Skip to content

Konferencija “Perspektive razvoja socijalnog preduzetništva u BiH”

02/03/2019 uLideri budućnosti

Konferencija “Perspektive razvoja socijalnog preduzetništva u BiH” održana je 26. i 27.02.2019. godine u Hotelu Bristol u Sarajevu u okviru projekata “Doprinos organizacija civilnog društva razvoju socijalnog preduzetništva“, čiju realizaciju finansira Evropska unija u okviru programa ‘’Civil Society Facility and Media action for Bosnia and Herzegovina 2016-2017’’, a koji nakon provedenog javnog poziva realizuju nevladine organizacije ‘’Fondacija lokalne demokratije’’ iz Sarajeva i Fondacija „Lara’’ iz Bijeljine.

Konferencija je bila podijeljena u nekoliko radnih panela u kojima su učestvovali razni eksperti iz socijalnog preduzetništva iz naše zemlje i regiona. Mogu reći da se svim tim učesnicima zahvaljujem na podijeljenim informacijama iz prakse u njihovim zemljama i nadam se da će svako od nas ostalih učesnika usvojiti po nešto i uvrstiti u svoju praksu. Nakon svakog panela dobili smo priliku da dodatno postavimo pitanja našim dragim panelistima i dodatno izvučemo još neku informaciju i povežemo njihovo i naše socijalno preduzetništvo.

Ono što je mene lično interesovalo jesu dva poslednja radna panela “Institucionalni okvir i socijalno preduzetništvo u BiH” i “Perspektive razvoja socijalnog preduzetništva u BiH”. Oba panela su na neki način bili povezani. Prvi je bio iz očiju Institucionalne vlasti, a drugi iz perspektive socijalnih preduzetnika.

Svako od njih je izneo svoje stavove i pravce rješavanja određenih problema sa kojima se svakodnevno svi susrećemo. Kroz otvorenu diskusiju i postavljanjem direktnih i konkretnih pitanja čini mi se da smo negdje u cijelom procesu stvaranja i otvaranja vrata Socijalnog preduzetništva izgubili nit svega.

Naime, cijela diskusija se svela na to da određenim marginalizovanim grupama ne treba oduzeti ono što već imaju od Države, ali im dati poslove i ostale beneficije koje idu uz njih. Iz mog ličnog iskustva i iskustva ostalih panelista ove grupe ljudi odbijaju da budu zaposleni jer gube neke beneficije od države. Ukratko svi bi mi jednom zadnjicom na dvije stolice.

 E PA DRAGI MOJI NE MOŽE!

Shvatam ljude koji boluju od rijetkih bolesti, jer njihovi ljekovi su skupi i to mogu da progutam, ali ne shvatam ljude koji ne žele da se odreknu dječijeg dodatka i porodične penzije. Tokom mog diskutovanja jedna gospođa je rekla: „Nije sigurno da će tvoj biznis opstati i na kom je to periodu, zato i ne prihvataju.“

Draga gospođo ko Vama garantuje da ćete se Vi sutra zaposliti na neodređeno vrijeme u Opštini ili Gradskoj upravi i da će te ostati do penzije na toj radnoj poziciji? Naravno, niko. Nakon promjene vlasti u toj regiji mijenjaju se pravila igre, kao i svi igrači u njoj i naravno ostali ste bez posla za koji ste mislili da će Vas odvesti u penziju. Zar je toliko teško posle ponovo predati papire za te benefite od Države, zar je toliko teško ponovo dobiti dječiji dodatak ili porodičnu penziju? U ostalom, samim tim što se neko odrekao dječijeg dodatka dao je priliku nekoj drugoj porodici da ima ista ta primanja, a koja čekaju u redu i željno iščekuju da imaju bilo kakva mjesečna primanja. Odnos 120KM prema sad već 450KM je velika. Svakako je bolja pozicija za one koji imaju tri puta veća primanja pa makar to bilo i na godinu dana. Ne možemo mi postati empatični sve dok smo sebični.

Možda ja imam pogrešnu perspektivu Socijalnog preduzetništva? Možda sam ja ušla iz pogrešnih razloga u razvoj dobre ekonomije u BiH?

Konkretno rješenje jeste napraviti listu za sve marginalizovane grupe i lijepo ih priložiti uz sutrašnji Zakon o socijalnom preduzetništvu. Jesam za to da ljudi koji boluju od rijetkih bolesti imaju dodatne benefite od Države, jer ljekovi su zaista skupi i ne bi mogli od bilo koje plate da ih obezbede sebi, ali dječiji dodatak ili porodična penzija mislim da treba ako ne ukinuti bar smanjiti na minimum. I samim tim dati drugim porodicama priliku za koliko toliko normalan život.

Gdje sam bila? Gdje sam sad?

16/10/2018 uLideri budućnosti, Ljudi s vizijom

Završila sam fakultet, šta sad? Posla nema. Nisam jedina. Budućnost ne vidim. Sreću ne osjećam. Svi su dobili poslove, a daleko su manje zaslužili od mene. Zašto je ta cura bolja od mene? Šta ona ima, a ja nemam? Kakva je ovo država? Politika i veze na sve strane.

Pitanje za pitanjem. Odgovora ni na vidiku. Pretpostavki milion, a stagniranje sve veće. Ništa se ne mijenja, sve je isto.

Da isto je ukoliko želite da bude isto. Ja ne želim. Želim da živim, da mijenjam sebe, način svog razmišljanja, da doprinesem koliko god mogu sebi i svojoj zajednici. Ali šta da radim? Kome da se obratim? Ko mi može pomoći?

Vidim tadašnju reklamu na FB Omladinske banke Fondacije Mozaik. Neki megafon u obliku novčanice od 50 KM. Šta je ovo?

Imaš ideju, a ne znaš kako da je realizuješ? Ideju nemam, ali želju da nešto promijenim imam. Trebaju mi još 4 osobe za projekat. Teško, ali naći ćemo ih.

Put oko svijeta za 80 dana je počeo sa projektom „Dječiji dani“ – uključivanja djece sa psiho-fizičkim smetnjama u razvoju u društvene aktivnosti. 

Tokom realizacije ljudi iz Mozaika su nas posmatrali i odlučivali ko je dovoljno hrabar da pokrene svoj društveni biznis. U tom periodu uspjela sam malo da uđem i u političke vode i iste godine bila kandidat za gradskog odbornika. Pomiješale se dvije strane i ja treća koja pliva iz jednog u drugo. Hoću li ići dalje? Da li sam ja ta koja ima dovoljno hrabrosti, dovoljno smjelosti da pokrene svoj biznis? Šta da radim? Koji biznis da pokrenem?

Moja majka je žena sa 40 i kusur godina, bez škole i radnog iskustva.

 Šta bi ona mogla da radi? Kako njoj i ženama u sličnim situacijama da pomognem? Dobro mogu da rade fizičke poslove, ali koje? Ne može ići da cijepa drva, može da bere maline, da čisti. DA ČISTI. To je to. Mi nemamo firmu koja se bavi čišćenjem i održavanjem objekata. To je rješenje. Idemo do kraja. Pravimo biznis plan, radimo ankete, predstavljamo svoju ideju sugrađanima. Zamislite svi su oduševljeni idejom, svima treba pomoć u kući.

Novi tim je stvoren, testiramo tržište, iznosimo svoju ideju komisiji za dodjelu sredstava za testiranje tržišta Fondacije Mozaik. 

Sviđa im se ideja, sviđa im je društveni impakt biznisa. Krećemo prvim koracima naprijed. Čistimo stanove, poslovne prostore, zgrade svima se sviđa naš način rada. Žele da potpišu ugovore sa nama. Sa rezultatima idemo ponovo pred komisiju i zamislite daju nam novac da pokrenemo svoj biznis. 

Ostajem sama, ali nije problem – imam mamu, zapošljavam jednog momka i krećemo da se borimo sa potražnjom usluga. Širimo usluge, širimo naš tim.

Danas nas je četvoro zaposlenih, uskoro će biti 6.

Imamo 10 ugovora sa pravnim licima, svakodnevno čistimo stanove i kuće. Idemo na novu lokaciju, širimo svoj prostor. Postali smo poznati. Svi znaju za „Super žena“ d.o.o. Posao se razradio. Proslavili smo i svoj prvi rođendan. 

Naši klijenti nas obožavaju. Da se ne lažemo i mi njih mnogo volimo.

Nije država kriva, nije problem u obrazovanju, nije problem ni u politici. Problem je isključivo u nama. Da li želiš da sjediš i čekaš ili želiš da budeš neko koje promijenio svoj i živote drugih. Želiš li da pomogneš? Želiš li da stojiš ili da se krećeš? 

Woman Entrepreneur Bootcamp – First place award

29/05/2018 uLideri budućnosti, Mentorstvo i liderski razvoj

Imati ideju, raditi na njoj i na kraju je realizovati uopšte nije kraj puta. Ukoliko radite na ideji da pokrenete svoj biznis kraj puta nije ako ste dobili investiciju, zapravo to je tek početak vaše priče.

Često svoj biznis poredim sa malom bebom i sa ponosom mogu da kažem da će moja „beba“ uskoro da napuni godinu dana. 12 divnih mjeseci odrastanja učenja da pričamo i hodamo, da učimo na svojim greškama, da kad padnemo ustanemo ponovo i nastavimo put, kada kažemo nešto pogrešno da ispravimo i izvinemo se ako smo pogrešili. Kako bi opstali i napredovali moramo stalno da učimo i širimo svoje vidike. Ponekad to prosto nije lako, ali ukoliko želite da idete naprijed u skladu sa rastom tržišta i novim tehnologijama morate da nađete vrijeme da radite na tome.

Poziv na Woman Entrepreneur Bootcamp koju su organizovani u Swiss Entrepreneurship Programu koji je podržan u sklopu Švajcarskog Sekretarijata za Ekonomske poslove je dio globalnog programa koji se osim u BiH, sprovodi i u Makedoniji, Albanije, Srbiji, Peruu i Vijetnamu i koji će do 2019. godine održati, razvijati i jačati organizacije unutar preduzetničkog ekosistema, start – upove i brzorastuće male biznise, sam vidjela kao priliku da nadogradim stečeno znanje, ali i toliko neophodan networking. Mozaik je uspješno već drugu godinu vrijedan partner Swiss EP-u gdje je saradnja nastavljana kroz mentorstva Mozaik tima i startup timova kroz mnoge aktivnosti kao što je Woman Entrepreneurs Bootcamp

Nekad mi se čini da je dva dana bilo premalo koliko sam željela još da naučim i podjelim sa svima njima. Obuka je obuhvatala teme kao što su: tržište, proizvod, pitching, mentorski izbori i umrežavanje. Ali to nije bilo samo učenje od poznatih mentora iz BiH i drugih država svijete nego i povezivanje sa divnim mladim preduzetnicama koje su pune novih ideja i željne da svoja iskustva podjele sa svima nama.

Iskreno malo sam imala strah jer je radni jezik bio engleski i plašila sam se da neću razumjeti dosta sadržaja i da ću u nekom trenutku izblamirati sebe, svoj biznis i sve one koji se nalaze uz mene i koji su mi velika podrška na ovom mom putu. Tamo sam srela već poznata lica i bilo mi je mnogo lakše i oslobodila sam se tereta da ukoliko neku riječ ne budem znala neće biti problem jer imaće ko da mi i pomogne.

Prva radionica je bila upoznavanje sa agendom, predstavljanje biznisa i šta očekujemo od samih radionica. Takođe smo radili na The Pitch Canvas gdje smo davali odgovore na različita pitanja koja će nam pomoći da što bolje predstavimo svoje biznise. Ovu sesiju je vodila Erna Šošević koja je bila oduševljena sa željom mladih preduzetnica da nešto nauče.

Nakon predstavljanja krenuli smo putem spoznaje i širenja svojih znanja i vještina za napredak naših biznisa. Imala sam veliku čast i privilegiju da pored Erne radionice vode i Belma Rizvanović, Dajana Dzindo koje su predavale o Finansijskom menadžmentu i cjenovnom modelu, zatim Lone Jensen o Corporate partnerships i Leveraging Sales, Samantha Woolen koja je pričala o Leadership and Growth – Build Trust – Build your Business, Maria Nemenman – Competitive Intelligence, Oliver Pugh koji nam je predstavio nove mogućnosti upravljanja oglasima kako da ih napravimo direktno na Facebook-u, kako da mjerite i istražujete svoje klijente prije nego što potrošite novac na reklamiranje putem iste društvene mreže. Samim tim štedite vrijeme i novac na reklame koje plaćate i Malcolm Duerod koji mi je dao divne savjete kako da napredujem, da se povežem sa bitnim ljudima za moj biznis.

Iskustvo je bilo fenomenalno, znanja neprocjenjiva, ali ono što je bilo zaista nejbolje jeste moja pobjeda na takmičenju. Iskreno nisam se nadala, ali sam dala sve od sebe da predstavim svoj biznis. Kad sam se popela na binu i počela da prodajem svoje usluge postala sam druga Tamara. Ona koja želi da proda što više usluga i zaposli još više žena i uljepša svima živote. Komisija se povukla nakon svih naših prezentacija i donjela odluku o prva tri mjesta. Treće i drugo mjesto su bili očekivani, ali sam mislila da prvo nije ni blizu moje. Posle divnog govora Aleme Pelesić o njenoj inspiraciji i tome što joj je drago što poznaje divnu i hrabru ženu, što postoji bizin koji je okrenut ka pomaganju žena, prozvala je Super ženu i pokazala veliko zadovoljstvo što sam ja pobjednik. U jednom trenutku sam mislila da se šale, ali kada su svi počeli da tapšu i gledaju u mom pravcu skočila sam sa stolice i kao dijete koje je osvojilo tonu slatkiša podigla ruke u znak pobjede, na šta su se svi od srca nasmijali. To je bio moj dokaz da sam na pravom putu, da radim fenomenalnu stvar. Da svoj biznis vodim srcem i da ću uspjeti. A ono što je bila neka najveća snaga u svemu tome jeste da iako ne znam dobro engleski uspjela sam da predstavim svoj biznis i odgovrim na sva pitanja komisije. Jezik nije barijera, srce i energija su ti koji se prenose i povezuju sa drugim ljudima. Toliko sam bila srećna da sam sve članove komisije, mentore i takmičare istinski i od srca zagrlila šireći ljubav prema njima. Dobila sam 6 mjeseci besplatne registracije i korištenja Bizbook.ba i nove mentore meni mnogo drage ljude.

A rečenice koje je izgovorila Erna Šošević kao moja najveća podrška tokom takmičenja će zauvjek ostati urezane:

„Tamara je prvog dana na predstavljanju rekla da želi otići kući sa novim znanjima i vještinama i samim tim svima stavila do znanja da će biti aktivna učensica. Tokom pitcha treninga, pokazala je izuzezno poznavanje problema svojih klijenata i volju da na što bolji način predstavi svoju kompaniju. Sve sugestije za unapređenje prezentacije je usvojima i žiriju je uspjela prenjeti ljubav koju osjeća prema svom poslu, tako da je odluku o pobjednici bilo lako donijeti.“