Popularnost frilens modela rada i poslovnja globalno posmatrano  u porastu u posljednih deset godina. Takav stil života i rada nosi sa sobom brojne beneficije, kao što su prvenstveno fizičko odsustvo autoriteta i nadređene osobe i mogućnost samostalnog odlučivanja o vremenu i mjestu rada. 

Nema sumnje, ipak, da je ovakav način rada često potcijenjen i da manje-više zakonska neuređenost digitalnog rada – otvara prostor za razne oblike manipulacije, pa i eksploatacije. 

Ukoliko vas zanima frilensanje ili ste već iskusni u nekoj niši, sigurno vam nisu nepoznati upiti u raznim Fb grupama i internet forumima – koliko naplatiti određeni posao? Da li je malo ili puno,…da li ću zadržati klijenta ako zatražim više novca i slične nedoumice? 

Ovaj problem, uglavnom, muči početnike, koji uprkos kursevima i nekom obliku edukacije, ipak, ne uspjevaju da odrede cijenu posla, a ni da isti naplate. Mnogi bi rekli da je možda problem u (ne)ispravnoj komunikciji, međutim, da bi komunikacija bila uspješna, mora biti obostrana i odgovorna. Odnosno, sve uključene strane moraju imati intresa da se posao uradi najbolje moguće.

Izvor: pexels.com

Nesvjesnost i nesavjesnost

Bez obzira kojom vrstom posla se bavite iz oblasti digitalnih medija i tržišta, naći stalne klijente koji će cijeniti vaš rad i nesebično vam pomoći da izgradite profesionalnu karijeru koja će se zasnivati na poštovanju, a ne eksploataciji – je dosta teško.

Nisu rijetki ni oni koji vam nikad ne plate, jer sve i da vi zahtjevate Ugovor gdje će biti precizno navedene stavke o poslu i plaćanju – poslodavci moraju da pristanu na to, jer je tržište veliko; neko će već uraditi isti posao za manje para i bez Ugovora, dakle, na crno ili će vas nekako nagovoriti da isporučite posao, a da oni odugovlače s plaćanjem jer im se jednostavno može. Ukratko, pristali ste na pravila igre, tj. rizikovali ste i onu su vas prevarili.

U idealnom svijetu – vi biste mogli da ih tužite, ali mi ne živimo tu, a i nerijetko je taj proces eksploatacije digitalnih radnika, tj. frilensera mudrije organizovan, te se preko odrđenih platformi i grupa traže pisci koji bi bili maksimalno iskorištavani, sa dnevnim limitom teksta koji zahtjeva istraživanje i do 3000 riječi.

Komunikacija je često problem, nekad zbog nesvjesnosti poslodavca, nekad bez jasnog razloga i bez obzira koji je razlog – može se desiti da ne budete plaćeni i da ste u suštini radili besplatno. Taj problem, pogotovo kada je u pitanju kreiranje originalih vizuala i tekstualnog sadržaja za sobom povlači i problem korištenja autorskog sadržaja i nepotpisivanja autora da se slaže da se njegov rad distribuiše bez autorskog potpisa i bez naknade.

Problemi oko zakonske neuređenosti ovog oblika poslovanja kod nas, u Bosni i Hercegovini, sazrio je prije tri godine, kada su i počele masovniji protesti, međutim, oni se uglavnom, odnose na pokušaj države da uvedu neutemeljena poreska ograničenja. Što se tiče pitanja prava i zaštite frilens radnika – ona ne postoje ni kao nacrt. Kada je u pitanju Evropska unija, istraživanja Evropskog sindikalnog instituta kazuju da je,  globalno posmatrano u porastu broj podnešenih tužbi onlajn radnika protiv poslodavaca  odnosno, pokazuje stalni rast u posljedne četiri godine.

Preuzeto: World Economic Forum

Isti izvještaj navodi da se ovo dešava jer su poslovi sklapani bez zakonski valjanog ugovora, preko onlajn platformi koje nisu transparentne, ili se sve to dešava u zemljama u kojima vlast cenzuriše informacije. Često su frilenseri, zbog silnih zakonsko-pravnih nedoumica u javnosti okarakterisani kao pojedinci koji rade na crno, odnosno izjednačeni su sa kriminalcima. Stvarnost je često suprotna, potplaćeni su, izamnipulisani i često se stiče utisak da bi upravo zbog neuređnosti frilensinga – ovo mogla postati velika mrlja na poslovično sindikalnoj uređenosti Zapada. Iako je još 2014. godine predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker (Jean Claude Junker) obraćajući se u Evropskom parlamentu naglasio:

“…da umrežavanjem pojedinca koji rade na digitalnom tržištu može godišnje Evropi osigurati dodtani profit od 250 milijardi evra, stvarajući tako stotine hiljada novih radnih mjesta za mlađe osobe koje traže posao..”

Međutim, sudeći prema protestima onlajn radnika koji su iz godine u godine sve učestaliji, čini se da borba i regulisanje digitalnog tržišta rada tek predstoji.

Važno je, naravno, pogledati i suprotnu stranu. Anarhičan odnos bez odgovornosti, ma kako se činio jednostavnim i primaljivim za manipulaciju od strane moćnije strane, dugoročno nije isplativ ni za koga. Potplaćeni će se kad tada pobuniti. Zato je važno osvjestiti potrebu za regulisanjem ovih odnosa na obostranu korist. Frilensing načelno predstvalja poslovni model koji je slobodan i nezavisan i tu je i njegova najveća privlačnost. Upravo zbog trenutne pandemije pokazalo se da je takav model i te kako dobro došao, odnosno da bi mogao predstavljati korak u evoluciji poslovanja koji bi vodio ka zdravijem i humanijem društvu. 

Nema sumnje takođe, da je pandemija Covida-19 na onlajn poslovanje djelovala poput katalizatora. Ubrzala ga je enormno i sve je veća konkurencija. 

Šta možete uraditi da se zaštite?

Bilo da radite kao kreator pisanog sadržaja, web/developer/ grafički dizajner i ostalo, prije nego li se prihvatite posla, učinite sve što je u vašoj moći da se zaštite od zloupotrebe vašeg znanja i vremena. Možete, dakle, učiniti sledeće:

• Komunicirajte ljubazno, neusiljeno i jednostavno stavite do znanja klijentu kako vi radite;
• Provjerite profil poslodavca ili firme na društvenim mrežama i uopšte na internetu;
• ne isporučujte rad u potpunosti dok vam se ne plati, ali stavite klijentu do znanja da ste uradili posao;
• korsitite sve dostupne plug-ine i ostale alate za zaštitu od kopiranja ili neovlaštenog preuzimanja i distribucije;
• Upoznajte se sa svojim pravima (konsultacije sa besplatnom pravnom pomoći, advokatom i sl.)
• Insistirajte na Ugovoru;
• Ne naplaćujte ispod cijene nikad i neka kvalitet vaše usluge/rada bude u navedenoj cijeni.

Zaključak

Mlađe generacije,  koje tek stasavaju u radnu snagu slabo znaju šta je analogno doba i čini se da je za njih digitalno vrijeme traje od rođenja. Važno je, s ciljem zaštite čovjeka, njegovog znanja i integriteta, kao i zbog generacije koje naslijeđuju i unapređuju frilens model rada – urediti, tj. zakonsko-pravno regulisati ovu oblast. U suprotnom, moglo bi se desiti da nova tehnologija ponizi čovjeka i znanje, odnosno vrati ga nekoliko decenija unazad.