1 na 1 u loncu: Intervju s inovatorom Almedinom Beganovićem

Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH ili za inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu sam započeo ovu seriju intervjua kako bih to promijenio i predstavio pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo.   

U današnjem izdanju 1 na 1 u loncu, imao sam priliku intervjuisati jednu veoma fascinantnu mladu osobu – Almedina Beganovića. Almedin je, kako i on sam kaže, pravi prodigy inovatorstva i preduzetništva. Ali, isto tako, on tvrdi i da je on osoba rođena za neuspjeh. Kako je onda postao jedan od najmlađih Art Directora u američkoj kompaniji Taylor Corp – pročitajte u nastavku!

Nedim: Ćao, Almedine! U inovatorskim i preduzetničkim krugovima si veoma poznat, dijelom zahvaljujući i svojoj inovaciji – TraceBrace! Ipak, ne bi bilo loše da se predstaviš članicama i članovima lonca. 

Almedin: Zdravo, moje ime je Almedin i jedan sam od najmlađih inovatora i preduzetnika u BiH. Kao što si i rekao već, proslavljen sa timom i inovacijom TraceBrace, ali pored nje i mnogo drugih kako timskih, tako i individualnih uspjeha. Međjutim, ako bih se trebao predstaviti iskreno tko sam, ja bih rekao da sam osoba koja je rođena za neuspjeh.

Nedim: Spomenuo sam već TraceBrace. Iako izrada tog projekta više nije aktivna, kako je tekao proces od dobijanja ideje do pretvaranja iste u inovaciju? 

Almedin: Ideja je došla nakon samog poziva UN Women BiH za hackathon u kojem se radilo na razvitku tehnološkog rješenja za preveciju nasilja nad ženama i djecom. Vidjevši taj poziv, sa prijateljima sam razgovarao kako bismo se mogli prijaviti na to takmičenje, uzimajući u obzir da smo imali neke naznake ideja, jer je dio nas već od ranije volontirao u nevladinim organizacijama koje se bave tim pitanjem, pa je najmanji problem bio doći do ideje.

Međutim, u tom procesu fokusirali smo se na problem u samom problemu, te time odlučili da uzmemo konkretno situaciju “Isključivanja nasilja” odnosno kako da osobe pritiskom na taster dobiju pomoć. I tako je došla ideja o TraceBrace-u, te je nakon toga na takmičenju napravljen prvi prototip (unutar 24h), nakon čega smo dobili podršku UN-a i Ambasade Kraljevine Švedske u izradi finalnog prototipa.

Nedim: Gdje ste vidjeli primjenu svoje inovacije?

Almedin: Primjena ove inovacije je vrlo široka, od staračkih domova, jaslica, pa do zaštitarskih agencija. Također, jedna od primjena se mogla pronaći upravo u ovoj pandemiji, gdje bismo putem ove inovacije mogli i pratiti kretanje oboljelih od COVID-a. Svakako, nama primarna namjena je isključivo za prevenciju nasilja, ali i za pomoć djeci i ljudima sa poteškoćama u razvoju.

Nedim: Svjesni smo da nastanak ideje nije niti pola posla. Najteži dio tek slijedi – pronalazak podrške i pomoći. Ko ti je sve pomogao prilikom razvoja tvojih projekata, pa tako i TraceBracea? Čiju si podršku imao od samog početka?

Almedin: Prvi ljudi kojima bih se, kao i moje kolege, trebao zahvaliti su definitvno naši roditelji, jer su imali strpljenja za sve naše lude ideje, odlaske od kuće i njihovu bezuslovnu podršku koja je tu od samog početka. U samom procesu realizacije organizacija nije bilo malo – od UN Women, SIDA, Networks, BH Futures Foundation, Britanske ambasade, Internacionalnog Burch Univerizteta, EU Info Centar, pa do i nekih loklanih organizacija kao što je Udruženje “Zemlja djece u BiH” i mnoge druge. Također, mnogo ljudi nas je podržalo, ali neke koje bih ja vrlo rado izdvojio su Edhem Eddie Čustović, Aleksandra Kuljanin, Sara Lerota, Adis Jahić, Belma Kučukalić, Lejla Čamo, Tatjana Vučić i mnogi drugi… A neizostavna je i podrška svih onih profesora, koji su vjerovali i još uvijek vjeruju u nas, iz naše Srednje elektrotehničke škole u Tuzli dobili smo ogromnu podršku pa ne bih da se neko osjeća izostavljenim, jer u procesu u kojem ostvarujete ideju i kritika je podrška, a da ne govorim o ohrabrenju i aplauzu – tako da hvala svima.

Nedim: S kakvim timom radiš? Da li je bilo teško naći nekoga ko je voljan sa tobom da radi na tom projektu? 

Almedin: Tim koji je radio na ovom projektu je bio nevjerovatan tim prije svega prijatelja, pa zatim i profesionalaca, koji su od drugara iz školskih klupa prerasli u to što smo bili. A tu su: Almir Subašič, Ajdin Ahmetović, Tarik Džambić, Sead Smailagić i Samir Sadiković.

Iskreno, nije bilo teško naći ljude, jer smo svi pored klupa djelili i tu neku svoju ličnu strast prema tim projektima, ali morate se pomiriti sa tim da je svako tu sa različitim ciljem, i da timu dođe kraj onda kada se lični ciljevi ispune. Bez obzira na sve, nikada, ali baš nikada, ne miješajte privatni segement sa poslovnim.

Nedim: Bio si na brojnim takmičenjima (Microsoftovo takmičenje, gdje si sa svojim tročlanim timom zauzeo prva  tri mjesta; NASA-ino takmičenje,…) te si dobitnik brojih priznanja. Ipak, pretpostavljam da je neko od tih priznanja i nagrada tebi srcu najdraže. Koje je to i zbog čega? 

Almedin: Malo sam zatečen ovim pitanjem, jer iskreno nikada nisam razmišljao o tome koje mi je najdraže, možda bi to trebao biti taj prvi hackathon, što i jeste. Ali opet ima jedno takmičenje koje je meni lično mnogo otvorilo oči i usmjerilo me ka daljem ličnom razvoju…

U pitanju je Balkan business challenge, koji se održavao na regionalnom, državnom i balkanskom nivou, a to što mi je pomoglo da se usmjerim u tom polju jeste činjenica da ideje, pa čak i same inovacije, bez realnog biznis modela ne mogu dostići svoj cilj. Nekako, okom tog takmičenja, uprkos različitim timovima i različitim problemima, uspio sam pobjediti na sva 3 nivoa i na neki način biti posmatran kao “prodigy” u tom svijetu startupa.

Nedim: Budući da TraceBrace nije tvoj jedini izum niti inovacija te da si aktivan na još mnogo polja, možemo reći da sebe kontinuirano gradiš kao osobu. Da li imaš neki krajnji cilj koji želiš da dostigneš, ili si jednostavno tip osobe koji se vodi parolom “going with the flow”?

Almedin: Smatram da osobu koja radi bez cilja, ne možemo gledati kao osobu koja sebe gradi, onda ta osoba sebe ruši. Iz razloga što – prva stvar koju morate uraditi jeste imati cilj u svom životu, neku veću sliku sebe, ka kojoj stremite. Tako da – definitvno sam osoba sa ciljem, mada nikada ne idem proračunat u kontekstu koju ličnu korist imam od nečeg, već uvijek čistog srca.

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za mlade preduzetne i inovativne ljude broji skoro 40.000 članova i članica, da li si ti i sam član lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te im pomaže osnaživanjem i investiranjem u njihove biznise i projekte? 

Almedin: Da, definitvno sam član lonca, nekoliko puta sam i imao bliže susrete i sa ljudima na čelu te ideje, te moram priznati da je zaista jedna od pozitivnijih priča u regionu. Vjerujem da je potrebno još dugo vremena raditi na tom segementu osnaživanja mladih ljudi kako bi došli do nivoa da imamo ogroman broj bizinisa i projekata mladih ljudi, jer naši roditelji imaju pomalo “zastarjele” stavove o životu. Nažalost, generacijski jaz između nas i naših roditelja je mnogo veći od onog između njih i njihovih roditelja. Naredna činjenica je da odrastamo u dva različita političko-ekonomska uređenja, a na koncu – mi smo generacije rođene u jeku tehnološke revolucije. Tako da mlade, nakon roditelja, treba osnažiti u konekstu da stvore realnu sliku o društvu, sistemu i da budu svjesni da dok sami nešto ne pokrenu nema promjena, a smatram da je najbolji način okupiti sve te mlade i kroz peer zajednicu to podijeliti – što lonac upravo i radi.

Nedim: Kakvi su bili prvi utisci ljudi kada si im predstavljao svoje silne ideje ? Da li su te ozbiljno shvatali ili nisu bili baš pretjerano uvjereni u tu ideju koju si prezentovao?

Almedin: Postoji izreka u našem narodu koja kaže: “Nije se rodio, onaj koji je narodu ugodio”, a tako  je i kod prezentacija. Nekako, činjenica da pred vas staje klinac od 16 godina i priča vam priču o nekoj inovaciji bi prošla kao sve druge, mačku o rep. Jedna od ključnih stvari je to što ja nisam bio osoba “fake it until you make it” jer za sve su postojali prototipi i brojke, stoga sam uvijek o svakoj inovaciji govorio srcem i “gorio” na sceni dok je pitcham, a to se vidjelo. Tako da, nije bilo prostora da ne povjeruju, ali ipak bi bili fascinirani mojim/našim godinama.

S vremenom ljudi više nisu mogli vjerovati koliko godina imam(o), pa je tako komentar prof. Čustovića nakon što smo mu rekli koliko godina imamo bio: “Pa šta ćete tek kad dođete u moje godine”. Tako da – odlučnost, istrajnost i čisto srce vas mogu dovesti do bilo kojeg cilja.

Nedim: Koji je tvoj savjet mladim ljudima koji žele da se upuste u svijet poduzetništva i inovacija, ali jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti/podrške? 

Almedin: “Iskočite iz paštete” su riječi jednog mog kolege, koje po mom mišljenju najbolje govore šta mladi trebaju uraditi. Konzervativno društvo u BiH, je postalo upravo jedna jednolična masa nalik pašteti u konzervi. Svi se žale na loše stanje, a sama promjena razmišljanja u konekstu da o problemima počnete razmišljati u pravcu rješavanja istih vas evolucijski stavlja ispred svih u državi i imate rijetku priliku da postanete nosioci razvoja ove naše domovine (pa i cijelog svijeta), zašto to ne bi iskoristili ?

Nedim: Sada si postao i, vjerovatno jedan od najmlađih ljudi na toj poziciji – Art Director za jednu od najvećih američkih kompanija – Taylor Corp. Kako je došlo do vaše saradnje? 

Almedin: Nekako stalno nosim taj teret da nosim titulu “najmlađeg”, pa tako je i na ovoj poziciji.

Cijela COVID pandemija je uticala na cijelo društvo tako i na moj mali svijet, što je rezultiralo mojom apsolutnom željom za autonomijom u svakom kontekstu. Tako da, pored angažmana sa Božom Vrećom u tom periodu sam počeo tražiti i stalni posao.

Neopisivo je koliko sam bio razočaran u tom periodu, da na pozivima za posao gdje sam najrelevantiji u određenom polju dobijem odbijenicu uz komentar: “Imali ste bolji CV od svih kandidata”, te poslije vidim da je primljena osoba od 30+ godina koja ima samo formalno znanje i apsolutno nema relevantnog radnog iskustva u tom polju. Posebno razočaravajuća činjenica je ta da ne govorim o javnoj instituciji, već nekome tko se zalaže za boljitak mladih ljudi kroz osnaživanje istih.

I u masi poziva vidio sam jedan vrlo zbunjujući (meni odmah intrigantan), koji je bio od kompanije inMotion, jedne od kompanija u vlasništvu Taylor korporacije. Moram napomenuti da je moj razlog zabune bio da su oni tražili osobu koja je IT profila – UX/UI dizajnera, a kompanija se dijelom bavi pružanjem transportnih usluga na Američkom tržištu. Međutim, to je bio moj prozor u veličanstvenost te korporacije, koja unutar sebe ima IT kompaniju i niz drugih kompanija koje su tu, čini se, da primarno stvore bolje radne uslove za radnike.

Tri mjeseca sam proveo unutar Taylor Technology kompanije, uz rukovodstvo odličnog šefa i čini se još boljeg tima. Međutim, dolaskom vlasnika korporacije iz Amerike i određenim spletom okolnosti ja dobijam svoj elevator pitch ili 5 minuta slave, koji su rezultirali unapređenjem, ličnim office-om, novim kolegom…

Činjenica ostaje da me taj čovjek, rođeni Amerikanac, nije pitao za godine/CV/formalno obrzovanje, te u razgovoru poslije mi rekao da mu je dovoljna bila moja energija i strast, te da mi stoga vjeruje. 

Definitvno nešto za nauk mnogim organizacijama i kompanijama u BiH!

Nedim: Čime se sada baviš? Imaš li nešto novo u planu? Koji su tvoji dalji ciljevi?

Almedin: Pored rada u kompaniji, akitvno sam angažovan u BH Futures Fondaciji, gdje sam član SYPLC komiteta, gdje imam ulogu koordinatora mreže makerspacea u BiH. To je nešto na čemu stalno aktivno radim, jer je proizašlo iz svih tih inovacija, gdje uvidjevši manjke i nedostatke na koje smo mi nalazili u tom procesu, zapravo ispravljamo kroz taj projekat. Od prvog makerspacea u Tuzli iz kojeg izlazi niz novih inovatora i budućih poduzetnika, projekat se razvio u program Futures Makerspace-a, u sklopu kojeg do 2023 otvaramo 20 prostora širom BiH.

Futures Makerspace je prostor koji sa svojim resursima (tehničkim i ljudskim) i aktivnostima u njemu, osnažuje mlade da kreiraju inovacije, edukuju se, razvijaju biznis ideje i startup kompanije, a sve u cilju rješavanja loklanih i globalnih problema. A naredni uskoro otvaramo u Donjem Vakufu, tako da – stay tuned…

Nedim: Da se sutra snima film o tebi, za koga bi volio da te glumi? 

Almedin: Možda će zvučati patetično, ali ne bih volio da me glumi niko od poznatih glumaca. Volio bih da barem u filmu o meni neka mlada osoba dobije šansu da izgradi svoju karijeru.

Nedim: Za kraj, ispričaj nam neki vic koji ti je ostao u sjećanju? 

Almedin: Nekako, čini se da je život u BiH postao toliko nadrealan da sam oguglao na viceve, ali ako bih morao izdvojiti jedan onda bi to bio ovaj:

„Nikola Tesla je imao samo 19 godina kada je napustio Balkan, stvarno je bio genije!“

_____________

👀 Pogledaj temu 1 na 1 u loncu i pročitaj ostale intervjue sa zanimljivim sagovornicima i sagovornicama.

_____________

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo. 
• Za inspirativan, zabavan i poučan sadržaj pretplati se i na lonac.pro YouTube kanal.