Skip to content

Dobio sam praksu u loncu! Pitaš se kako?

Leptirov efekat je veoma moćna stvar. Ukoliko niste upoznati, leptirov efekat se, laički, očituje u činjenici da zamah leptirovih krila u Japanu može izazvati uragan na Floridi. Naravnoučenije, i najmanje naše odluke nam mogu promijeniti nastavak života. Da niste prvi dan škole sjeli u klupu sa određenom osobom, ko zna da li biste se danas družili. Da niste ušli u ovaj članak, ko zna da li biste shvatili koliko je praksa u Loncu dobra stvar. Ali, ne vjerujte mom “šupljiranju”. Pustite da vam ispričam o vlastitom iskustvu samog dobijanja prakse. 

Za otvaranje konkursa za praksu u Loncu sam apsolutno slučajno saznao, listajući Facebook i naletivši na članak koji je podijelila jedna kolegica, koji je bio naslovljen – PRIJAVI SE NA PLAĆENI INTERNSHIP U LONCU! Poprilično napadno, pomislih, ali znatiželja je bila jača od mene te sam otvorio taj članak. Prvo što me obeshrabrilo jeste informacija da primaju samo jednog praktikanta. Kao i većina nas, prvo što sam pomislio jeste bilo: “E jest, baš ću ja biti taj jedan. Nema šanse.”. A vidi me sad

Sam proces prijave za praksu je tekao veoma ohrabrujuće i moderno, te ovo nije onaj klasični proces koji je kao kružni tok sa nepotrebnim pitanjima – napiši podatke o sebi, svoje obrazovanje, svoje radno iskustvo, dodaj svoj CV (zašto sam onda pisao sve ono ranije??) i čuvaj se, čut ćemo se. Štaviše, oni mi uopšte nisu tražili CV sve dok nisam bio primljen, a i njega su mi tražili kako bi me bolje predstavili ostatku tima. Ne, ekipi u Loncu je mnogo bitnija vaša želja, trud i zalaganje od običnog mrtvog slova na papiru.

Po kliku za prijavu na praksu, otvorila mi se forma na kojoj se trebaju ispuniti samo osnovni podaci, kao što su ime i prezime, godište, mail, gdje živim te da li mogu raditi 6h dnevno, da li imam računar ili laptop i da li mogu početi raditi od 01. septembra. I to je to! Nakon toga sam dobio mail sa 2 zadatka, gdje sam odmah uvidio da im je mnogo bitnija proaktivnost od vašeg prethodnog iskustva. 

  • Prvi od zadataka je bio da napravim profil u Loncu, registriram se, te uradim PAEI test (moja preporuka jeste da svi koji žele da saznaju više o svom načinu rada u timu, naprave profil u Loncu i da urade navedeni test, pa da se možete prekontrolisati kroz narednih par godina i vidjeti u kojim poljima ste se dodatno razvili).
  • Drugi u nizu zadataka je bio malo složeniij. Naime, trebao sam da napišem inovativan članak o inovacijama. Moje iskustvo oko pisanja ovog članka jeste da, u zadacima ovog tipa, odvojite barem određeno vrijeme za „brainstorming“, čisto da se ne prikačite odmah na prvu ideju koju pod vlastitom prisilom iznjedrite.

Nakon objave članka, kroz par dana, u ispoštovanom roku, sam dobio vijest da sam prošao u drugi krug aplikanata, te da me očekuje novi zadatak!

Sada, željeli su da vide kako mogu animirati ljude i privući ih da kliknu na određeni članak. Ne, ne mislim na clickbait naslove, već na samu prezentaciju onoga što dijelite. To je bila odlična šansa za svakoga da pokaže svoju kreativnost i dovitljivost kod pisanja opisa, te koliko dobro možete predstaviti svoj rad javnosti. Još jednom, odlična praksa za budućnost osobu koja želi da se pronađe u polju social marketinga ili managementa određene stranice.

Nakon i tog uspješno obavljenog zadatka, potvrđeno mi je da sam prošao u finaliste takmičenja za internship u Loncu! Sada, slijedio je intervju.

Ah, taj famozni intervju. Noćna mora! Nesigurnost se javlja. Odmah se u glavi pojavio roj misli, šta, kako, ko, kuda, zašto baš ja, ma odoh im odmah javiti da ne mogu i tome slično. No, strah koji se javlja radi susreta sa nepoznatim i izlaska iz svoje komfor zone, je ustvari samo plod nesigurnosti u samoga sebe, koja je vrlo često u potpunosti neopravdana te ga obavezno ostavite po strani, pogotovo što se tiče intervjua sa Senkom i Emilijom. Ne znam da je iko do sada našao savršeniju ravnotežu između profesionalizma i opuštenosti na intervjuu od dvije community menadžerice Lonca. Intervju se vodio online, preko Zoom aplikacije.

Želim sa vama podijeliti par savjeta vezanih za intervjue, za koje su mi i one potvrdile da su stvari koje su učinile blagu razliku u mom slučaju. Prva stvar jeste – da budete ono što vi i jeste. Najbitnije je da budete opušteni i prirodni, nasmijani. Niko ne želi da zaposli jednu verziju vas, te da nakon mjesec dana shvati da ste vi potpuno druga osoba. Pored toga, kada ste opušteni, najbolje ćete odgovarati na pitanja koja vam budu postavljena. Također, rijetko koga zanima to što ste vi komunikativna, poduzetna osoba voljna za rad u timu ako to ne možete nekako potkrijepiti, nekim primjerima iz iskustva (ne nužno radnog). Dakle, argumentirano iznosite činjenice onakve kakve jesu, te odgovarajte na ono što ste upitani, ne koristite odgovore koji nemaju početak niti kraj. Isto tako, ukoliko je intervju uživo, UVIJEK dođite barem 10 minuta ranije. Time pokazujete svoju ozbiljnost i predanost tome za šta se prijavljujete.

Još jednom moram spomenuti da su se Senka i Emilija nevjerovatno potrudile da naprave što je moguće opušteniju atmosferu na intervjuu kako bi me mogle što bolje upoznati, barem koliko je to moguće u 30 minuta koliko je intervju trajao.

Nakon uspješno završenog intervjua, isto večer (31.08.) mi je javljeno da sam primljen kao praktikant u Loncu! Vremena za slavlje nema, jer već od sutra, kao što je i bilo najavljeno, počinjem sa radom!

Dakle, kompletan proces, od moje prijave do dobijanja prakse je trajao svega 20 dana. Duže ćete čekati naočale sa AliExpressa nego rezultate njihovog konkursa!

Možete zaista primijetiti da je ovo jedan moderniji način zapošljavanja, u potpunosti prilagođen potrebama studenta koji je voljan da radi sa ljudima u dinamičnom okruženju, u nevjerovatnom timu prepunom vrijednih, pametnih mladih ljudi. Da to zaključim mi je bio dovoljan doslovno jedan timski sastanak na Microsoft Teamsu, održan na moj prvi radni dan, gdje je kohezija i hemija između članova ekipe jednostavno zarazna. Isto tako, od prvog dana sam prihvaćen kao da sam im vršnjak i da smo jednaki po akademskom zvanju. Ne postoji drugi način za izraziti taj osjećaj nego doslovno biti počastvovan što ste dio ovakvog tima.

Čim počnete svoju praksu, odmah dobijete osjećaj da ste u pravom okruženju pogodonom za vaš rast, da oni već imaju isplaniran program po kojem ćete raditi, da to nije praksa samo de iure u kojoj ćete izvršavati obaveze koje niko drugi ne želi, već je ovo idealna prilika da radite na sebi i stičete nova znanja i iskustva, a svoje vrline dodatno poboljšavate.

O mojim zadacima koje obavljam u vršenju prakse više u finalnom članku, na rasporedu za 3 mjeseca. Znam, dugo je za čekati i svi jedva čekate, ali do tada, pratite me u loncu i uživajte u mom sklapanju rečenica kroz članke na druge teme na način koji dolikuje jednom studentu prava (jadno).

Povezani Članci

Odgovori