Skip to content

Pretvaranje otpada u zlato uz pomoć sirutke?

12/03/2024 uLideri budućnosti, Ljudi s vizijom

Zamisli da možemo pretvoriti običan elektronički otpad u zlato – upravo to su postigli naučnici sa švicarskog federalnog instituta za tehnologiju ETH u Zürichu. Inspirirani idejom alkemičara, ovi istraživači su koristeći nusprodukt procesa proizvodnje sira uspjeli izvući zlato iz neobičnih izvora. Ova inovativna metoda, objavljena u časopisu Advanced Materials, otvara vrata potpuno novim mogućnostima recikliranja i ekološki prihvatljive proizvodnje.

U ovoj studiji istraživači iz ETH Zuricha u Švicarskoj detaljno su opisali održivu, isplativu metodu selektivnog vađenja zlata iz elektroničkog otpada.

“Činjenica koju najviše volim je da koristimo nusprodukt prehrambene industrije za dobivanje zlata iz elektroničkog otpada. Ne može biti održivije od toga.” izjavio je Raffaele Mezzenga, autor studije.


Tri zlatna grumena dobivena iz matičnih ploča računala; najveći je širok oko pet milimetara – Foto: Alan Kovačević/ETH Zurich

Jednostavno rečeno, istraživači su otopili metalne dijelove s 20 starih matičnih ploča u kiseloj kupki kako bi izdvojili metale u ioniziranom obliku. Zatim su spužvu napravljenu od denaturiranih proteina sirutke uronili u ovu otopinu, gdje su se ioni zlata pričvrstili za proteinska vlakna. Zagrijavanjem spužve, ioni zlata su se pretvorili u sitne čestice zlata koje su znanstvenici zatim pretopili u čisto zlato. Na kraju su od od 20 matičnih ploča dobili zrno težine 0,45 grama od 91 posto zlata, što odgovara 22 karata, a ostatak je bio bakar.


Proces dobivanja zlata iz matičnih ploča: zlatni ioni prianjaju na spužvu proteinskih fibrila

Ovaj postupak je navodno ekonomski isplativ jer su troškovi materijala i energije čak 50 puta niži od vrijednosti zlata koje se dobije. Naučnici planiraju primijeniti isti princip na otpad iz proizvodnje mikročipova i procesa pozlaćivanja, istražujući mogućnosti korištenja proteinskih fibrilnih spužvi koje se mogu izraditi i od drugih nusproizvoda bogatih proteinima ili otpadaka iz prehrambene industrije.

Cijeli članak možeš pročitati na stranici ETH Zurich – Turning waste into gold.

3 razloga zašto je tako teško “slijediti svoju strast”

13/02/2024 uSoft skills za profesionalni uspjeh, Vještine budućnosti

Istraživanja o strasti sugeriraju da moramo razumjeti tri ključne stvari: 

  1. strast nije nešto što se nalazi, već je to nešto što treba razviti;
  2. izazovno je slijediti svoju strast, pogotovo jer s vremenom slabi;
  3. strast nas također može odvesti na stranputicu i stoga je važno prepoznati njezine granice.

Koliko puta ti je rečeno da “slijediš svoju strast?” To je poruka koja se pojavljuje u svemu, od diplomskih govora do oglasa za posao. Čak to i sami kažemo. Kada je autor ovog članka Jon M. Jachimowicz anketirao razred studenata MBA biznis škole Kolumbija, više od 90% njih navelo je “ostvarivanje svoje strasti” kao važan cilj za svoje buduće poslove.

No, prema nedavnom istraživanju Deloittea na 3,000 stalnih američkih radnika, na različitim razinama radnih mjesta i industrijama, samo 20% kaže da su istinski strastveni u svom poslu. Istraživanja koja su Jon i drugi proveli pokazuju da mnogi – ako ne i većina – od nas ne znaju slijediti svoju strast i stoga to ne uspijevamo. 
Kako ćemo popraviti ovu zagonetku? 

Ne čekaj da pronađeš svoju strast

Jedna uobičajena pogrešna percepcija koju ljudi imaju o strasti je da je fiksna: ili imaš strast prema nečemu ili ne. Problem s ovim uvjerenjem je u tome što je ograničavajući, što nas navodi da strast smatramo nečim što otkrijemo ili što se samo dogodi. Kao rezultat toga, možemo isprobati mnogo različitih poslova u potrazi za onim što nam odgovara, ulogom koja odmah aktivira prekidač strasti, a možda nećemo uzeti u obzir činjenicu da je često potrebno vrijeme za razvoj nečije strasti prema poslu, zajedno s vještinama, samopouzdanjem i odnosima koji omogućuju da se iskusi strast prema poslu.

Doista, istraživanja su pokazala da vjerovanje da je strast fiksna može uticati na ljude da manje istražuju nove teme – potencijalne nove izvore strasti. Također takvo vjerovanje navodi ljude da brže odustanu od novih potraga ako se čine teškima.

Da bolje slijediš svoju strast, ospori svoju pretpostavku da je strast nešto što treba otkriti. Umjesto toga, usredotoči se na aktivno razvijanje strasti. Na primjer, možeš izgraditi svoj posao kako bi provela ili proveo više vremena istražujući zadatke za koje imaš više strasti (ili jednostavno one koji pobuđuju tvoju znatiželju) i radeći s onima koji vas nadahnjuju. Također na tom putu pomaže upoznati saradnike, što ih zanima i kako gledaju na svoj rad. To može dovesti do mogućnosti da pomognete jedni drugima da slijedite svoje strasti. Konačno, ne moraš nužno ni slijediti strast na poslu. Ako ti posao ne dopušta da slijedite svoju strast ili ako to jednostavno ne želiš raditi na poslu, možeš pronaći vremena i prostora za aktivnosti za koje si strastven ili strastvena izvan svog posla.

Usredotoči se na ono do čega ti je stalo, a ne na ono što je zabavno

Jedan od najčešćih načina na koji pokušavamo slijediti svoju strast je da lovimo ono što nam daje najviše radosti ili je najzabavnije. U jednoj studiji, autor teksta i njegovi koautori analizirali su svaki diplomski govor održan u posljednjih 10 godina na prvih 100 američkih univerziteta i iščupali slučajeve u kojima su govornici davali studentima savjete o tome kako slijediti svoju strast. Većina savjeta bila je usredotočena na “fokusiranje na ono što volite” kao način da slijedite svoju strast. No, neki govornici opisali su težnju za strašću kao “fokusiranje na ono do čega vam je stalo“. 
Razlika je suptilna, ali smislena: fokusiranje na ono što volite povezuje strast s onim u čemu uživate i što vas čini sretnim, dok fokusiranje na ono do čega vam je stalo usklađuje strast s vašim vrijednostima i utjecajem koji želite imati.

U kasnijoj studiji na nekoliko stotina zaposlenika, otkriveno je da su oni koji su vjerovali da traganje za strašću znači slijediti ono što donosi radost manje vjerojatno da će biti uspješni u svojoj potrazi za strašću i vjerojatnije je da će napustiti posao 9 mjeseci kasnije, nego oni koji su vjerovali da je slijeđenje strasti fokusiranje na ono do čega nam je stalo.

Zašto te praćenje onoga do čega ti je stalo čini uspješnijim u ostvarivanju strasti? Čini se da ovo uvjerenje pomaže prebroditi izazove koji su dio potrage. Uzmi u obzir da njemačka riječ za strast, “Leidenschaft“, doslovno znači “sposobnost podnošenja poteškoća“. U drugom nizu studija otkriveno je da je sama strast slabo povezana s učinkom zaposlenika i zaposlenica na poslu. S tim da kombinacija strasti i ustrajnosti – tj. mjera u kojoj se zaposlenici drže svojih ciljeva čak i usprkos izazovima – bila je povezana s boljim učinkom.

Stvarnost je da strast s vremenom jenjava, pa ako se usredotočite samo na praćenje sreće, možda se nećete držati pothvata kao što biste bili da ste se usredotočili na to kako vam pomaže da postignete ono do čega vam je najviše stalo. Kada slijedite svoju strast, važno je imati na umu da je otpornost ključna, jer je potraga za strašću trajan — i izazovan — proces.

Prevladaj granice strasti

Također je važno razumjeti kada ti strast neće pomoći. U jednom nizu studija, autor članka i njegovi koautori, otkrili su da je strast povezana s boljim učinkom samo kada:

  1. se drugi slažu s onim oko čega je neko strastven,
  2. kada je strast izražena u odgovarajućem kontekstu (budući da ljudi obično strast smatraju prikladnijom u nekim područjima, poput konsaltinga tj savjetovanja, nego u drugim kao npr. računovodstva).

Što to znači? Zamisli da na poslu predstavljaš projekt za koji si strastvena ili strastven. Autor smatra da izražavanje strasti može pomoći samo ako se tvoja publika već slaže s onim što predstavljaš. Ako oni već nisu uključeni, tvoja strast prema toj temi možda neće biti toliko učinkovita.

U drugom nizu studija, zaposlenici i zaposlenice opisani kao strastveni imali su veću vjerojatnost da će ih drugi iskorištavati jer se smatralo da više uživaju u svom poslu. Kao rezultat toga, drugi će vjerovatnije tražiti od strastvenih zaposlenika da preuzmu nepoželjne zadatke i rade prekovremeno. Ovo naglašava izazovan paradoks – izražavanje svoje strasti može biti korisno jer ti se drugi više dive i može ti pomoći da postaneš uspješniji ili uspješnija. U isto vrijeme, to također može povećati vjerovatnost da će od tebe tražiti da preuzmeš zadatke koji su izvan uskih opisa poslova, dovodeći te u opasnost da se previše iscrpiš i „izgoriš“. 

Drugo istraživanje, koje je vodila Erica Bailey s Columbia Business School, pokazalo je da je vjerovatnije da će strastveniji zaposlenici i zaposlenice biti i više samouvjereni i samouvjerene. U nekim situacijama to je korisno – na primjer, kada bi preduzetnici i preduzetnice uzeli u obzir stvarnu stopu uspjeha nakon pokretanja preduzeća, mnogi ne bi nastavili s osnivanjem da nisu toliko strastveni. Međutim, u mnogim radnim okruženjima pretjerano samopouzdanje može dovesti do štetnih radnih ishoda, tako da je manje vjerovatno da će strastveni i pretjerano samouvjereni zaposlenici i zaposlenice tražiti povratne informacije potrebne za uspjeh. 
Ako si strastven ili strastvena u svom poslu, imaj na umu da to može dovesti do prenapuhanog pogleda na vlastite sposobnosti i rezultate rada. Zbog toga bi moglo biti važnije da tražiš povratne informacije od drugih i tako spoznaš svoje stvarno stanje – inače možeš vjerovati da te tvoja strast pokreće, dok to čini samo u tvojoj glavi. Mnogi od nas žele slijediti svoje strasti, a organizacije to obično potiču, ali činjenica je da često ne znamo kako to učiniti. Promatranje strasti kao nečeg što se može razviti, kao izazovnog procesa koji je u toku i kao nečega što te može odvesti na krivi put, može pomoći da bolje postignemo naše ciljeve.

Autor teksta
Jon M. Jachimowicz docent je u Jedinici za organizacijsko ponašanje na Harvard Business School. Doktorirao je menadžment na Columbia Business School. Proučava kako ljudi slijede svoju strast prema poslu, kako percipiraju strast u drugima i kako vođe i organizacije nastoje upravljati strašću.

Članak je preuzet sa Harvard Business Review, a možeš ga pronaći na sljedećem linku, na kojem također možeš pronaći druge studije linkovane unutar teksta: 3 Reasons It’s So Hard to “Follow Your Passion”.

____

Pogledaj i:

Prilagodba vještina za uspjeh u 2024.: Izazovi i prilike na tržištu rada
Stavljanje vještina na prvo mjesto: mogućnosti za izgradnju efikasnih i pravednih tržišta rada
____

Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo.
Prilike za profesionalni razvoj i networking pronađi i na našoj lonac.pro LinkedIn stranici.

Svaki lider ili liderka mora upravljati s ovih 7 izazova

12/02/2024 uLideri budućnosti, Vještine budućnosti

Decenijama unazad, lideri i liderke su obično učeni da praktikuju vođenje zapovjedanja i kontrole. Danas im se često savjetuje da budu agilniji, prilagodljiviji i manje kontrolirajući. Istina je da većina lidera i liderki treba biti sposobna kretati se između ta dva stila vođenja. Ovaj članak analizira sedam izazova kojima lideri i liderke moraju upravljati dok biraju kako se ponašati u različitim kontekstima.

U proteklim godinama, članci tvrde da je staromodno vođenje zapovjedanja i kontrole “izvan mode” i da je “in” novi način vođenja. Umjesto da ljudima naređuju šta da rade, lideri i liderke bi trebali postavljati otvorena pitanja. Umjesto dosljednog pridržavanja planova, trebali bi prilagođavati ciljeve kako se pojavljuju nove informacije. Umjesto da rade po instinktu, lider i liderke bi trebali osloniti se na podatke pri donošenju odluka.

Nazovimo ovaj staromodni model vođenja tradicionalnim, a novi model – model u nastajanju.

U istraživanjima i intervjuima s na stotine lidera i liderki širom svijeta, otkriveno je sedam osnovnih izazova između tradicionalnih i novih pristupa vođenju. Ti izazovi stvaraju značajan stres za lidere i liderke, jer često nisu sigurni koje kompetencije, vještine i ponašanja primijeniti u određenom kontekstu. U ovom članku se opisuju ti izazove, naglašavaju se opasnosti povezane sa njihovim ignoriranjem i predlažu se strategije za balansiranje ova dva pristupa.

 

Izazov 1: Stručnost vs. učenje

Tradicionalno, lideri i liderke su gradili karijere razvijajući duboko stručno znanje neke vrste i pokazujući sve veći nivo kompetencije kako su napredovali korporativnom ljestvicom. Organizacije su pretpostavljale da će donijeti izvanredan uvid u izazov pred sobom. U novom pristupu, lideri moraju prihvatiti da je njihovo specijalizirano znanje ograničeno (u nekim slučajevima zastarjelo) i biti otvoreni za učenje od drugih. To je posebno istinito kada je u pitanju digitalno znanje, jer mnogi lideri i liderke koji su zaduženi za vođenje digitalnih transformacija sami u potpunosti ne vladaju digitalnim znanjem. Ako se ovim izazovom ne upravlja mudro, lideri i liderke riskiraju donošenje loših ili neprimjerenih odluka.

Izazov 2: Konstanta vs. fleksibilnost

Tradicionalni pristup vođenju cijeni uvjerenje i dosljednost u donošenju odluka pa je po tome poznato da dobri lideri i liderke “drže se svojih principa.” Nasuprot tome, novi pristup prepoznaje da u brzo mijenjajućim okruženjima odluke često treba revidirati ili prilagoditi i da mijenjanje smjera u odnosu na nove informacije nije slabost, već snaga. Ako se ovim izazovom ne upravlja mudro, s jedne strane se riskira mnogo krut pristup dok s druge strane mnogo promjenjiv pristup.

Izazov 3: Taktika vs. vizija 

Tradicionalni pristup vođenju zahtijeva operativnu jasnoću i jasno definirane planove. Novi pristup sugerira da lideri i liderke trebaju imati jasnu viziju kamo žele ići, bez nužnosti konkretne putanje kako tamo stići. Ako se ovim izazovm ne vlada mudro, lideri i liderke riskiraju da svojim članovima i članicama tima ne pruže jasnu vodilju. S druge strane, ako nisu utemeljeni u stvarnosti, mogu postaviti visoke, nerealne ili neuhvatljive ciljeve.

Izazov 4: Govor vs. slušanje

Tradicionalni pristup vođenju zahtijeva od vođa da drugima kažu što trebaju raditi i kako to raditi. Novi pristup cijeni pažljivo slušanje drugih prije donošenja odluka. Ne promišljeno upravljanje ovim izazovom, riskira se propuštanje važnih informacija koje imaju članovi i članice tima koji ih okružuje. Suprotno tome, ako lider ili liderka suzdržava svoje mišljenje, propušta priliku primijeniti vlastito vrijedno znanje.

Angela Ahrendts, bivša izvršna direktorica Burberryja, ušla je u svoju ulogu s jasnom perspektivom: da modni brend mora postati relevantan za generaciju milenijalaca kako bi uspio. Ali kada su u pitanju konkretni operativni izbori, prikupljala je ideje i mišljenja od širokog spektra ljudi, što je rezultiralo gotovo udvostručenjem operativnih profita Burberryja tijekom njezinog mandata.

Izazov 5: Lider ili liderka koja drži moć vs. liderka ili lider koji dijeli moć

Tradicionalni pristup sugerira da lideri i liderke moraju voditi s vrha, donositi odluke i djelovati neovisno. Nasuprot tome, novi pristup cijeni osnaživanje drugih za postizanje ciljeva. Zapostavljanjem ovog izazova, riskira se marginaliziranje potencijalnih talenata. Osim toga, lideri i liderke mogu narušiti vlastiti autoritet dijeleći moć više nego je potrebno.

Marco Bizzarri, izvršni direktor Guccija, zadržao je moć koja mu je dodijeljena njegovim položajem upravljajući financijskim dijelom poslovanja dok je Guccijevom kreativnom direktoru, Alessandru Micheletu, dao prostor da se fokusira isključivo na ono u čemu je najbolji – dizajn. Ali znao je i kada osnažiti, stvarajući odbor milenijalaca zaposlenika koji savjetuju izvršni tim modnog diva.

Izazov 7: Intuicija vs. analiza 

Tradicionalni pristup sugerira da lideri i liderke razvijaju intuiciju za donošenje intuitivnih odluka. Nasuprot tome, novi pristup kaže da bi trebali donositi odluke uglavnom na temelju podataka. Ako se ovim izazovom ne vlada mudro, lideri i liderke riskiraju donošenje odluka na temelju zastarjelih i pristranih informacija. Ili, s druge strane, riskiraju ignoriranje svog unutarnjeg kompasa, koji bi mogao pružiti vrijedne uvide iz prošlih iskustava.

Izazov 7: Perfekcionizam vs. akcija

Tradicionalni pristup tvrdi da lideri i liderke trebaju uzeti vremena da isporuče savršeno završen proizvod. Novi pristup zahtijeva priznanje lidera i liderki da nešto učiti brzo i brzo iskušati neuspjeh je često važnije od savršenog izvođenja. Ukoliko se ovim izazovom ne upravlja mudro, lideri i liderke riskiraju odgađanje pokretanja ključnih inicijativa ili akcija, zbog straha od nesavršenstva. Suprotno tome, donošenje inicijativa bez obilnog razmatranja i testiranja može dovesti do neugodnih i neuspješnih rezultata.

Što lideri i liderke mogu učiniti da upravljaju ovim izazovima? 

Lideri i liderke poboljšavaju svoju učinkovitost ne ističući konzistentno jedan pristup nad drugim, već razvijajući podjednako korištenje oba pristupa kako bi se kretali između ta dva onako kako kontekst zahtijeva. Teškoća u postizanju ovog nivoa kognitivne i ponašajne sveobuhvatnosti ne bi trebala biti podcijenjena – ali se može postići, s usmjerenim naporima.

Samosvijest

Razumijevanje vlastitih prirodnih tendencija važan je prvi korak. Gdje je tvoja zona komfora? Koja je tvoja zadana pozicija?

Učenje, prilagodba, vježbanje

Kada lideri i liderke znaju svoje prirodne tendencije, mogu raditi na razvoju portfelja mikro-ponašanja kako bi se nosili s izazovima kojima ne upravljaju dobro. To može doći u obliku ljudskog coachinga ili putem coaching bota.

Svijest o kontekstu

Postati učinkovitiji ne znači samo proširiti trenutne pristupe vođenju kako bi se uključila nova ponašanja, već i znati kada se više fokusirati na jednu ili drugu stranu izazova. To zahtijeva i kontekstualnu svjesnost i emocionalnu inteligenciju – izravno iz lidera ili iz okolnog društvenog okruženja. Putem programa poput obrnutog mentorstva, lideri i liderke se mogu osloniti na raznolikost ukorijenjenu u svojim radnim snagama kako bi im dali savjete o tome kada je prikladno više naglasiti jedan pristup od drugog.

 

Članak je preuzet sa Harvard Business Review i u cijelosti ga možeš pročitati na linku u nastavku, gdje također možeš pronaći primjere iz stvarnog svijeta za svaki navedeni izazov: Every Leader Needs to Navigate These 7 Tensions

 

____

Pogledaj i:

Prijavi ideju i čekaju te finansijska i mentorska podrška!
Poziv za volonterke i volontere Godišnje konferencije Fondacije Mozaik 2024.
____

Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo.
Prilike za profesionalni razvoj i networking pronađi i na našoj lonac.pro LinkedIn stranici.

Kako kompanije mogu pomoći univerzitetima u obuci tehnološke radne snage?

12/02/2024 uBuduće profesije i karijere, Poslovi budućnosti

Više od decenije, kompanije prelaze iz jednostavnih odnosa sa akademskom zajednicom koji su imali za cilj stvaranje i komercijalizaciju tehnoloških inovacija, na mnogo dublje, dugoročne saradnje s ciljem uzajamnog napretka istraživanja. Kako bi pomogli u stvaranju radne snage koja je društvu hitno potrebna, neke kompanije i škole idu korak dalje: zajednički razvijaju kurikulum i prostore u kojima studenti uče, inoviraju i rade s najnovijim tehnologijama s kojima će se susresti kada uđu u svijet industrije. Međutim, da bi ove saradnje funkcionirale dugoročno, potrebno ih je pažljivo osmisliti. Svrha ovog članka je prikazati kako to učiniti.

Potražnja

Danas postoji široka potreba u različitim industrijama za spajanjem naučnih podataka, strojnog učenja i drugih oblika umjetne inteligencije s inovacijama i tehnološkim proizvodima. Kao odgovor na to, mnogi univerziteti su izgradili ili grade moderne tehnološke objekte i traže podršku vlasti i korporativnih sponzora kako bi pomogli u finansiranju troškova izgradnje ili čak sugerirali koje tehnologije podržati. Međutim, nakon što su objekti izgrađeni, interakcije s kompanijama su obično opadale ili nestajale. Kao rezultat toga, kurikulumi ostaju nepromijenjeni, a kompanije su i dalje nosile teret obuke radne snage koja dolazi iz akademske zajednice.

Novi model saradnje rješava te nedostatke. To podrazumijeva izgradnju održivih partnerstava putem konzorcija preduzeća iz različitih industrija. Ti su odbori zaduženi za pružanje doprinosa u stvarnom vremenu o kritičnim tehnološkim vještinama koje kompanije trebaju kao svoju radnu snagu.

Osmišljavanje programa koji dugoročno uključuju potrebe širokog spektra kompanija pomaže da se kurikulumi razvijaju istovremeno kako se razvijaju tehnologije. Benefiti za kompanije su to što imaju niz potencijalnih zaposlenika koji su upoznati s najnovijim tehnologijama, imaju praktično iskustvo u njihovoj primjeni i kako ih primijeniti u industrijskom okruženju. Kao rezultat toga, novozaposleni diplomanti odmah počinju raditi, što znači da kompanije ne moraju trošiti vrijeme i novac kako bi ih brzo osposobile.

Kenneth R. Lutchen, privremeni rektor i glavni akademski direktor Bostonskog univerziteta, pored toga što sudjeluje u naporima da na Univerzitetu u Bostonu stvori takve centre, istražuje prakse drugih škola koje koriste sličan model. U nastavku se možeš upoznati sa pet principa koje kompanije i univerziteti mogu primijeniti za stvaranje uspješnih saradničkih odnosa.

1. Osnovati savjetodavne odbore koji obuhvataju širok spektar kompanija

Jedna kompanija ne bi trebala imati veliku ulogu u oblikovanju kurikuluma. Takav način riskira pripremu studenata samo za vrlo uski dio tržišta rada.

Nasuprot tome, odbor sastavljen od predstavnika različitih kompanija omogućuje širok konsenzus o tome koje su tehnologije i vještine potrebne za pripremu studenata za stvarni rad. U tu bi se svrhu savjetodavni odbor prilično viših osoba iz kompanije od šest do deset poduzeća trebao sastajati tri do četiri puta godišnje kako bi savjetovao direktora fakulteta i voditelje kurikularnih programa o tome koje su tehnologije i vještine potrebne za maksimalnu pripremu diplomanata za radnu snagu.

2. Stvoriti uvjerljivu viziju za sudjelovanje kompanija

Prijedlog vrijednosti kompanijama trebao bi biti veći od same mogućnosti partnerstva u oblikovanju kurikuluma i radne snage budućnosti. Trebao bi uključivati pristup potencijalnim zaposlenicima i zaposlenicama te redovno izlaganje novim istraživanjima i inovacijama fakulteta, koje kompanije mogu sponzorirati i nastaviti na individualnoj osnovi.

Svaki član ili članica odbora trebao bi moći predložiti projekte studentima koji će se izvršavati u tim objektima i identificirati studente koji će raditi kao ljetni interni u kompaniji. Odnose sa svojim internima treba održavati tokom akademske godine, kada bi ih predstavnici kompanije trebali mentorirati tokom rada na projektima ili završnim radovima.

3. Unaprijed riješite pitanje intelektualnog vlasništva 

Prema starom modelu, kompanije su obično tražile nova istraživanja iz fakultetskih laboratorija koja bi se potencijalno mogla razviti u proizvode. Međutim, izazovi povezani s pravima intelektualnog vlasništva često su se pojavljivali tokom takvih razgovora.

Univerzitet u Bostonu rješava ovaj problem tako što je unaprijed saglasan da kompanija posjeduje sva intelektualna prava koja mogu nastati, pod uslovom da nijedan od fakultetskih članova nije sudjelovao u njihovom razvoju. Taj dogovor potiče kompanije da se dublje uključe, prenesu više znanja tokom projekata i ne moraju se suočavati s ponekad nerealnim očekivanjima studenata o vlasništvu i vrijednosti njihovih doprinosa.

Ako kompanije, kao dio njihovih iskustava u savjetodavnim odborima, postanu svjesne specifičnih ekspertiza ili istraživanja koje su od interesa za ciljeve kompanije, mogu pokrenuti zajednički industrijski projekt s tim fakultetskim članom. To bi zahtijevalo rješavanje pitanja intelektualnog vlasništva i osiguranja od odgovornosti.

4. Zaposliti direktore ili direktorice univerzitetskih tehnoloških centara s korporativnim iskustvom

Takvi direktori bi trebali znati kako kompanije funkcioniraju, koje vještine cijene i kako do kraja voditi tehnološke projekte. Odličan primjer su direktori tri centra Univerziteta u Bostonu:

  • Stephen Chomyszak, direktor Centra za inovacije inženjerskih proizvoda, osnovao je kompaniju u sektoru obnovljivih izvora energije.
  • Diane Joseph-McCarthy, direktorica Centra za tehnologiju bioinženjeringa i preduzetništvo, bila je viša izvršna direktorica s više od 20 godina iskustva u otkrivanju, razvoju i lijekova u farmaceutskom i biotehnološkom sektoru.
  • Kenneth Sebesta, direktor Centra za proučavanje i inovacije robotike i autonomnih sistema, suosnivač je ekosistema autopilota, prikupio milijune dolara preduzetničkog kapitala za dronove i usmjerio razvoj i implementaciju hardvera širom svijeta.

5. Naglasiti opremu i iskustva

Većina vodećih istraživačkih univerziteta unapređuje osnovna do primijenjena istraživanja u ranoj fazi. Pored toga oni također prihvaćaju svoju obrazovnu misiju pružanja vrijedne radne snage za društvo. Za STEM područja to znači da univerziteti trebaju tehnološki orijentirane, praktične centre.

Model koji autor izvornog teksta Kenneth R. Lutchen omogućuje studentima da teoriju provedu u praksu pretvarajući svoje ideje u proizvode koji bi jednog dana mogli koristiti društvu uz vodstvo kompanija.

Pristup savjetodavnog odbora pokazao se učinkovitim i ugodnim načinom za kompanije da se udruže s akademskom zajednicom u upoznavanju studenata s najsuvremenijim tehnologijama. Ta partnerstva pomažu u stvaranju tehnološki sofisticirane radne snage koja je potrebna kompanijama.

Članak je preuzet sa Harvard Business Review i u cijelosti ga možeš pročitati na sljedećoj stranici: How Companies Can Help Universities Train Tech Workers

 

____

Pogledaj i:

Poziv za volonterke i volontere Godišnje konferencije Fondacije Mozaik 2024.
Budućnost poslovanja: Tehnološka transformacija i njen utjecaj na tržište rada
____

[Bihać] Predstavljene prilike za dodatnu zaradu i karijeru tokom srednje škole i fakulteta

03/01/2024 uEventi, Prilike

U Mozaik startup studiju u Bihaću je predstavljena prva online i najveća platforma za privremeno zapošljavanje mladih – StudenTime. Zahvaljujući StudenTime-u mladi od 16 do 26 godina mogu zaraditi i profesionalno se razvijati dok su u srednjoj školi ili fakultetu.

Na događaju je govorila Hilda Smajić Vasilj osnivačica StudenTime-a, koja ima dugogodišnje iskustvo u oblasti zapošljavanja kao i kreiranju boljih uslova za mlade u Bosni i Hercegovini.

Pregled događaja – ključni momenti i zaključci

  • 5068 KM je trenutni limit koji ti kao mlada osoba, od 16 do 26 godina, možeš dostići na nivou godine radeći studentske poslove – dok si u srednjoj školi ili na fakultetu.
    Između 400 i 500 KM je prosječna mjesečna zarada studentice ili studenta koji radi 4 sata dnevno.
  • Nisi vezana za studentski posao cijeli mjesec ili duži period, već u svakom momentu ukoliko odlučiš možeš promijeniti poslodavca i tražiti neki novi studentski posao.
    Procedura promjene poslodavca je ista kao i traženje prilike za prvi studentski posao.
  • Ugovor o članstvu je ugovor koji sklapaš sa studentskim servisom StudenTime preko kojeg pronalaziš posao, a StudenTime ti u svakom momentu stoji na raspolaganju i naravno, štiti tvoje interese.
  • Iznos satnice koji je ponuđen za određeni studentski posao je u cjelosti tvoj, bez bilo kakvih odbitaka. Ne postoje dodatni troškovi niti ti se odbija bilo kakva naknada za korištenje usluga StudenTime-a.
  • Naknada koju zaradiš se isplaćuje putem žiroračuna – što znači da moraš imati otvoren vlastiti račun u banci.
    Ne brini, postoje banke koje nude besplatno otvaranje i vođenje računa za redovne učenike i studente do navršenih 26 godina starosti.

Motivirajuće priče

Inspirativne priče mladih koji su karijeru počeli graditi tokom školovanja uz StudenTime.

Naša studentica Sanja je kao redovna studentica radila posao promoterke za agenciju iz drugog grada te po završetku studija unaprijeđena u koordinatoricu, a agencija je ubrzo otvorila poslovnicu u njenom gradu i zaposlila je po ugovoru o radu. Sanja je nastavila da uči i da razvija vlastite vještine te je za manje od godinu dana unaprijeđena na poziciju direktorice poslovnice.“ – istakla je Hilda Smajić Vasilj, osnivačica StudenTime-a.

Student Damir je radio studentski posao lijepljenja deklaracija i alarmiranja robe te je svojim zalaganjem i odgovornošću ostavio dobar utisak kod poslodavca koji mu je odmah po završetku studija ponudio zaposlenje u struci na koje je pristao gdje i danas radi

Ovo su samo neki od pozitivnih primjera rada studentskih poslova koji pokazuju mogućnosti kako se možeš profesionalno razvijati tokom školovanja i već sad početi raditi na razvoju vlastite karijere.

Prednosti registracije na StudenTime

  • Registracija se može odraditi online na stranici studentime.ba.
  • Po završenoj registraciji ćeš biti kontaktiran ili kontaktirana te će ti poštom biti dostavljen ugovor i uputa o dostavljanju neophodne dokumentacije.
  • Besplatna registracija i besplatno vođenje računa članova i članica studentskog servisa StudenTime.
  • Studentska naknada za obavljen posao se isplaćuje cjelovita bez ikakvih odbitaka.
  • StudenTime svakodnevno objavljuje oglase sa upražnjenim studentskim radnim mjestima uz mogućnost online prijave u nekoliko klikova.

Koraci registracije na StudenTime i praktični savjeti

Kako bi počela ili počeo tražiti svoje prve poslovne prilike potrebno je da se besplatno registruješ na platformu StudenTime putem ovog linka.

  1. Prije registracije potrebno je da otvoriš račun u banci, izvadiš cips i potvrdu o redovnom studiju za tekuću školsku/akademsku godinu te u registracijsku formu uneseš tačne osnovne podatke kako bi te StudenTime mogao neometano kontaktirati.
  2. Čestitamo! Ispunila ili ispunio si uslove za pronalaženje studentskog posla i razvoj karijere! 🙂
  3. Posjeti Facebook stranicu StudenTime-a gdje možeš vidjeti prilike za poslove koji su trenutno aktualni, kao i lokacije ponuđenih poslova.
    Link za facebook stranicu je ovdje.

 

Kontakt podaci za dodatnu pitanja ili pomoć

Ukoliko imaš dodatnih pitanja ili ti je potrebna dodatna pomoć – korisničku podršku StudenTime-a možeš kontaktirati porukama putem besplatnog Viber broja 064 444 38 42.

 

Ukoliko imaš dodatnih pitanja za Hildu u vezi studentskog servisa piši nam ispod ovog bloga.

Također ako imaš pitanja o Mozaik startup studiju u Bihaću i prilikama za mlade, piši nam ispod ili na robert@mozaik.ba i broj telefona 061 929 933. Ili nas posjeti na adresi Mozaik startup studija u Bihaću – Bosanska 4.

WasteTech i cirkularna ekonomija – pregled tehnologije i biznis potencijal

07/11/2023 uBuduće profesije i karijere, Poslovi budućnosti

U svijetu koji sve više prepoznaje važnost održivih praksi, WasteTech (tehnologija upravljanja otpadom) postaje imperativ. Tehnologija upravljanja otpadom se bavi metodama, tehnikama i strategijama koje imaju za cilj upravljanje i obradu otpada provoditi na ekološki prihvatljiv način. Za preduzetnice i preduzetnike wastetech predstavlja brojne mogućnosti za inovativne poslovne ideje. U nastavku se upoznaj s ključnim pojmovima waste tehnologija kao i mogućnostima za razvoj biznisa u ovoj oblasti.

1. Cirkularna ekonomija
U svojoj srži, cirkularna ekonomija suprotstavlja se starom linearnom modelu ‘kupi-koristi-baci’. Umjesto toga, promiče ciklus u kojem se proizvodi ponovno koriste, popravljaju i recikliraju, osiguravajući sistem zatvorene petlje odnosno cirklurne ekonomije. Preduzeća koja usvajaju ovaj model fokusiraju se na proizvodnju robe dizajnirane za duži životni period i daju prioritet vraćanju resursa iz starih proizvoda.

2. Recikliranje 
Vjerojatno najpriznatiji izraz na ovom popisu, recikliranje se odnosi na proces pretvaranja otpadnih materijala u nove, upotrebljive proizvode. Preduzeće za recikliranje moglo bi se usmjeriti na specifične materijale, poput plastike ili elektronike, i tako ponuditi rješenja za potrošače i industrije.

3. Održivo upravljanje otpadom
Ovaj sveobuhvatni pristup naglašava prakse koje smanjuju štetu okolišu i promoviraju održivost. Integrira različite prakse upravljanja otpadom poput recikliranja, kompostiranja i drugih kako bi se postigla minimalna količina otpada na odlagalištima otpada. Preduzetnici i preduzetnice se mogu upustiti u savjetovanje, pružajući održiva rješenja za otpad korporacijama ili lokalnim samoupravama.

4. Kompostiranje
Organski pristup otpadu, kompostiranje uključuje razgradnju organskih materijala, pretvarajući ih u kompost bogat hranjivim tvarima. Firme koje se bave kompostiranjem mogle bi rješavati probleme domaćinstava, zajednica ili čak velikih poljoprivrednih poslova, nudeći komplete za kompostiranje, usluge ili prodaju dobivenog komposta.

5. Zero Waste
Ovaj ambiciozni cilj potiče dizajniranje i upravljanje proizvodima i procesima kako bi se sistemski izbjegavao otpad. Inspiracija za pokretanje biznisa u ovoj oblasti mogu biti preduzeća s nultim otpadom koja ostvaraju profit prodajom proizvoda, ali sa minimalnim pakiranjem ili čak bez pakiranja, kao i nudeći rješenja za ponovno punjenje i korištenje višekratnih predmeta – čime se značajno smanjuje količina smeća.

6. Održivo pakiranje
S obzirom na velike količine ambalažnog otpada na globalnoj razini, održivo pakiranje usmjereno je na materijale i dizajn koji smanjuju utjecaj na okoliš. Poslovne mogućnosti ovdje idu od proizvodnje biorazgradive ambalaže do inovativnog dizajna koji koristi minimalne resurse.

7. Upcycling
Za razliku od recikliranja, koje razgrađuje materijale, upcycling ima za cilj uzimanje nečega što više nije u upotrebi i davanja drugog života i nove funkcije. Biznis u ovoj oblasti se mogu usredotočiti na preradu odbačenih predmeta u visokokvalitetne proizvode, poput pretvaranja starih traperica u elegantne torbe ili prenamjene drvenih paleta u namještaj.

8. Održivo upravljanje
Obuhvaćajući sve gore navedene pojmove, održivo upravljanje je sveobuhvatna strategija za rješavanje resursa i otpada uz najmanji utjecaj na okoliš. Preduzetnici i preduzetnice, u ovoj oblasti, mogu razvijati biznis koji će poticati druga preduzeća u usvajanju praksi održivog upravljanja otpadom.

 

Ako želiš napraviti promjenu i zaraditi pri tome, tehnologija upravljanja otpadom (WasteTech) je sigurno teren na kojem trebaš biti. Takva rješenja ne samo da se bave ekološkim problemima, već zadovoljavaju potrebe tržišta u nastajanju. Bez obzira na to voliš li kompostirati, dizajnirati održivu ambalažu ili usmjeravati kompanije u pravcu cirkularne ekonomije, mogućnosti su velike koliko i izazovi s kojima se naš planet suočava. 
Prihvaćanje ovih tehnologija ne samo da ima važnost za okoliš – nego je i odlična prilika za razvoj biznisa.

Ukoliko želiš pokrenuti biznis u ovoj oblasti ili te zanima ulaganje u ovo područje, onda posjeti Tech4Impact fond i saznaj sve o prilikama ovog fonda. 

Upoznaj se i sa drugim člancima o cirkularnoj ekonomiji u lonac.pro zajednici.