakodnevno čistimo stanove i kuće. Idemo na novu lokaciju, širimo svoj prostor. Postali smo poznati. Svi znaju za „Super žena“ d.o.o. Posao se razradio. Proslavili smo i svoj prvi rođendan. 

Naši klijenti nas obožavaju. Da se ne lažemo i mi njih mnogo volimo.

Nije država kriva, nije problem u obrazovanju, nije problem ni u politici. Problem je isključivo u nama. Da li želiš da sjediš i čekaš ili želiš da budeš neko koje promijenio svoj i živote drugih. Želiš li da pomogneš? Želiš li da stojiš ili da se krećeš?