semira gulic
Pretplatnik
Kako registrovati komercijalno poljoprivredno gazdinstvo/poljoprivrednu djelatnost
03/11/2019 uLideri budućnosti, Mozaik omladinske banke span>
Kada sam se odlučila za registraciju svog mikrobiznisa “Mini Farm” u Jajcu najviše vremena sam provodila na internetu tražeći informacije o tome šta mi je potrebno od papira i koliko će me to koštati. Naišla sam na dosta informacija, ali ne baš na konkretne pa sam pomislila da napišem sve što je meni bilo potrebno i u kojoj ustanovi se može taj isti papir dobiti.
Prvi korak je Općina gdje ćete dobiti papir na kojem vam piše šta vam je sve potrebno da biste dobili “Rješenje” a potrebno vam je:
- Potvrda o mjestu prebivališta;
- Potvrda iz socijalne ustanove da ste sposobni za rad;
- Ujerenje iz suda da ne postoji zabrana za otvaranje obrta;
- Izvod iz katastra za posjed zemlje te
- Uplata administrativne takse.
Nakon toga trebate čekati dva do tri dana da dobijete “Rješenje”. Eh, onda idete u Poreznu upravu po I.D broj, a u međuvremenu ste izradili pečat, i tu morate čekati 2-3 dana. Onda idete u statistiku, a kad ste to sve rješili onda se opet vraćate u Općinu sve predati i čekati do 15 dana da to rješenje postane pravomoćno.
Dakle, vrlo je bitno ukoliko imate određen rok za registraciju da se dobro organizujete, jer i pored najveće želje i volje nije to moguće uspjeti prije 20 dana.
Nadam se da će nekome biti od pomoći i samo još da spomenem da će vas to koštati od 250-300 KM u zavisnosti od toga koliko ste daleko od grada.
Pišite ako su vaša iskustva drugačija.
Ako vas zanima više o mom obrtu, pročitajte i ovaj blog. Tu sam pisala kako sam riješila jedan od gorućih problema na svom imanju.
Pogledaj u kojim još mjestima možeš pronaći uputstvo kako da registruješ mikrobiznise.
Piši nam ako je tvoje iskustvo bilo drugačije i imaš neki savjet za buduće preduzetnike i preduzetnice.
Prvi koraci ka uspjehu mog mikrobiznisa
29/10/2019 uLideri budućnosti, Mentorstvo i liderski razvoj span>
Kako je nastala ideja za “Mini Farm”?
Kad sam završila srednju školu kao jedna od najboljih učenica bila sam ubijeđena da ću život proživjeti kao medicinski tehničar, međutim nisam se uspjela zaposliti u struci, a odlazak van zemlje da tražim zaposlenje mi nije odgovarao. Morala sam prihvatiti ono što mi je tada bilo najbliže za raditi, a to je poljoprivreda – tačnije stočarstvo. Nije mi teško padao fizički posao – gore od toga je što vas kao ženu teško shvataju ozbiljno kad se time bavite. Međutim, ja mislim da svojim primjerom svaki dan dokazujem da mi žene i tu imamo skoro ravnopravno mjesto kao i muškarci, jer sam jedna od dvije žene koje su aktivne članice Udruženja Poljoprivrednika BiH.
Svaki se dan bavim težim fizičkim radom i nadgledam i pomažem u svakom poslu na svom imanju. Možda će za neke to biti smiješno, a možda nekome i da podsticaj da ide dalje i da forsira svoju ideju. Realno gledajući ja nisam astronaut pa da se time sada hvalim, ali i postići uspjeh na našim selima i stati uz rame s našim poljoprivrednicima koji su uglavnom muškarci je za mene veliki uspjeh.
Zahvaljujući Mozaiku i Loncu danas sam uspjela završiti jedan od gorućih problema na svom imanju “Mini Farm”, a to je odvod otpadnih voda iz stajnjaka koji mi je svake zime predstavljao najveće komplikacije. Dolaskom kiše i snijega povećao bi se nivo otpadnih voda koje mi poplave spremnik gnojiva.
