Filantropkinja Alma Hadžiskakić osnažuje, motivira i pruža priliku mladima da dožive svijet kao drugačije i ljepše mjesto

👩🏻‍🤝‍👩🏻 Jedan na jedan, sa djecom i mladima  

Alma Hadžiskakić, diplomirana je socijalna radnica koja već dvadeset godina radi sa djecom, mladima i volonterima u Udruženju za prevenciju ovisnosti NARKO-NE. Ova filantropkinja, usmjerena na ono što je spaja sa ljudima, a ne na ono što je razdvaja, pomogla je velikom broju mladih da postanu aktivisti i aktivistice, ali i da prevaziđu teška životna iskustva.  

Alma trenutno radi kao Stručna saradnica za programe prevencije u porodici u Udruženju NARKO-NE, a na samom početku, još kao studentica, volontirala je na telefonskoj liniji DROGA.TEL, namijenjenoj svima koji imaju problem s ovisnošću. Međutim, iako je ekipa NARKO-NE znala za dosta mladih kojima je potrebna pomoć, mali broj ljudi javljao se na liniju da je potraži, pa su nastala dva potpuno nova programa.  

Alma Hadžiskakić, kao prava filantropkinja nije sjedila skrštenih ruku, nego je vjerovala da direktnim radom sa djecom i mladima može napraviti promjene u društvu. Odlučila je da se uključi u pilot fazu projekta Stariji brat, starija sestra. Uskoro je angažovana kao projektna asistentica, a nakon godinu dana postala je koordinatorica programa.Tokom osamnaest godina rada na programu Stariji brat, starija sestra, koji je nastao u težnji da se doprinese socijalnom uključivanju djece i mladih u riziku, u modelu jedan na jedan razvijen je prepoznatljiv koncept volonterizma u prevenciji ovisnosti. Zanimalo me zašto se Alma uopće odlučila na direktni rad sa djecom i mladima:  
 
„Nikakve metode, tehnike i intervencije ne mogu zamijeniti moć autentičnog, brižnog i podržavajućeg odnosa – odnos i iskustva su ta koja nas mijenjaju i ona su najveći resurs kojim raspolažemo. Najveći dio problema u životu nastaje u odnosu s ljudima, kod djece u riziku su to najčešće bili oni koji su ih najprije trebali zaštititi – ali se zato i oporavak, izlječenje i rast isto tako dešavaju u odnosima s ljudima koji su predani, uporni, posvećeni i posjeduju odgovarajuće vještine“, ispričala mi je Alma.   

Alma mi je rekla i da u radu sa volonterima, mentori često koriste model čamca kao slikovit prikaz dječijeg razvoja od djetinjstva do odrasle dobi, pri čemu mentori ne pokušavaju ukloniti valove, ali mogu biti „usputna ostrva na kojima djeca mogu pronaći utočište“.  Vrijeme je pokazalo da za djecu to utočište itekako znači i da su djeca uključena u mentorski program Stariji brat, starija sestra, u većem broju završavala srednju školu, imala zdravije interpesonalne odnose i pozitivnije stavove.