Skip to content

1 na 1 u loncu: Intervju sa inovatorkom Nađom Zubčević

18/09/2020 uLideri budućnosti, Ljudi s vizijom

Pozdrav, dragi članovi i članice lonca! Imate čast da budete dio odabranih čitateljki i čitalaca koji svjedoče stvaranju historije! Naime, ovaj intervju je prvi u nizu intervjua sa mladim inovativnim i poduzetnim ljudima koje ću voditi i objavljivati u loncu, zato, stay tuned!   

Iako je moje kratko istraživanje  (koje još uvijek možete popuniti) još uvijek u toku, do sada prikupljeni podaci ne djeluju pretjerano obećavajuće. Naime, veliki broj mladih ljudi nije čuo niti za jednu inovatorku ili inovatora iz Bosne i Hercegovine, kao ni za jednu inovaciju sa naših prostora. To se dijelom može pripisati i malim mogućnostima finansijske podrške takvim mladima.

Primjera radi, tek od iduće godine Vlada FBiH uvodi priznanja za nauku u iznosima do 10.000 KM. Ta ista nagrada će se dodjeljivati samo jednom godišnje, koju jedan kandidat može dobiti samo jednom. U FBiH do sada uopšte nije postojao uređen način i procedura društvenog vrednovanja naučnih dostignuća!

Pored toga, ovi mladi ljudi zaista nisu dovoljno medijski promovisani. E, pa, ja sam odlučio da je vrijeme da se njihov glas čuje, da pokažemo kako Bosna i Hercegovina uopšte nije deficitna zemlja u naučnim poljima! Prepuni smo mladih inovatora, inovatorki, preduzetnika, preduzetnica, naučnika i naučnica! Samo trebamo znati gdje ih potražiti.

U ovom intervjuu, imao sam čast ugostiti mladu inovatorku iz Sarajeva, Nađu Zubčević. Nađa je poznata po svom izumu – antibakterijskoj dasci za toalete. Ipak, to nije sve po čemu je ova mlada inovatorka upečatljiva.

Da ne dužimo dalje, u nastavku pročitajte veoma interesantnu diskusiju sa mladom nadom Bosne i Hercegovine:

Nedim: Zdravo, Nađa! U krugovima inovatorstva i preduzetništva si svakako poznata, ali ne bi bilo loše da se ukratko predstaviš našim članovima i članicama?

Nađa: Pozdrav! Moje ime je Nađa Zubčević, po struci sam magistrica biohemije i fiziologije, a trenutno sam zaposlena kao projektna menadžerica u nevladinoj organizaciji Centar za promociju civilnog društva. Oduvijek sam voljela da istražujem, te sam tokom svog studiranja objavila i nekoliko naučnih radova, a moja znatiželja me dovela i do toga da kreiram i svoju prvu inovaciju – “Antibakterijska daska za toalet”. U društvu sam poznata kao veliki filmofil i moj hobi je “bindžovati” za vikend.

Nedim: Izumila si nešto poprilično nesvakidašnje – antibakterijska daska za toalete. Kako si uopšte došla na tu ideju?

Nađa: Mislim da svaka ideja proiziđe iz problema, pa je tako i “Antibakterijska daska za toalet” proizašla iz želje da riješim problem prljavih toaleta. Sa prijateljima sam često pričala o toj temi i stalno smo “izbijali” šale na račun javnih toaleta i iz nekog razloga sam na internetu počela da istražujem o mogućim rješenjima. Studirajući na Prirodno-matematičkom fakultetu, poznavala sam neke hemikalije koje bi se mogle koristiti, te sam svoje slobodno vrijeme iskoristila istražujući moguće kombinacije i tako je nastala ideja za “Antibakterijsku dasku za toalet”.

Nedim: Možeš li nam malo pojasniti sam princip Antibakterijske daske za toalet? Kako ona ustvari funkcionira?

Nađa: Antibakterijska daska za toalet radi na principu PIR senzora. PIR senzor detektuje osobu kada udje u toalet i automatski pali UV led diode smještene u unutrašnjosti toalet daske. To svjetlo potom aktivira površinsku antibakterijsku suspenziju koja automatski uništava bakterije, tačnije, njenu membranu. Antibakterijska daska uništava 99,8% bakterija.

Nedim: Dakle, ta suspenzija nije štetna za čovjeka?

Nađa: Kratko i jasno, nije.

Nedim: Ko ti je sve pomogao prilikom razvoja ovog projekta? Čiju si podršku imala na samome početku?

Nađa: Baš u tom periodu kada sam svojim prijateljima pričala o tome kako se može kreirati “Antibakterijska daska za toalet”, vidjeli smo poziv za takmičenje “Turnir društvenih inovacija” koje je organizovala Fondacija Mozaik kroz Inkubator društvenih biznisa (današnji Startup studio). Sa svojim timom sam se prijavila na tom takmičenju i od 150 grupa iz cijele Bosne i Hercegovine osvojili smo prvo mjesto i početnu investiciju da kreiramo naš prvi prototip. S obzirom na to da nismo uspjeli da pronađemo firmu koja bi napravila naš prvi prototip, morali smo sami da ga napravimo. Nakon toga smo godinu dana bili u Inkubatoru društvenih biznisa gdje smo učili o cijelom procesu kreiranja marketing i biznis plana

Redovno sam istraživala na internetu i tražila nove mogućnosti, te sam tako zahvaljujući investicji koju sam dobila od Federalnog ministarstva za preduzetništvo, razvoj i obrt i od Ministarstva civilnih poslova, uspjela da kreiram dvije varijante reprezentativnog prototipa, da uradim dodatna testiranja vezana za punjenje i da kreiram kompletnu tehničku dokumentaciju.

Nakon toga sam odlučila da predstavljam svoju inovaciju na svjetskim takmičenja gdje sam osvojila mnogobrojne medalje, a kao najznačajniju bih istakla Semi Grand Prize iz Seoula.

Uvijek sam se rado odazivala na konferencije i sudjelovala kao govornica kako bih prenijela svoje iskustvo kao i greške koje sam pravila drugim inovatorima i inovatoricama u Bosni i Hercegovini.

Tako sam jednom prilikom bila govornica na CEO Konferenciji u prepunom Bosansko kulturnom centru gdje je potencijal u mojoj ideji prepoznao Institut za razvoj mladih KULT, zahvaljujući čijoj investiciji planiram da uradim dodatno testiranje za svoju inovaciju i da plasiram Crowdfunding kampanju.

Nedim: S kakvim timom radiš? Da li je bilo teško naći nekoga ko je voljan sa tobom da radi na tom projektu?

Nađa: Imam tu sreću da sam okružena prijateljima koje poznajem od osnovne škole i koju su tu za mene u dobru i zlu. Često nas poredim sa prijateljima iz meni jedne od omiljenih serija “How I Met your Mother” i nekim čudom smo se svi bacili u te naučne vode, a sa takvim ljudima najlakše se dogovoriti i nešto uraditi. Naravno da nismo svi u svakom momentu mogli da radimo na ovom projektu, jer takvi ljudi imaju jako puno posla, a i ponuda, ali ono što zasigurno znam i u šta sam se uvjerila jeste da, ako ih trebam, oni su tu – i to je najbitnije. 

Sano, Anele, Ajla, Harise i Amare, hvala vam!

Nedim: Ti si patentirala svoju inovaciju, zar ne? Kako je tekao taj cjelokupni proces patentiranja u tvom slučaju? Da li ti je u tome pomogla Asocijacija inovatora BiH, čija si i sama članica?

Nađa: Svoju inovaciju sam patentirala konsenzualnim patentom na 10 godina. Institut za intelektualno vlasništvo i Asocijacija inovatora Bosne i Hercegovine su me na samom početku usmjerili o mogućnostima zaštite, a samu patentnu prijavu sam sama napisala i predala. Opet sam, naravno, koristila blagodati interneta i svih informacija koje su nam dostupne i učila kako da napišem patentne zahtjeve i kako da ispunim patentnu prijavu. 

Kao članica Asocijacije inovatora Bosne i Hercegovine, kao fizičko lice, za podnošenje prijave patenta plaća se samo 25 KM, a nakon toga, u zavisnosti na koju vrstu zaštite se inovator odluči, plaća se više. Inače kao najbolju opciju bih preporučila inovatorima i inovatoricama da se odluče na PCT (međunarodnu zaštitu) koja košta otprilike 2.000 EUR.

Nedim: Možeš li nam nešto reći o samoj zajednici inovatorki i inovatora u BiH. Koliko je mladih ljudi u njoj, da li se međusobno poznajete?

Nađa: Asocijacija inovatora Bosne i Hercegovine broji oko 400 članova i članica i do sada sam imala priliku da upoznam i komuniciram sa mnogima od njih. Na žalost jako je malo žena inovatorica, te se nadam da ćemo na neki način kroz uspješne primjere uspjeti da ohrabrimo i druge žene da se počnu baviti inovacijama.

U komunikaciji sa inovatorima/cama shvatila sam da svi ističemo iste probleme, te sam zbog toga odlučila da pokrenem projekat Trezor bh. inovacija kako bih napravila za početak jedan mali korak za sve nas, ali koji će koristiti svima u budućnosti.

  • P.S pogledaj poziv na Kick-off konferenciju “Trezor bh. inovacija” ispod:

Inače, Trezor bh. inovacija je projekat kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Islamska razvojna banka. Cilj ovog projekta jeste provesti mlade ljude kroz proces inovacija, ohrabriti ih da istražuju mogućnosti i osnažiti da otkriju nove načine za poboljšanje života zajednice.

Kroz projekat ćemo kreirati novu web platformu za Asocijaciju inovatora Bosne i Hercegovine koja će sadržavati sve potrebne informacije za jednog inovatora i inovatoricu. Pored toga, organizovat ćemo edukacije iz oblasti patentiranja i dodatno ćemo pružiti finansijsku podršku za patentiranje, te se nadamo da ćemo na taj način uspjeti da približimo proces patentiranja svima onima koji imaju neke ideje i ne znaju šta dalje da rade sa njima.

Nedim: Koji je tvoj savjet mladim ljudima koji žele da se upuste u svijet poduzetništva i inovacija, ali jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti/podrške?

Nađa: Moramo biti istrajni. Nakon što sam predala dokumente za zaštitu svog izuma, slagala bih te kada bih rekla da sam i dalje aktivno radila na svojoj inovaciji. Nakon što smo shvatili kolike su ogromne investicije potrebne da bi pokrenuli firmu ili kako bi uopšte pronašli firmu koja bi mogla da se bavi tom proizvodnjom, naš entuzijazam se počeo smanjivati. Također, druge obaveze su počele da uzimaju svoj danak, pa je rad na samoj inovaciji postao tek usputan.

Međutim, bez obzira na sve, bila sam svjesna da samo istrajnost može da se isplati. Prepreke su tu da nas ojačaju i da nam pokažu da nije sve tako jednostavno, te je moja poruka mladima da ne odustaju lako od samih sebe.

Također, sama činjenica da ako čitaju ovakve intervjue/članke i stranice mi govori nekoliko ključnih stvari o njima:

Prvo, imaju pristup internetu. Što znači – imaju više nego dovoljno da postignu bilo šta što zamisle. Između Googlea, YouTubea, Facebooka, Twittera, Instagrama i LinkedIn-a ne postoji ništa što ne možemo naučiti, nema osobe s kojom se ne možemo povezati, nema ničega što ne možemo postići.

Prestani sanjati.

Pokrenimo se.

Upravo sada.

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za aktivne, inovativne i preduzetne mlade broji već skoro 40.000 članova i članica, da li si ti i sama članica lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te im pomaže prilikom osnaživanja i investiranja u njihove biznise i projekte?

Nađa: Jesam, članica sam lonca. Smatram da bilo koja ideja koja okuplja mlade ljude i nudi im mogućnost razmjene iskustva i znanja je ono što je potrebno Bosni i Hercegovini, pogotovo mladim ljudima koji na žalost sve više napuštaju našu zemlju. Takve ideje i inicijative trebaju da se promovišu što više, a naša je dužnost da pokažemo mladim ljudima da smo svi jedna zajednica i da samo zajedničkim snagama možemo da kreiramo bolji život. Svi smo mi kreatori naše sudbine i ne treba sjediti prekrštenih ruku i čekati „država duradi“. Vjerujem da napredak i prosperitet može doći od nas „malih i običnih“ ljudi i da možemo stvoriti nešto malo, prosječno i veliko.

Nedim: Čime se sada baviš? Imaš li nešto novo u planu? Koji su tvoji dalji planovi?

Nađa: Trenutno radim kao projektna menadžerica na projektu “Trezor bh. Inovacija” i pored toga vodim jednu super zanimljivu kampanju “Ja sadim, a ti?” u okviru projekta “Misli o prirodi!” kojom nastojimo da približimo ljudima šta je to permakultura i mikrovrtlarenje, kao i to da se mikrovrtlarenjem mogu baviti i ljudi koji žive u urbanim sredinama. Naravno nove ideje i planovi su tu, stalno naviru i rekla bih da sam zaražena “virusom kreativne znatiželje”. Vidjet ćemo šta će proizaći iz njih 🙂

Nedim: Da se sutra snima film o tebi, za koga bi voljela da te glumi?

Nađa: Za mene, svijet nije kao u filmu. Ovo govorim kao veliki filmofil. Filmovi nisu pravi, ne postoje, ali mi postojimo i živimo. Život, ovaj život je bolji od bilo kojeg filma. Filmovi trebaju da uzrokuju emociju, ali imam bolju ideju. Idi u svijet i osjeti pravi život. Osjeti ljubav, trijumf, osjeti pobjedu, sreću, uzbuđenje… Ponekad ćemo u ovom životu osjetiti i tugu, patnju, i to je sve uredu. To je sve život.

Nedim: Na toj noti da završimo, koja pjesma najbolje opisuje tvoj preduzetnički put?

Nađa: Mojoj mami i meni jedna od dražih Queen – The Show Must Go On.

_____________

👀 Pogledaj temu 1 na 1 u loncu i pročitaj ostale intervjue sa zanimljivim sagovornicima i sagovornicama.

_____________

Dobio sam praksu u loncu! Pitaš se kako?

02/09/2020 uLideri budućnosti, Mentorstvo i liderski razvoj

Leptirov efekat je veoma moćna stvar. Ukoliko niste upoznati, leptirov efekat se, laički, očituje u činjenici da zamah leptirovih krila u Japanu može izazvati uragan na Floridi. Naravnoučenije, i najmanje naše odluke nam mogu promijeniti nastavak života. Da niste prvi dan škole sjeli u klupu sa određenom osobom, ko zna da li biste se danas družili. Da niste ušli u ovaj članak, ko zna da li biste shvatili koliko je praksa u Loncu dobra stvar. Ali, ne vjerujte mom “šupljiranju”. Pustite da vam ispričam o vlastitom iskustvu samog dobijanja prakse. 

Za otvaranje konkursa za praksu u Loncu sam apsolutno slučajno saznao, listajući Facebook i naletivši na članak koji je podijelila jedna kolegica, koji je bio naslovljen – PRIJAVI SE NA PLAĆENI INTERNSHIP U LONCU! Poprilično napadno, pomislih, ali znatiželja je bila jača od mene te sam otvorio taj članak. Prvo što me obeshrabrilo jeste informacija da primaju samo jednog praktikanta. Kao i većina nas, prvo što sam pomislio jeste bilo: “E jest, baš ću ja biti taj jedan. Nema šanse.”. A vidi me sad

Sam proces prijave za praksu je tekao veoma ohrabrujuće i moderno, te ovo nije onaj klasični proces koji je kao kružni tok sa nepotrebnim pitanjima – napiši podatke o sebi, svoje obrazovanje, svoje radno iskustvo, dodaj svoj CV (zašto sam onda pisao sve ono ranije??) i čuvaj se, čut ćemo se. Štaviše, oni mi uopšte nisu tražili CV sve dok nisam bio primljen, a i njega su mi tražili kako bi me bolje predstavili ostatku tima. Ne, ekipi u Loncu je mnogo bitnija vaša želja, trud i zalaganje od običnog mrtvog slova na papiru.

Po kliku za prijavu na praksu, otvorila mi se forma na kojoj se trebaju ispuniti samo osnovni podaci, kao što su ime i prezime, godište, mail, gdje živim te da li mogu raditi 6h dnevno, da li imam računar ili laptop i da li mogu početi raditi od 01. septembra. I to je to! Nakon toga sam dobio mail sa 2 zadatka, gdje sam odmah uvidio da im je mnogo bitnija proaktivnost od vašeg prethodnog iskustva. 

  • Prvi od zadataka je bio da napravim profil u Loncu, registriram se, te uradim PAEI test (moja preporuka jeste da svi koji žele da saznaju više o svom načinu rada u timu, naprave profil u Loncu i da urade navedeni test, pa da se možete prekontrolisati kroz narednih par godina i vidjeti u kojim poljima ste se dodatno razvili).
  • Drugi u nizu zadataka je bio malo složeniij. Naime, trebao sam da napišem inovativan članak o inovacijama. Moje iskustvo oko pisanja ovog članka jeste da, u zadacima ovog tipa, odvojite barem određeno vrijeme za „brainstorming“, čisto da se ne prikačite odmah na prvu ideju koju pod vlastitom prisilom iznjedrite.

Nakon objave članka, kroz par dana, u ispoštovanom roku, sam dobio vijest da sam prošao u drugi krug aplikanata, te da me očekuje novi zadatak!

Sada, željeli su da vide kako mogu animirati ljude i privući ih da kliknu na određeni članak. Ne, ne mislim na clickbait naslove, već na samu prezentaciju onoga što dijelite. To je bila odlična šansa za svakoga da pokaže svoju kreativnost i dovitljivost kod pisanja opisa, te koliko dobro možete predstaviti svoj rad javnosti. Još jednom, odlična praksa za budućnost osobu koja želi da se pronađe u polju social marketinga ili managementa određene stranice.

Nakon i tog uspješno obavljenog zadatka, potvrđeno mi je da sam prošao u finaliste takmičenja za internship u Loncu! Sada, slijedio je intervju.

Ah, taj famozni intervju. Noćna mora! Nesigurnost se javlja. Odmah se u glavi pojavio roj misli, šta, kako, ko, kuda, zašto baš ja, ma odoh im odmah javiti da ne mogu i tome slično. No, strah koji se javlja radi susreta sa nepoznatim i izlaska iz svoje komfor zone, je ustvari samo plod nesigurnosti u samoga sebe, koja je vrlo često u potpunosti neopravdana te ga obavezno ostavite po strani, pogotovo što se tiče intervjua sa Senkom i Emilijom. Ne znam da je iko do sada našao savršeniju ravnotežu između profesionalizma i opuštenosti na intervjuu od dvije community menadžerice Lonca. Intervju se vodio online, preko Zoom aplikacije.

Želim sa vama podijeliti par savjeta vezanih za intervjue, za koje su mi i one potvrdile da su stvari koje su učinile blagu razliku u mom slučaju. Prva stvar jeste – da budete ono što vi i jeste. Najbitnije je da budete opušteni i prirodni, nasmijani. Niko ne želi da zaposli jednu verziju vas, te da nakon mjesec dana shvati da ste vi potpuno druga osoba. Pored toga, kada ste opušteni, najbolje ćete odgovarati na pitanja koja vam budu postavljena. Također, rijetko koga zanima to što ste vi komunikativna, poduzetna osoba voljna za rad u timu ako to ne možete nekako potkrijepiti, nekim primjerima iz iskustva (ne nužno radnog). Dakle, argumentirano iznosite činjenice onakve kakve jesu, te odgovarajte na ono što ste upitani, ne koristite odgovore koji nemaju početak niti kraj. Isto tako, ukoliko je intervju uživo, UVIJEK dođite barem 10 minuta ranije. Time pokazujete svoju ozbiljnost i predanost tome za šta se prijavljujete.

Još jednom moram spomenuti da su se Senka i Emilija nevjerovatno potrudile da naprave što je moguće opušteniju atmosferu na intervjuu kako bi me mogle što bolje upoznati, barem koliko je to moguće u 30 minuta koliko je intervju trajao.

Nakon uspješno završenog intervjua, isto večer (31.08.) mi je javljeno da sam primljen kao praktikant u Loncu! Vremena za slavlje nema, jer već od sutra, kao što je i bilo najavljeno, počinjem sa radom!

Dakle, kompletan proces, od moje prijave do dobijanja prakse je trajao svega 20 dana. Duže ćete čekati naočale sa AliExpressa nego rezultate njihovog konkursa!

Možete zaista primijetiti da je ovo jedan moderniji način zapošljavanja, u potpunosti prilagođen potrebama studenta koji je voljan da radi sa ljudima u dinamičnom okruženju, u nevjerovatnom timu prepunom vrijednih, pametnih mladih ljudi. Da to zaključim mi je bio dovoljan doslovno jedan timski sastanak na Microsoft Teamsu, održan na moj prvi radni dan, gdje je kohezija i hemija između članova ekipe jednostavno zarazna. Isto tako, od prvog dana sam prihvaćen kao da sam im vršnjak i da smo jednaki po akademskom zvanju. Ne postoji drugi način za izraziti taj osjećaj nego doslovno biti počastvovan što ste dio ovakvog tima.

Čim počnete svoju praksu, odmah dobijete osjećaj da ste u pravom okruženju pogodonom za vaš rast, da oni već imaju isplaniran program po kojem ćete raditi, da to nije praksa samo de iure u kojoj ćete izvršavati obaveze koje niko drugi ne želi, već je ovo idealna prilika da radite na sebi i stičete nova znanja i iskustva, a svoje vrline dodatno poboljšavate.

O mojim zadacima koje obavljam u vršenju prakse više u finalnom članku, na rasporedu za 3 mjeseca. Znam, dugo je za čekati i svi jedva čekate, ali do tada, pratite me u loncu i uživajte u mom sklapanju rečenica kroz članke na druge teme na način koji dolikuje jednom studentu prava (jadno).