Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH ili za inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu sam započeo ovu seriju intervjua kako bih to promijenio i predstavio pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo.

U ovom, posljednjem izdanju intervjua iz rubrike 1 na 1 u loncu koji imam priliku da moderiram, sam imao čast da razgovaram sa mladom inovatorkom – Eminom Milanović! Emina ima veoma zanimljivu inovaciju koju je razvijala sa svojim timom, a riječ je o solarnom stablu za čiji dizajn je inspiraciju uzela iz oblika bosanskog ljiljana!

Nedim: Zdravo Emina! Možeš li se predstaviti našim članicama i članovima?

Emina: Ja sam Emina Milanović, studentica Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu, bavim se aktivizmom i fotografijom od srednje škole te imam inovaciju solarnog stabla koju želim da predstavim okolini. Nikad nisam pretjerano brinula o etiketama, niti sam tražila etiketu za sebe, ali smatram da sam mlada osoba koja želi da napravi promjenu u svijetu.

Nedim: Ispričaj nam malo o svojoj inovaciji solarnog stabla. Kako je ono zamišljeno?

Emina: Ono je zamišljeno nalik na bosanski ljiljan, koji je endemska vrsta u BiH, pa shodno tome i nosi naziv „lilium bosniacum“. Mi vrlo često vidimo apstrakt tog ljiljana kao patriotski znak, ali rijetko kada razmišljamo kako zaista izgleda taj bosanski ljiljan. Naš cilj je bio da pokažemo kako izgleda njegov dnevni ciklus, s obzirom na to da se njegove latice i otvaraju i zatvaraju tokom dana. Dakle, svaka latica na ovom stablu ima solarne ploče na sebi, te ima 2 zakrivljena dijela gdje su oni fiksirani. Položaj tih latica se mijenja u zavisnosti od doba dana. Dakle, one su otvorene tokom dana te se okreću prema položaju sunca tokom dana za maksimalnu apsorpciju sunčevih zraka.

Isto tako, naš plan je da ovo solarno stablo bude dizajnirano u obliku zlatnog reza. Sa vanjske strane spirale bi bila smještena i rampa, s obzirom na to da bi stepenice bile smještene sa unutrašnje strane. Na taj način smo željeli da omogućimo ljudima sa kolicima olakšan pristup stablu. 

Ta spirala zlatnog reza bi vas vodila do podnožja stabla gdje bi se nalazio stećak. Naravno, ne pravi, već bismo uključili studente, recimo, Likovne akademije koji bi pomogli pri izradi svojevrsne replike. U tom stećku bi također bila i smještena razvodna kutija, sa svim ostalim elektronskim elementima.

Na tom stećku bi bila i kontrolna tabla koja bi pokazivala značajne informacije o stablu, gradu i državi turistima, ali i svim ljudima koji budu željeli da saznaju više o nama, našem gradu, državi, historijatu grba bosanskog ljiljana i slično.

Tu smo planirali i postaviti solarne klupe koje bi dodatno dovodile solarnu energiju u to stablo. Također, sa bočne strane tih klupa bi bile utičnice gdje bi posjetioci mogli da napune svoje elektronske uređaje.

Latice tog ljiljana se navečer sklapaju te bi iz tučaka navečer isijavala svjetlost preko LED svjetala. Tu smo planirali i svojevrsnu interaktivnost sa posjetiteljima solarnog stabla. Postojala bi aplikacija koja bi regulisala mijenjanje boja na pojedinim tučcima, ali naravno, to bi se moderiralo da ne mogu svi u isto vrijeme mijenjati boje.

Nedim:  Kako si se uopšte počela zanimati za inovaciju ovog tipa? Da li si od početka fakultetskog obrazovanja aktivna u polju aktivizma i inovacija?

Emina: Vrlo je lako da mladim osobama elektrotehnika i fakultet uzmu sve slobodno vrijeme. Teško će vas nešto samo od sebe navesti na aktivizam i preduzetništvo. Kada sam upisala fakultet i završila prvu godinu, dakle „očistila“ je, uhvatila sam sebe kako uzimam indeks sa svim upisanim ocjenama, ali se ja uopšte nisam osjećala ispunjeno. Studenti se zaista lako fokusiraju striktno na fakultet i akademski progres, ali u trenutku kada sam završila prvu godinu shvatila sam da mi je potrebno da se vratim u aktivizam. Na drugoj godini sam se aktivirala preko STELEKS-a (čija sam predsjednica) i drugih projekata.

Na fakultetu sam vidjela plakat koji je postavio IEEE za konkurs izgradnje solarnog stabla na Trgu Alije Izetbegovića. Ovo mi je bilo vrlo zanimljivo jer sam oduvijek htjela da studiram arhitekturu, ali sam na kraju ipak upisala Elektrotehnički fakultet. S obzirom na to da je ovaj projekat bio spoj arhitekture i elektrotehnike, on mi je od početka bio veoma interesantan. Željela sam se uključiti na ovaj projekat, ali se zbog svojih obaveza na fakultetu nisam mogla ozbiljnije posvetiti svojoj želji za apliciranjem. Ipak, par dana prije kraja konkursa me kontaktirao kolega Almir sa početnom skicom tog solarnog stabla. Almira sam upoznala kroz aktivizam u STELEKS-u. Taj poziv me iznenadio jer ga zaista nisam očekivala, ali je on smatrao da sam ja jedina osoba koja mu može pomoći sa izvođenjem ovog projekta do kraja.

Na tom konkursu smo, od otprilike 200 učesnika bili izabrani u prvih 5, gdje smo izlagali pred preko 200 osoba u publici, te ispred stručne komisije gdje su bili profesori, doktori nauka te ostale eminentne ličnosti. Tu smo osvojili drugo mjesto, ali nismo dobili nikakvo posebno obrazloženje za to, niti smo dobili negativan komentar od članova komisije. Jedino što nam je komisija kroz razgovor s njima nakon ceremonije rekla jeste da „naša inovacija nije pogodna za područje BiH jer se kod nas niti pločnik ne može popraviti“, te ih je zanimalo ko bi održavao pokretne latice solarnog stabla. Iako smo mi već rekli da smo i na to mislili te smo imali spreman softver koji bi unaprijed prepoznao da će se desiti kvar na nekoj od latica, te bi se na vrijeme moglo reagovati kako bi se sve odvijalo u najboljem redu, oni su bili mišljenja da je to, nažalost, preinovativno za naše podneblje.

Nedim: Do koje faze razvoja solarnog stabla ste stigli?

Emina:  Mi smo mogli napraviti nešto jednostavnije što bi nam pomoglo prilikom lakšeg razvoja ovog stabla, ali je naš cilj bio da napravimo rješenje koje je ekološki prihvatljivo, te nešto što ispunjava kriterije konkursa.

Mi trenutno tražimo mjesto ili lokaciju gdje bismo mogli implementirati našu inovaciju. S obzirom na to da ovo jedino ima smisla da se napravi u Bosni i Hercegovini, a mi bismo voljeli da to bude u Sarajevu, naše opcije su poprilično ograničene. Ipak, mi moramo prvo pronaći lokalitet te cijeli izvedbeni tim za ovu inovaciju.

Danas, još uvijek pokušavamo da negdje implementiramo našu inovaciju, te pokušavamo da prilagodimo našu inovaciju raznim konkursima uz minimalne promjene naše zamisli.

Nedim: Kakvu podršku imate do sada? Kako su ljudi dočekivali vašu ideju kada ste im je predstavili po prvi put?

Emina: Lično, najveća podrška kroz ovaj cjelokupan proces, ali i kroz život je moj djed. Njegove riječi ohrabrenja su uvijek bila vjetar u moja leđa te sam mu na tome i na njegovoj vjeri u mene beskrajno zahvalna. Međutim, mi kao tim zaista nemamo nikakvu podršku, niti od vladinih institucija, ali ni od nevladinih organizacija.

Dosta ljudi kojima smo spomenuli našu ideju je na prvu reagovalo sa riječima „hmm, problematično“. Na kraju krajeva, sve zavisi i s kim pričate. Ako pričate s mladim ljudima koji vole Bosnu i koji vole promjene, oni će biti oduševljeni ovom idejom i uvijek će ponuditi svoju pomoć. Ipak, s druge strane imate dosta skeptičnih ljudi koji ne vjeruju u našu viziju te uporno pokušavaju pronaći neku manu kroz postavljanje pitanja. Ono što oni ne razumiju je da smo mi svako od tih pitanja već sami sebi postavili po sto puta i već imamo spreman odgovor na svako od njih.

Ono što je nas posebno ohrabrilo jeste to da su ljudi odmah nakon naše prezentacije ovog projekta na takmičenju počeli da nam prilaze i čestitaju.

Ljudima, posebno mladim koji se tek uključuju u svu ovu priču inovacija i aktivizma treba da bude jasno da nije nužno da će uspjeti u svojim naumima iz prvog puta, niti da će uspjeti uopšte, ali to nije razlog da odustanu odmah na početku. Ako postojite vi kao individua koja se trudi i želi da promijeni nešto, znači da postoji još barem neka individua koja vam može pomoći prilikom razvoja ovog projekta.

Nedim: Ko sve čini tvoj tim s kojim razvijaš ovu inovaciju?

Emina: Pored Almira, kojeg sam već spomenula, nama je trebala i osoba iz polja Arhitekture, te je meni naumpala moja kolegica Tesnim, koju sam upoznala aktivizmom tokom srednje škole. Tada sam bila aktivista volonter u asocijaciji srednjoškolaca. Mala digresija, ali ovim putem bih zaista preporučila svim srednjoškolcima da se uključe u asocijaciju srednjoškolaca, jer nikad ne znate kakva sve poznanstva tamo možete steći.

Tesnim je ujedno i bila moj „rival“ na fotografskim takmičenjima, gdje se nerijetko dešavalo da ja osvojim drugo a ona prvo mjesto, te obrnuto. Na neki način se iz tog našeg prijateljskog rivalstva razvilo još divnije prijateljstvo, a ovo solarno stablo ga je još samo dodatno učvrstilo. Ona je zaista kroz 7 dana, koliko smo imali da spremimo našu inovaciju za takmičenje, uradila ogroman posao.

Tokom tih 7 dana, Almir i ja smo pokušavali da naučimo neke programe za modeliranje kako bismo njoj objasnili kako smo zamislili našu inovaciju, ali je ona uradila praktički sav ostatak posla.

Nedim: Da li ste razmišljali o patentiranju ovog stabla?

Emina: Prvi put sam počela da razmišljam o patentiranju kada sam bila na startup konferenciji Trezora bh. inovacija. Ipak, nisam sigurna koliko je naša inovacija podložna patentiranju. Pored toga, ono što je još bitnije jeste da nama patent nije toliko bitan s obzirom na to da je nama prvenstveno bitno da se to napravi, a ne da li će nama to neko ukrasti. Nije nam bitno da pored tog stabla stoje imena Almir, Tesnim i Emina, već samo da to bude monument našeg grada.

Mi smo čak i razmišljali o nekoj javnoj kampanji gdje bismo objavili crteže i animacije tog stabla kako bi možda neka organizacija to vidjela i preuzela ovaj projekat, jer je ovo za sada prevelik zalogaj, za nas 3 studenta.

Nedim: Iako kažeš da ste vas troje samo tri studenta, već ste stekli ogromno iskustvo pored svih prepreka na koje ste naišli. S obzirom na vašu istrajnost prilikom razvijanja ovog projekta, koja bi bila vaša poruka drugim mladim ljudima koji se planiraju uključiti u aktivizam i preduzetništvo?

Emina: Morate pobliže upoznati i sagledati svoje slabosti, mane, ali i prednosti i da se usmjerite ka njima i da radite na njima, da radite u tom polju. To ne mora nužno biti vaša struka. Ukoliko ste dobri u radu sa ljudima, isprofilirajte se u tome. Nemojte cijeli dan sjediti zaključani u kuću i samo učiti i sticati akademsko znanje, jer mnogi briljantni studenti sa ETFa uopšte nisu osobe koje uče u kući 24 sata dnevno, pogotovo jer je nemoguće ostati toliko dugo skoncentrisan. Oni imaju raspoređeno vrijeme za rad na sebi, za prijatelje, za sport, za rekreaciju.

Pored toga, moramo nešto uraditi da bi se išta primijenilo u našoj državi. Više to nije pitanje da li želimo ili ne želimo, već je došlo do potrebe. 

Na kraju krajeva, izlazite iz svoje komfor zone! Ni meni nije bilo lako izaći iz svoje komfor zone, jer sam tek odnedavno počela da držim javne govore, te sam i sama imala nervozu.

Meni uopšte ne bi bilo toliko jednostavno da izađem pred više od 200 ljudi, pogotovo u ispitnoj sedmici, da nisam bila toliko ponosna i vjerovala u ovo što smo osmislili. Čak sam i pala jedan predmet zbog svoje prezentacije, ali se uopšte ne kajem radi toga. Naučimo koristiti sve blagodati života.

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za aktivne, preduzetne i inovativne mlade ljude broji već skoro 40.000 članova, da li si ti i sama članica lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te im pomaže prilikom osnaživanja i investiranja u njihove biznise i projekte?

Emina: Već dugo sam slušala o potrebi nekog ovakvog ekosistema, te kad sam čula za lonac, bila sam oduševljena! To je idealna realizacija svima već poznate ideje i pitanja kako okupiti mlade inovativne ljude i kako ih povezati. Kao individue možemo jako malo, ali kao povezane grupe ljudi možemo jako, jako puno. Mislim da je ovo zaista super stvar te da ljudi mogu iz iskustava drugih da nauče mnogo korisne stvari za svoj dalji progres te da se povežu. Nekako, kada vidite sličan svoj problem kod nekog drugog u drugom stadiju realizacije možete shvatiti kako se kretati u kojoj fazi realiziranja svog projekta. 

Lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim!

Nedim: I za kraj, da se snima film o tebi, ko bi voljela da te glumi?

Emina: Vrlo često mi moji prijatelji šalju neke osobe na koje navodno ličim te koje bih mogla navesti za osobe koje bi me mogle glumiti. Ipak, s obzirom da ne pamtim najbolje ta imena, ne mogu ih se puno ni sjetiti. U sjećanju mi je jedino ostala glumica iz filma Beautiful mind – Jennifer Connely. 

_____________

👀 Pogledaj temu 1 na 1 u loncu i pročitaj ostale intervjue sa zanimljivim sagovornicima i sagovornicama.

_____________

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo. 
• Za inspirativan, zabavan i poučan sadržaj pretplati se i na lonac.pro YouTube kanal.

Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH ili za inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu sam započeo ovu seriju intervjua kako bih to promijenio i predstavio pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo.   

U današnjem izdanju 1 na 1 u loncu, imao sam priliku intervjuisati jednu veoma fascinantnu mladu osobu – Almedina Beganovića. Almedin je, kako i on sam kaže, pravi prodigy inovatorstva i preduzetništva. Ali, isto tako, on tvrdi i da je on osoba rođena za neuspjeh. Kako je onda postao jedan od najmlađih Art Directora u američkoj kompaniji Taylor Corp – pročitajte u nastavku!

Nedim: Ćao, Almedine! U inovatorskim i preduzetničkim krugovima si veoma poznat, dijelom zahvaljujući i svojoj inovaciji – TraceBrace! Ipak, ne bi bilo loše da se predstaviš članicama i članovima lonca. 

Almedin: Zdravo, moje ime je Almedin i jedan sam od najmlađih inovatora i preduzetnika u BiH. Kao što si i rekao već, proslavljen sa timom i inovacijom TraceBrace, ali pored nje i mnogo drugih kako timskih, tako i individualnih uspjeha. Međjutim, ako bih se trebao predstaviti iskreno tko sam, ja bih rekao da sam osoba koja je rođena za neuspjeh.

Nedim: Spomenuo sam već TraceBrace. Iako izrada tog projekta više nije aktivna, kako je tekao proces od dobijanja ideje do pretvaranja iste u inovaciju? 

Almedin: Ideja je došla nakon samog poziva UN Women BiH za hackathon u kojem se radilo na razvitku tehnološkog rješenja za preveciju nasilja nad ženama i djecom. Vidjevši taj poziv, sa prijateljima sam razgovarao kako bismo se mogli prijaviti na to takmičenje, uzimajući u obzir da smo imali neke naznake ideja, jer je dio nas već od ranije volontirao u nevladinim organizacijama koje se bave tim pitanjem, pa je najmanji problem bio doći do ideje.

Međutim, u tom procesu fokusirali smo se na problem u samom problemu, te time odlučili da uzmemo konkretno situaciju “Isključivanja nasilja” odnosno kako da osobe pritiskom na taster dobiju pomoć. I tako je došla ideja o TraceBrace-u, te je nakon toga na takmičenju napravljen prvi prototip (unutar 24h), nakon čega smo dobili podršku UN-a i Ambasade Kraljevine Švedske u izradi finalnog prototipa.

Nedim: Gdje ste vidjeli primjenu svoje inovacije?

Almedin: Primjena ove inovacije je vrlo široka, od staračkih domova, jaslica, pa do zaštitarskih agencija. Također, jedna od primjena se mogla pronaći upravo u ovoj pandemiji, gdje bismo putem ove inovacije mogli i pratiti kretanje oboljelih od COVID-a. Svakako, nama primarna namjena je isključivo za prevenciju nasilja, ali i za pomoć djeci i ljudima sa poteškoćama u razvoju.

Nedim: Svjesni smo da nastanak ideje nije niti pola posla. Najteži dio tek slijedi – pronalazak podrške i pomoći. Ko ti je sve pomogao prilikom razvoja tvojih projekata, pa tako i TraceBracea? Čiju si podršku imao od samog početka?

Almedin: Prvi ljudi kojima bih se, kao i moje kolege, trebao zahvaliti su definitvno naši roditelji, jer su imali strpljenja za sve naše lude ideje, odlaske od kuće i njihovu bezuslovnu podršku koja je tu od samog početka. U samom procesu realizacije organizacija nije bilo malo – od UN Women, SIDA, Networks, BH Futures Foundation, Britanske ambasade, Internacionalnog Burch Univerizteta, EU Info Centar, pa do i nekih loklanih organizacija kao što je Udruženje “Zemlja djece u BiH” i mnoge druge. Također, mnogo ljudi nas je podržalo, ali neke koje bih ja vrlo rado izdvojio su Edhem Eddie Čustović, Aleksandra Kuljanin, Sara Lerota, Adis Jahić, Belma Kučukalić, Lejla Čamo, Tatjana Vučić i mnogi drugi… A neizostavna je i podrška svih onih profesora, koji su vjerovali i još uvijek vjeruju u nas, iz naše Srednje elektrotehničke škole u Tuzli dobili smo ogromnu podršku pa ne bih da se neko osjeća izostavljenim, jer u procesu u kojem ostvarujete ideju i kritika je podrška, a da ne govorim o ohrabrenju i aplauzu – tako da hvala svima.

Nedim: S kakvim timom radiš? Da li je bilo teško naći nekoga ko je voljan sa tobom da radi na tom projektu? 

Almedin: Tim koji je radio na ovom projektu je bio nevjerovatan tim prije svega prijatelja, pa zatim i profesionalaca, koji su od drugara iz školskih klupa prerasli u to što smo bili. A tu su: Almir Subašič, Ajdin Ahmetović, Tarik Džambić, Sead Smailagić i Samir Sadiković.

Iskreno, nije bilo teško naći ljude, jer smo svi pored klupa djelili i tu neku svoju ličnu strast prema tim projektima, ali morate se pomiriti sa tim da je svako tu sa različitim ciljem, i da timu dođe kraj onda kada se lični ciljevi ispune. Bez obzira na sve, nikada, ali baš nikada, ne miješajte privatni segement sa poslovnim.

Nedim: Bio si na brojnim takmičenjima (Microsoftovo takmičenje, gdje si sa svojim tročlanim timom zauzeo prva  tri mjesta; NASA-ino takmičenje,…) te si dobitnik brojih priznanja. Ipak, pretpostavljam da je neko od tih priznanja i nagrada tebi srcu najdraže. Koje je to i zbog čega? 

Almedin: Malo sam zatečen ovim pitanjem, jer iskreno nikada nisam razmišljao o tome koje mi je najdraže, možda bi to trebao biti taj prvi hackathon, što i jeste. Ali opet ima jedno takmičenje koje je meni lično mnogo otvorilo oči i usmjerilo me ka daljem ličnom razvoju…

U pitanju je Balkan business challenge, koji se održavao na regionalnom, državnom i balkanskom nivou, a to što mi je pomoglo da se usmjerim u tom polju jeste činjenica da ideje, pa čak i same inovacije, bez realnog biznis modela ne mogu dostići svoj cilj. Nekako, okom tog takmičenja, uprkos različitim timovima i različitim problemima, uspio sam pobjediti na sva 3 nivoa i na neki način biti posmatran kao “prodigy” u tom svijetu startupa.

Nedim: Budući da TraceBrace nije tvoj jedini izum niti inovacija te da si aktivan na još mnogo polja, možemo reći da sebe kontinuirano gradiš kao osobu. Da li imaš neki krajnji cilj koji želiš da dostigneš, ili si jednostavno tip osobe koji se vodi parolom “going with the flow”?

Almedin: Smatram da osobu koja radi bez cilja, ne možemo gledati kao osobu koja sebe gradi, onda ta osoba sebe ruši. Iz razloga što – prva stvar koju morate uraditi jeste imati cilj u svom životu, neku veću sliku sebe, ka kojoj stremite. Tako da – definitvno sam osoba sa ciljem, mada nikada ne idem proračunat u kontekstu koju ličnu korist imam od nečeg, već uvijek čistog srca.

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za mlade preduzetne i inovativne ljude broji skoro 40.000 članova i članica, da li si ti i sam član lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te im pomaže osnaživanjem i investiranjem u njihove biznise i projekte? 

Almedin: Da, definitvno sam član lonca, nekoliko puta sam i imao bliže susrete i sa ljudima na čelu te ideje, te moram priznati da je zaista jedna od pozitivnijih priča u regionu. Vjerujem da je potrebno još dugo vremena raditi na tom segementu osnaživanja mladih ljudi kako bi došli do nivoa da imamo ogroman broj bizinisa i projekata mladih ljudi, jer naši roditelji imaju pomalo “zastarjele” stavove o životu. Nažalost, generacijski jaz između nas i naših roditelja je mnogo veći od onog između njih i njihovih roditelja. Naredna činjenica je da odrastamo u dva različita političko-ekonomska uređenja, a na koncu – mi smo generacije rođene u jeku tehnološke revolucije. Tako da mlade, nakon roditelja, treba osnažiti u konekstu da stvore realnu sliku o društvu, sistemu i da budu svjesni da dok sami nešto ne pokrenu nema promjena, a smatram da je najbolji način okupiti sve te mlade i kroz peer zajednicu to podijeliti – što lonac upravo i radi.

Nedim: Kakvi su bili prvi utisci ljudi kada si im predstavljao svoje silne ideje ? Da li su te ozbiljno shvatali ili nisu bili baš pretjerano uvjereni u tu ideju koju si prezentovao?

Almedin: Postoji izreka u našem narodu koja kaže: “Nije se rodio, onaj koji je narodu ugodio”, a tako  je i kod prezentacija. Nekako, činjenica da pred vas staje klinac od 16 godina i priča vam priču o nekoj inovaciji bi prošla kao sve druge, mačku o rep. Jedna od ključnih stvari je to što ja nisam bio osoba “fake it until you make it” jer za sve su postojali prototipi i brojke, stoga sam uvijek o svakoj inovaciji govorio srcem i “gorio” na sceni dok je pitcham, a to se vidjelo. Tako da, nije bilo prostora da ne povjeruju, ali ipak bi bili fascinirani mojim/našim godinama.

S vremenom ljudi više nisu mogli vjerovati koliko godina imam(o), pa je tako komentar prof. Čustovića nakon što smo mu rekli koliko godina imamo bio: “Pa šta ćete tek kad dođete u moje godine”. Tako da – odlučnost, istrajnost i čisto srce vas mogu dovesti do bilo kojeg cilja.

Nedim: Koji je tvoj savjet mladim ljudima koji žele da se upuste u svijet poduzetništva i inovacija, ali jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti/podrške? 

Almedin: “Iskočite iz paštete” su riječi jednog mog kolege, koje po mom mišljenju najbolje govore šta mladi trebaju uraditi. Konzervativno društvo u BiH, je postalo upravo jedna jednolična masa nalik pašteti u konzervi. Svi se žale na loše stanje, a sama promjena razmišljanja u konekstu da o problemima počnete razmišljati u pravcu rješavanja istih vas evolucijski stavlja ispred svih u državi i imate rijetku priliku da postanete nosioci razvoja ove naše domovine (pa i cijelog svijeta), zašto to ne bi iskoristili ?

Nedim: Sada si postao i, vjerovatno jedan od najmlađih ljudi na toj poziciji – Art Director za jednu od najvećih američkih kompanija – Taylor Corp. Kako je došlo do vaše saradnje? 

Almedin: Nekako stalno nosim taj teret da nosim titulu “najmlađeg”, pa tako je i na ovoj poziciji.

Cijela COVID pandemija je uticala na cijelo društvo tako i na moj mali svijet, što je rezultiralo mojom apsolutnom željom za autonomijom u svakom kontekstu. Tako da, pored angažmana sa Božom Vrećom u tom periodu sam počeo tražiti i stalni posao.

Neopisivo je koliko sam bio razočaran u tom periodu, da na pozivima za posao gdje sam najrelevantiji u određenom polju dobijem odbijenicu uz komentar: “Imali ste bolji CV od svih kandidata”, te poslije vidim da je primljena osoba od 30+ godina koja ima samo formalno znanje i apsolutno nema relevantnog radnog iskustva u tom polju. Posebno razočaravajuća činjenica je ta da ne govorim o javnoj instituciji, već nekome tko se zalaže za boljitak mladih ljudi kroz osnaživanje istih.

I u masi poziva vidio sam jedan vrlo zbunjujući (meni odmah intrigantan), koji je bio od kompanije inMotion, jedne od kompanija u vlasništvu Taylor korporacije. Moram napomenuti da je moj razlog zabune bio da su oni tražili osobu koja je IT profila – UX/UI dizajnera, a kompanija se dijelom bavi pružanjem transportnih usluga na Američkom tržištu. Međutim, to je bio moj prozor u veličanstvenost te korporacije, koja unutar sebe ima IT kompaniju i niz drugih kompanija koje su tu, čini se, da primarno stvore bolje radne uslove za radnike.

Tri mjeseca sam proveo unutar Taylor Technology kompanije, uz rukovodstvo odličnog šefa i čini se još boljeg tima. Međutim, dolaskom vlasnika korporacije iz Amerike i određenim spletom okolnosti ja dobijam svoj elevator pitch ili 5 minuta slave, koji su rezultirali unapređenjem, ličnim office-om, novim kolegom…

Činjenica ostaje da me taj čovjek, rođeni Amerikanac, nije pitao za godine/CV/formalno obrzovanje, te u razgovoru poslije mi rekao da mu je dovoljna bila moja energija i strast, te da mi stoga vjeruje. 

Definitvno nešto za nauk mnogim organizacijama i kompanijama u BiH!

Nedim: Čime se sada baviš? Imaš li nešto novo u planu? Koji su tvoji dalji ciljevi?

Almedin: Pored rada u kompaniji, akitvno sam angažovan u BH Futures Fondaciji, gdje sam član SYPLC komiteta, gdje imam ulogu koordinatora mreže makerspacea u BiH. To je nešto na čemu stalno aktivno radim, jer je proizašlo iz svih tih inovacija, gdje uvidjevši manjke i nedostatke na koje smo mi nalazili u tom procesu, zapravo ispravljamo kroz taj projekat. Od prvog makerspacea u Tuzli iz kojeg izlazi niz novih inovatora i budućih poduzetnika, projekat se razvio u program Futures Makerspace-a, u sklopu kojeg do 2023 otvaramo 20 prostora širom BiH.

Futures Makerspace je prostor koji sa svojim resursima (tehničkim i ljudskim) i aktivnostima u njemu, osnažuje mlade da kreiraju inovacije, edukuju se, razvijaju biznis ideje i startup kompanije, a sve u cilju rješavanja loklanih i globalnih problema. A naredni uskoro otvaramo u Donjem Vakufu, tako da – stay tuned…

Nedim: Da se sutra snima film o tebi, za koga bi volio da te glumi? 

Almedin: Možda će zvučati patetično, ali ne bih volio da me glumi niko od poznatih glumaca. Volio bih da barem u filmu o meni neka mlada osoba dobije šansu da izgradi svoju karijeru.

Nedim: Za kraj, ispričaj nam neki vic koji ti je ostao u sjećanju? 

Almedin: Nekako, čini se da je život u BiH postao toliko nadrealan da sam oguglao na viceve, ali ako bih morao izdvojiti jedan onda bi to bio ovaj:

„Nikola Tesla je imao samo 19 godina kada je napustio Balkan, stvarno je bio genije!“

_____________

👀 Pogledaj temu 1 na 1 u loncu i pročitaj ostale intervjue sa zanimljivim sagovornicima i sagovornicama.

_____________

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo. 
• Za inspirativan, zabavan i poučan sadržaj pretplati se i na lonac.pro YouTube kanal.

Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH ili za inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu sam započeo ovu seriju intervjua kako bih to promijenio i predstavio pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo. 

U današnjem izdanju, imate priliku pročitati intervju s inovatorkom Melihom Klopić Murtić, dobitnicom mnogih nagrada, od kojih izdvajamo nagradu Evropske unije za najbolju inovaciju BiH 2014. godine, najviše godišnje priznanje Mladi Inovator BiH koje dodjeljuje Asocijacija inovatora Bosne i Hercegovine, te nagradu Žena Godine u kategoriji poduzetništva po izboru Udruženja poslovnih žena BiH te magazina Gracija, a sve to zahvaljujući svojoj najpoznatijoj inovaciji – ljekovita šećerna pasta za depilaciju!

Nedim: Pozdrav Meliha! Možeš li se predstaviti članicama i članovima lonca koji te još uvijek ne poznaju? 

Meliha: Ja sam Meliha Klopić Murtić, po struci sam bachelor zdravstva (ekološko – sanitarni inžinjer), a bavim se proizvodnjom prirodne kozmetike te sam vlasnica obrta Magic Touch.

Oduvijek sam voljela da istražujem, te sam se u srednjoj školi počela zanimati za fitoaromaterapiju. Kroz srednju opštu gimnaziju i medicinsku školu mnogo sam naučila o botanici i anatomiji i na fakultetu to znanje nadograđivala te je to bio dobar temelj za nadogradnju znanja iz fitoaromaterapije. To je neiscrpno polje znanja, a moja znatiželja isprepletena s mnogobrojnim problemima s osjetljivošću kože me dovela do moje prve inovacije „ljekovita šećerna pasta za depilaciju“.

Nedim: Dakle, po struci si ekološko-sanitarni inženjer. Kako si ušla u to polje interesovanja?

Meliha: Sasvim slučajno sam završila ovaj fakultet, jer su moje želje i ambicije vodile u potpuno drugom smjeru. Željela sam završiti jezičke studije.

Kažu da neke stvari ne trebaju da se dese jer je život pripremio za nas drugačije izazove. U mom slučaju je bilo nekoliko ključnih faktora koji su odlučili da moj život krene potpuno drugačijim smjerom nego što sam ga ranije zamišljala.

Sad sam sretna zbog toga, jer je ono što danas radim zapravo način života koji omogućuje da radim posao koji volim. Da svoj posao prilagodim svom životu i da u potpunosti iskažem svoje kreativne potencijale. Nikad se nisam uklapala u stereotipe i sad shvatam da mogu da promijenim svijet na bolje svojim djelovanjem.

Nedim: U sklopu svog inovatorskog rada, došla si i do inovacije u vidu ljekovite šećerne paste za depilaciju. Možeš li nam malo pojasniti o čemu se tu radi? Kako si došla uopšte na tu ideju? Od čega se pravi ta pasta?

Meliha: Moja Magic Touch ljekovita šećerna pasta za depilaciju je proizvod koji je sličan egipatskoj šećernoj pasti za depilaciju po svojstvima, ali se razlikuje po sastavu. Nažalost, ja imam jako osjetljivu kožu sklonu neurodermatitisima i iritacijama, pa na početku, moje istraživanje na tom polju se zasnivalo na tome da pokušam riješiti vlastiti problem. Sastav paste sam mijenjala nekoliko puta dok nisam došla do savršene kombinacije sastojaka koji najpovoljnije djeluju na sve aspekte: na bol prilikom čupanja dlačica iz korjena, na boju, jačinu i količinu dlačica te da sprečava nastanak iritacije nakon depilacije. 

Danas taj sastav čini 11 različitih komponenti (med, biljke, eterična i biljna ulja) u precizno određenim omjerima koji je zaštićen kod Instituta za intelektualno vlasništvo BiH. 

Nedim: Dobitnica si mnogih priznanja za svoju inovaciju. Koja od njih ti najviše znači? Koja je posljednja u nizu?

Meliha: Nagrada koja meni najviše znači je ona prva, a to je bila izložba mladih inovatora koju je organizirala delegacija EU u BiH. Moj proizvod je osvojio prvu nagradu te je to bio početak nečeg novog, priznanje za moj dugogodišnji rad i zalaganje te savladavanje novih izazova u životu.

Posljednja u nizu nagrada za proizvod i inovaciju koju sam osvojila je brončana medalja na izložbi u Seulu, na Međunarodnoj izložbi inovacija žena, 2018. godine.

A posljednja nagrada u nizu koju sam ja osvojila je Nagrada „Snaga izvrsnosti“ za ženu godine u kategoriji poduzetništva, 2019.godine, koju je dodijelilo Udruženje poslovnih žena te magazin Gracija.

Nedim: Sada si i vlasnica uspješnog obrta – “Magic touch”. Tu je pravi hit tvoja ljekovita pasta. Da li koristiš još neke svoje inovativne proizvode?

Meliha: Magic Touch zvanično postoji od 2013. godine i od tad sam razvila mnogo novih proizvoda te receptura koje su pronašle put do svojih korisnika. Sama sam kreator svojih proizvoda, osmišljavam ih i odlučujem o mjerama i sastojcima, ali da biste se na to odlučili morate posjedovati dosta znanja, odnosno receptura mora biti dosta sigurna jer se radi o proizvodu koji nanosite na kožu. Dakle, koliko može donijeti koristi, toliko može i naštetiti. Proizvode, također, testiramo u ovlaštenim institucijama prije stavljanja u promet.

Sve svoje proizvode upotrebljavamo prilikom tretmana koje radimo u našem salonu koji je prvenstveno i osmišljen da bude drugačiji od drugih i da nudi usluge i tretmane koje radimo s vlastitim proizvodima.

Neke od svojih proizvoda prodajemo u dm prodavnicama. To su Magic Gold i Magic Glow sprejevi koji služe kao sjaj za kosu, lice i tijelo, highlighteri i fiksatori make up-a te Magic Oil koji daje trenutni brončani ten te služi za sunčanje i daje glamurozni look.

Koriste ih gotovo svi make up artisti u BiH te mnogobrojne osobe iz show bizz te influenseri.

Nedim: Ko ti je sve pomogao prilikom razvoja tvog biznisa? Čiju si podršku imala na samome početku? Da li si patentirala svoju inovaciju?

Meliha: Na samom početku najviše mi je pomogla Asocijacija inovatora BiH. Pomogli su mi prilikom procesa patentiranja i zaštite moje inovacije te sam učestvovala na svjetskim izložbama. Sve ostalo sam prolazila sama zajedno sa svojom porodicom.

Svoju inovaciju sam patentirala odmah po predstavljanju na prvoj izložbi inovacija koju sam prethodno spominjala. Naravno,ponosni sam član Asocijacije od samog početka.

Nedim: Da li je tvoj proizvod zaštićen na još neki način?

Meliha: Da, zaštićeni smo žigom! To je još jedna vrsta zaštite o kojoj bi trebali da razmišljamo. Ovom zaštitom možete da obuhvatite sve proizvode/usluge kojima se bavite što vam daje pravo i zaštitu u slučaju nekih namjernih ili nenamjernih pravnih sporova.

Žig (engl. trademark) je isključivo pravo priznato za znak koji služi za razlikovanje proizvoda i/ili usluga jedne osobe od ostalih osoba u gospodarskom prometu. Žigom je moguće zaštititi ime, logotip, amblem, etiketu ili druga razlikova obilježja vašeg proizvoda i/ili usluge. Osnovni uvjeti koje neki znak mora zadovoljiti da bi mogao postati žig jesu da je razlikovan te da nije sličan nekom ranijem žigu.

Mi smo se upravo odlučili na ovaku vrstu zaštite s obzirom da smo prošle godine imali neugodnu situaciju s jednim brandom iz susjedne države. Optužili su nas da smo plagirali jedan njihov proizvod, što nije bila istina i ni u jednom aspektu nismo povrijedili ničija prava. 

Također, prije 5 godina, dizajn ambalaže za našu Magic Touch ljekovitu šećernu pastu za depilaciju je objavljen na platformi Packaging of the World koja predstavlja inovativne ideje i inovativna dizajn rješenja iz cijelog svijeta. Nedugo zatim, jedan brand iz Slovenije je iskopirao sve elemente našeg dizajna izuzev boje i predstavio kao svoj proizvod. Nažalost, u tom trenutku nismo mogli ništa učiniti jer smo bili previše “mali” i nismo imali zaštitu da bismo reagirali na tu situaciju.

S ovim želim da kažem koliko je bitno da se misli na sve aspekte i moguće neugodne situacije koje mogu da se dese.

Nedim: S kakvim timom radiš? Da li je bilo teško naći nekoga ko je voljan sa tobom da radi na tom projektu?

Meliha: Moj tim trenutno čine moj muž i jedna prijateljica s kojima se međusobno nadopunjujem. Jako je bitno da imate krug ljudi od povjerenja u svemu što radite.

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za aktivne, preduzetne i inovativne mlade ljude broji već skoro 40.000 članova, da li si ti i sama članica lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te im pomaže prilikom osnaživanja i investiranja u njihove biznise i projekte?

Meliha: Jesam, članica sam lonca. Ono što je potrebno našoj Bosni i Hercegovini, posebno u trenutku kad sve više mladih ljudi napušta našu domovinu, svako je umrežavanje kreativaca i sposobnih ljudi koji će svojim idejama ostvariti napredak i prosperitet. Sama ideja ekosistema koji okuplja mlade ljude i nudi im mogućnost razmjene iskustava je svakako odlična. Naša dužnost je da pokažemo mladim ljudima da smo zapravo mi ti koji zajedničkim snagama možemo da kreiramo bolji život. Svako od nas može da uradi „ono malo“, ali umrežavanjem i jačanjem svih nas kao zajednice, može da napravi „nešto veliko“. To je naša dužnost.

Nedim: Koji je tvoj savjet mladim ljudima koji žele da se upuste u svijet preduzetništva i inovacija, ali jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti/podrške?

Meliha: Moja poruka svim mladim ljudima, posebno ženama, jeste da budu hrabri i istrajni, te da vjeruju u svoje ideje. To je ono što dolazi iznutra. Slagala bih te kad bih rekla da me strah nije dosta vraćao unazad kad sam shvatila u šta se upuštam i kolike investicije su potrebne za viziju koju sam ja imala u glavi. Ja sam očit primjer da se istrajnost i ogromna vjera na kraju isplati.

Kao učenik, student, bez posla, bez bogate porodice koja bi me finansijski poduprijela, shvatila sam da ukoliko želim da jednog dana ostvarim ono što sam zamislila, moram mnogo da radim te da se krećem laganim koracima. Uspjeh neće doći preko noći. Stvar je u tome kako posložite stvari u glavi i u tome da pri padu ne ostajete na tlu, nego lijepo ustanete, otresete bol nastao prilikom pada , nasmiješite se i kažete „idemo dalje“.

Svaki dan je početak nečeg novog i svladavanje novih izazova. Ja pokušavam svaki taj dan pretvoriti u novu vrijednost. Ponekad uspijem, ponekad ne, ali prihvaćam uspjehe kao poticaj i stimulans, a poraze kao lekcije i jednostavno me nije strah.

Sad, nakon toliko godina, kad se osvrnem i pogledam unazad, moram reći da sam ponosna na ono što vidim iza sebe. Možda je moj put bio teži nego kod drugih, satkan od mora suza i znoja te neprospavanih noći, ali moja vizija je glasnija od svih strahova koje nosim sa sobom. Uostalom, ne bi bilo ni zanimljivo da sve ide jednostavno.

Ne moramo na dnu planine znati što je na vrhu iste, niti koja je sljedeća planina.

Sve u našem životu NAMA SLUŽI za naš osobni rast i razvoj pa tako i izgradnja vlastitog posla.

Nedim: Čime se sada baviš? Imaš li nešto novo u planu? Koji su dalji planovi za Melihu?

Meliha: U posljednje vrijeme pokušavam da nastavim sa radom na mom posljednjem proizvodu, čiji razvoj sam pomalo zapustila i zaustavila, prvenstveno zbog trenutne situacije s virusom, ali i zbog ostalih obaveza koje su uzele svoj danak,pa je rad na inovaciji postao samo usputan. Nove ideje stalno naviru,pa ćemo vidjeti šta će proizaći iz njih.

Nedim: Da se sutra snima film o tebi, za koga bi voljela da te glumi? 

Meliha: Za mene, svijet nije kao u filmu. Oni su za mene bijeg od stvarnosti i napornog radnog dana, no ima i onih koji nas potiču na razmišljanje. Mnoge scene se mogu poistovijetiti s realnim situacijama, ali ipak je korisnije osjetiti pravi život i praviti vlastiti scenario. Život je sve ono što uzrokuje emociju – sreću ili tugu – sve je to u redu, to je život i sve nas to vodi nekom višem cilju.

Ako bih baš morala birati, voljela bih da me glumi neka jaka žena tipa glumice u filmu „Igre gladi“ – Jennifer Lawrence.

Nedim: Čime se baviš u slobodno vrijeme? Koji su tvoji hobiji, kao i ostala polja interesovanja?

Meliha: Imam jako malo slobodnog vremena, što je veliki nedostatak kad sam utireš svoj put. Ali, trudim se da ga koristim na najbolji mogući način. Bavim se humanitarnim radom koji me mnogo usrećuje, jer je to ono što mi hrani dušu te svaki tuđi osmjeh i osjećaj zahvalnosti mi omekšava srce.

Također , moja velika ljubav je muzika – jako volim da pjevam te imam bend s kojim nastupam . Nažalost, zbog virusa, taj dio mene pomalo stagnira, ali nadajmo se da će se situacija ubrzo stabilizirati.

I još dvije stvari na koje volim da trošim slobodno vrijeme su sport (za fizičko zdravlje) i knjige (za psihičko zdravlje); to mi je zapravo najdraži bijeg i reset od stvarnosti.

_____________

👀 Pogledaj temu 1 na 1 u loncu i pročitaj ostale intervjue sa zanimljivim sagovornicima i sagovornicama.

_____________

Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH, kao ni za barem jednu inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu sam započeo ovu seriju intervjua kako bih to promijenio i predstavio pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo. 

Danas imate priliku pročitati intervju sa Majom Halilović, mladom biodizajnerkom i inovatorkom koja se bavi proučavanjem i pronalaskom prirodnog supstituta za plastiku!

Nedim: Zdravo, Majo! Možeš li se predstaviti našim članicama i članovima?

Maja: Biće mi zadovoljstvo! Zovem se Maja i bavim se biodizajnom, istraživačkim i kreativnim radom već tri godine, granom koja je sasvim nova u polju dizajna. Biodizajn će nastati kao odgovor na goruća pitanja današnjice koja se tiču zagađenja okoliša i klimatskih promjena. Osvrnut će se na procese unutar dizajna koji zagađuju našu prirodu i postaviti nove paradigme gdje je najbitnije pravilo da su živi organizmi s kojima biodizajneri/ke rade prosti i jednoćelijski organizmi tako da se odagna sva sumnja da se taj organizam može povrijediti tokom rada. Moj trenutni posao je da proširim informacije, pružim uvid o biodizajnu na teritoriji Balkana i da zajedno otvorimo mogućnosti ka novim disciplinama i novim kreativnim djelatnostima unutar Bosne i Hercegovine i šire. 

Dizajnom se bavim od malih nogu, kada sam sa sedam godina uzela heklaricu u ruke i dijelila svoje kreacije u dijelu grada u kojem sam živjela. To zanimanje me neće napustiti do danas dok pišem s tobom. Osnovala sam svoj brend s mojim imenom i prezimenom prije dvanaest godina, radila za velike firme, festivale, filmsku i muzičku industriju ostavljajući za sobom pečat vlastite kreativnosti. Završavam fakultet sa svojih 25 godina, ali samo tri godine kasnije upisujem Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, odsjek produkt dizajn, shvaćajući da želim da imam i formalno obrazovanje u onome što zaista želim da radim cijeli svoj život. 

Za to vrijeme osvojiću nagradu za inovativnost, dvije nominacije u sklopu Internacionalni studentski bijenali Brno 2018., izlažem na Međunarodnom sajmu namještaja i interijera Imm Cologne u sklopu Pure Talents platforme za mlade dizajnere i dizajnerke i u Beogradu u sklopu platforme Young Balkan Designers i Mikser festivala. Do sada sam izlagala svoje radove u Ljubljani, Londonu, Brnu, Kelnu, Beogradu, Sarajevu i mnogim drugim gradovima BiH. 

Nedim: Otkud uopšte potiče tvoje zanimanje za biodizajn?

Maja: Interesantno je da ova nova grana spaja ono što je nekada bilo nespojivo. Biodizajn udružuje profesionalna polja poput umjetnosti, biologije, mikrobiologije, inžinjerstva u jedno zajedničko polje gdje svi rade na proizvodnji zdravih, netoksičnih materijala koji će da zamijene trenutno dominantne toksične sintetičke materijale, poput najzastupljenijeg materijala u industriji – plastike. Moje zanimanje upravo započinje na tom mjestu. Mjestu suradnje, mog amaterskog zanimanja za biologiju i fiziku i mjestu koje je sasvim novo, ne samo kod nas, nego i diljem svijeta je biodizajn nova i neistražena djelatnost. Iza mene stoje tri godine intenzivnog istraživačkog rada gdje sam uspjela s medijem (radim sa scoby (kuktura bakterija i kvasaca)), da uzgojim dugotrajan, snažan, eleastičan biomaterijal, ujedno biorazgradiv. Za samo nekoliko sedmica biomaterijal se razlaže i ostavlja zemlji minerale i vitamine. 

Nedim: Također, radiš na istraživanju biorazgradivih materijala koji bi u budućnosti mogli zamijeniti plastiku. Kako je to započelo?

Maja: Svjetska ekonomija i cjelokupna industrija zavisi od fosilnih goriva. Mi nosimo, jedemo iz, punimo naše automobile, sagorijevamo u našim elektranama materijal zvan plastika dobiven iz nafte. Materijal sam po sebi može da služi ljudskim potrebama, a da ne stvara globalni problem, međutim mi se upravo nalazimo u toj poziciji. Najveći problem nalazimo u tome što plastika nije biorazgradiva, što znači da su potrebne stotine godina za njeno razlaganje u prirodi. Trenutno se takav materijal, jer ga koristimo kao jednokratan proizvod, gomila na deponijama, okeanima. Imamo još jedan problem. Mikroplastiku koja se gomila u okranima i lebdi u zraku. Životinje, ptice najviše umiru zbog mikroplastike jer ne mogu da razluče komadiće hrane od komadića plastike. Umiru sa punim trbusima plastike koji im daje lažan osjećaj punosti i nahranjenosti. 

Da li sam dala dovoljno dobar razlog da promijenimo takvu industriju koja zagadjuje i ugrožava život na Zemlji rapidnom brzinom? Zato sam se počela baviti biodizajnom i proizvoditi biomaterijale koji veoma lako mogu postati zamjena plastici. 

Nedim: Kako sada napreduje tvoje istraživanje? Gdje se uopšte u prirodi nalazi biomaterijal kojim se baviš kao potencijalnim supstitutom za plastiku?

Maja: Scoby je kultura koja je građena od kiselinskih bakterija. Kiselinske bakterije možemo pronaći svuda, s obzirom da ih kao najstarije i najbrojnije organizme na planeti nije teško pronaći i izdvojiti. Njihova uloga je i značajna u ljudskoj prizvodnji hrane. Scoby je bakterija, tip celuloze koja mi pomaže da ubrzavam fermentaciju i tako stvaramo film na površini tekućine koju kasnije koristim kao materijal. 

Istraživanje se nakon tri godine lagano i sigurno pomiče naprijed. Materijal koji uzgajam sam uspjela da napravim upotrebnim i dugotrajnim specifičnim metodama koje sam sama osmislila. Sprovela sam istraživanja koja su proces fermentacije skratili za svega pet dana, dok inače traje petnaest dana do dva mjeseca. Otkrila sam njegov proces i način na koji proizvodi biomaterijal-celulozu što mi pomaže u postavljanju uslova i sastojcima hranjenja scoby-ja.

Nedim: Ko ti je sve pomogao prilikom razvoja ovog projekta? Čiju si podršku imala od samog  početka?

Maja: Ne bih se mogla pohvaliti da sam imala pomoć. Zaista sam, od početka do samoga kraja, istraživanja sprovodila sama služeći se svim raspoložim sredstvima koje mi je internet davao, zatim vlastitim instinktom i posmatranjem. Moja narav je izuzetno analitička i od djetinjstva sam zainteresovana za biologiju i nauku te sam naučila da je jako bitno posmatranje i eksperimentisanje. Nažalost, ni na internetu nema puno informacija o biodizajnu, ali sam sama spremna pomoći da se takva znanja prošire. Nije mi strano da sam već podijelila dosta svog istraživanja kolegama i kolegicama koji žele da se okušaju u polju biodizajna. 

Želim im sreću i stojim im na raspolaganju. Da stvorimo zajednicu biodizajnera/ica Balkana jedno je od mojih stremljenja. 

Nedim: S kakvim timom radiš? Da li je bilo teško naći nekoga ko je voljan sa tobom da radi na tom projektu?

Maja: Biodizajn je sasvim nova grana tako da nije se za čuditi da nemam puno izbora. Trenutno razvijam projekat koji bi pomogao da opremimo prostor za istraživanje, biolaboratoriju gdje ću moći plaćati biologa ili biologinju i tako ostvariti dugotrajnu suradnju i napredak u radu. Surađujem s Adrienn Újházi koja je također jedina bioumjetnica u Srbiji, i razvijamo projekat pod nazivom BIO CO CULTURE , odnosno Serijal o biokulturi koji bi pružio informacije široj javnosti u regionu i uspostavio riječ biodizajn i bioumjetnost u svakodnevni vokabular. 

Nedim: Kakvi su bili prvi utisci ljudi kada si im predstavila ideju istraživanja biorazgradivog materijala? Da li su te ozbiljno shvatili ili nisu bili baš pretjerano uvjereni u tu ideju?

Maja: Prva godina je bila najteža jer niko nije prepoznao ozbiljnost i važnost mog rada. Međutim, mene nikada ne drži strah, niti me sprječava da nastavljam putem kojim sam krenula. Osim što je danas moj rad medijski popraćen i pokazuje interesovanje javnosti, u par navrata sam imala interesovanja i stranih ambasada, državnika, naših vladinih organizacija Međutim, od toga se ništa, još uvijek, nije konkretno uradilo. To opet nije nikakva prepreka za daljni rad. Kada imate nekoga da vam pruža finansijsku pomoć vaš rad može lakše i brže da se sprovede, ali ja sam sebi oduvijek bila najveća podrška i nikada nisam odustajala od svojih radova. 

Rad unutar biodizajna se nastavlja, prekogranične suradnje se nastavljaju, polako idem naprijed i ne stajem. Ne sumnjam da ću biodizajn i svoj posao podići na nivo koji zaslužuje. 

Nedim: Koji je tvoj savjet mladim ljudima koji žele da se upuste u svijet poduzetništva i inovacija, ali jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti/podrške?

Maja: Hrabrost i istrajnost su samnom od mog postojanja. Ali je uredu nemati hrabrosti, i teže je bez podrške, ali ono što sam ja naučila je vaša dužnost da ne iznevjerite sebe. Šta je to ono što vam stavi osmijeh na lice? E, za to se vrijedi boriti. Interesantno je da sada znam da prepreke ne postoje ako ih sama ne postavljam. Ne postavljajte ih ni vi. Ne postavljajte ih zbog vašeg okruženja, vaših poznanika, porodice. Niko nema odgovor na život osim vas samih. I kad ste mladi imate veliku moć da mijenjate stanje oko sebe. Nema razloga da se plašite. U to vas uvjeravam.

Nedim: Čime se sada baviš? Imaš li nešto novo u planu? Koji su dalji planovi za Maju? 

Maja: Sada dodatno razvijam već spomenuti projekat BIO CO CULTURE. To će biti naš prvi kolaborativni projekat kojem je za cilj da kroz video razgovore o Biokulturi autorke upoznaju publiku o primjeni novog organskog i uzgojenog materijala dobivenog upotrebom medija „SCOBY – Simbiotic Culture Of Bacteria and Yeast“ (skobi – simbiotska kultura bakterija i kvasca) i da ukazuju kroz svoje istraživanje na njen značaj i potencijal u primjeni kroz različita polja kreativnog stvaralaštva poput dizajna i vizuelne umjetnosti. Kroz određeni period istraživanja biološkog materijala, dijelit ćemo svoja iskustva i znanje stvarajući fokus na otvoren dijalog sa zainteresovanom publikom. 

Pored toga, razvijam i druge projekte koje se tiču biodizajna sa više organizacija, ali ne smijem ništa navesti dok se ti projekti ne dovedu do kraja. 

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za mlade preduzetnike i preduzetnice i inovatore i inovatorice broji već skoro 40.000 članova, da li si ti i sama članica lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te im pomaže osnaživanjem i investiranjem u njihove biznise i projekte?

Maja: Nisam, pitam se zašto nisam!? Djelujete kao super zabavna i pametna grupa! Vidite, to je najbitnije, zajednica i suradnja. To je i dio moje priče kao dizajnerice. Uvijek slušati, osluškivati, pitati kako se ljudi oko mene osjećaju i šta im treba, koje probleme imaju i kakva rješenja žele. 

Želim i vama i meni borben duh, da mijenjamo, borimo se, imamo super otvoren um koji pruža uvid u neistražene kutke svijeta. I želim postati dio vašeg ekosistema!

Nedim: Da se sutra snima film o tebi, ko bi voljela da te glumi? 

Maja: Ne znam da li bih voljela da se snimi film o meni specifično, ali voljela bih da ispričam moj put odrastanja: pronalazak ljubavi u sebi i drugima nakon puno patnje i prevazilaženju traume, kao i našoj kulturi koja se treba mijenjati, metamorfisati se ka toj ljubavi, razumijevanju, zajedništvu, razgovoru, rušenju predrasuda, ustaljenih normi koje šire netrepeljivost i mržnju. Želim da film govori o ljepoti života i koliko može da bude prelijep onda kada se ostavimo mitomanskih i zastarjelih vjerovanja.

Nedim: Koja pjesma najbolje opisuje tvoj inovatorski put?

Maja: Trebalo mi je vremena da razmislim o ovom pitanju. Mislim da bih mogla birati pjesme za svaku dob mog života jer jedna pjesma i knjiga nisu dovoljne. Ali sa sigurnošću mogu reći da je danas pjesma koja opisuje moj put pjesma vode, pjesma drveća i vjetra. Pjesma grlate djevojke koja se sjedinjava s dolinama i planinama. 

_____________

👀 Pogledaj temu 1 na 1 u loncu i pročitaj ostale intervjue sa zanimljivim sagovornicima i sagovornicama.

_____________

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo. 
• Za inspirativan, zabavan i poučan sadržaj pretplati se i na lonac.pro YouTube kanal.

Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH ili za inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu sam započeo ovu seriju intervjua kako bih to promijenio i predstavio pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo. 

Ovoga puta, imate priliku čitati intervju sa mladom aktivisticom Adlom Kahrić, suosnivačicom Sharklab ADRIA Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju.

Nedim: Pozdrav Adla! U nautičkoj zajednici te definitivno poznaju, ali se ti svakako predstavi našim članovima i članicama.

Adla: Ja sam Adla Kahrić, rodom iz malog vezirskog grada, Travnika. Trenutno živim u Sarajevu. Bavim se naučno-istraživačkim radom u okviru kojeg mi je cilj da razvijam nauku u Bosni Hercegovini te se povežem sa jakim internacionalnim organizacijama i institucijama koje će svojim doprinosom ujedno potaknuti i učestvovati u razvoju nauke u BiH. Naime, primarno se bavim istraživanjem morskih ekosistema gdje sam najviše bazirana na istraživanju ajkula i raža Jadranskog mora. Rukovodim Centrom za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA u okviru kojeg sam potpredsjednik i suosnivač. Smatram da je raznolikost morskog živog svijeta iznimno bitna za našu državu i da je potrebno raditi na razvoju i zaštiti našeg mora.

Nedim: Malo ko sa ovih prostora može da se pohvali saradnjom sa Nacionalnom Geografijom. Kako je došlo do toga? 

Adla: Da, mnogi me povezuju sa vrlo poznatom svjetskom organizacijom National Geographic u okviru koje sam bila angažovana na projektu Shark Tales i gdje sam koordinirala istraživanjima dijagnostike bolesti raža u Jadranskom moru. National Geographic često objavljuje pozive na svojoj stranici gdje možemo aktivno aplicirati, samo je potrebno da aktivno pratimo sve pozive te se ne trebamo plašiti da širimo, ali i nudimo svoja znanja i vještine. Tek onda kada kontinuirano radimo na sebi i na uspostavljanju kontakta sa drugim ljudima, možemo stvoriti suradnju koja nam možda može biti i prekretnica u životu. Također, bitno je da apliciramo na mnoge pozive i projekte koji su nama od interesa, jer upravo i na taj način izgrađujemo sami sebe. Radom stičemo iskustvo kako doista raditi na velikim i značajnim stvarima.

Nedim: Vratimo se na Sharklab ADRIA centar. Kako je uopšte tekao vaš proces nastanka? Čime se bavite sada? 

Adla: Ideja je započela od entuzijastičnog tima od troje ljudi gdje smo imali zajedničku viziju – da radimo na razvoju i zaštiti našeg mora. Od želje i ideje mnoge velike stvari počinju, samo se korača lagano. Stoga, i naša ideja je tako započela, gdje smo hrabro stupili u kreiranje u potpunosti nove priče u Bosni i Hercegovini. Trebamo znati da na samom početku stvari ne idu tako jednostavno, ali bitne su želja, volja, hrabrost i upornost kako bismo se i nakon određenih padova digli na noge. Od naših ciljeva ne treba odustajati, tako nisam ni ja, te mislim da sam mnogo doprinijela razvoju nauke Bosne i Hercegovine, primarno u okviru morske biologije.

Nedim: Ko ti je sve pomogao prilikom razvoja tvojih projekata? Čiju si podršku imala na samome početku?

Adla: Kao studentica, mnogo sam pratila internacionalne aktivnosti i shvatila sam da u naučno-istraživačkom aspektu mnoge stvari funkcionišu kroz projekte. Upravo sam tako hrabro stupila i rekla timu da je potrebno da to radimo, jer ukoliko neko drugi to može, onda doista možemo i mi. Ne vidim zašto bih bila spriječena da to realizujem, iako ne živim u pretjerano razvijenoj državi. No, činjenica je da trebamo procijeniti odakle da počnemo, stoga, iako sam tada bila student genetike, shvatila sam da je istraživanja u genetici nemoguće realizovati. Stoga sam krenula sa jednostavnijom metodologijom koja je uključivala ono što uopšte do tada nije bilo istraženo baveći se ekologijom i zaštitom, prikupljajući prve podatke o BiH biodiverzitetu mora. Za sve je bitno imati podršku, a moja je zasigurno primarno došla od moje porodice, ali i od profesora od kojih sam mogla da dobijem stručne savjete kako raditi određena istraživanja u nauci.

Nedim: Kakvi su bili prvi utisci kada si nekome predstavila ideju za kompletan projekt istraživanja naše obale, kao i osnivanja Centra tog tipa? Da li su te ozbiljno shvatili ili nisu bili baš pretjerano uvjereni u tu ideju?

Adla: Generalno kada se spominje nauka u našoj državi, mnogi to stavljaju u ćošak i ne pružaju mnogo pažnje. No kada je riječ o našem moru, mogu reći da je mnogima zvučalo smiješno, pa čak i danas kada spominjem da kod nas obitavaju raže koje se mogu kontinuirano pronaći u velikom broju, mnogima zvuči nevjerovatno. Upravo ta nerazvijenost nas čini dezinformisanim što stvara velike propuste u našoj edukaciji i znanju. Iako je nauka u našoj državi nerazvijena, te se vrlo malo ulaže u njen razvoj, ipak bih istakla da se u svakoj sferi može ostvariti određeni uspjeh, koji ipak iziskuje mnogo uloga i truda. U svemu je potrebna ustrajnost, da nikada ne odustanemo ma koliko mnogi smatrali da je naša ideja neostvariva. Sve je moguće, pa čak i razviti morsku biologiju u državi koja ima svega 25 km morske obale i koja nikada nije pridavala mnogo pažnje navedenoj problematici.

Raznolikost živog svijeta našeg mora je doista velika, pogotovo u odnosu na očekivanja građana. Pored toga što možemo pronaći mnoge vrste koje pripadaju različitim skupinama, poput hrskavičastih riba (ajkula i raža), košljoriba, morskih ježeva, zvijezda, krastavaca, puževa, rakova, možemo reći da su zastupljene i rijetke i ugrožene vrste u našem Neumu zbog čega je neophodno zašititi kako vrste, tako i njihova staništa.

Nedim: Koji je tvoj savjet mladim ljudima koji žele realizovati svoje ideje i snove, kroz aktivizam, nauku, preduzetništvo…, ali jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti ili podrške?

Adla: Prije svega bih uvijek istaknula volju i upornost, jer i mnoge stvari koje ne znamo da radimo ukoliko ih želimo naučiti, uz volju i upornost ćemo ih ostvariti. Bitno je da ne odustajemo od naših ciljeva, pa čak i ako okolina sumnja u nas, onda kada imamo cilj i kada sigurno koračamo ka njemu, mi ćemo vremenom i doći do njega. Pitanje je koliko smo strpljivi i uporni da radimo na tome, jer rijetko koje stvari se dobijaju preko noći. Treba znati raditi kvalitetno, a to je moguće kroz iskustvo koje se stiče kroz naš rad.

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za aktivne, preduzetne i inovativne mlade broji već skoro 40.000 članova i članica, da li si ti i sama članica lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te ih osnažuje i investira u njihove biznise i projekte?

Adla: Inicijativa u vidu osnaživanja i investiranja u biznise mladih je fenomenalna ideja, za koju mi je drago da je zaživjela. Upravo ovo predstavlja idealnu priliku za mlade da njihove ideje postanu stvarnost i da se uz pomoć, kako finansijsku, tako i mentorsku, hrabro upuste u ostvarivanje svojih ciljeva koji su možda već jučer izgledali isuviše daleko. Pored toga, bitno je i da se kroz ove prilike doista stvaraju promjene, kako u lokalnim zajednicama, tako i šire.

Nedim: Čime se sada baviš? Imaš li nešto novo u planu? Koji su dalji planovi nezaustavljive Adle?

Adla: Obzirom na trenutno stanje pandemije, mnoge aktivnosti su stale, no to sam efikasno iskoristila te radim na novim projektnim prijedlozima i na sumiranju dosadašnjih podataka i publiciranja zajedno sa stručnjacima iz drugih zemalja, gdje zajedno finaliziramo dosadašnje aktivnosti i radove.

Nedim: Da se sutra snima film o tebi, za koga bi voljela da te glumi?

Adla: Haha, ovo je malo teško odgovoriti. Valjda bi, prije svega, trebalo da ta osoba liči na mene, a mnogi mi govore da dosta ličim na Shakiru (koja nije glumica). No, s obzirom da volim Emmu Watson ili Keirau Knightley, iako ne ličimo, rado bih njih odabrala!

Nedim: Koja pjesma najbolje opisuje tvoj put ka uspjehu?

Adla: Mislim da su mi zadnja dva pitanja najteža za odgovoriti. Hmm, trenutno mi je naumpala pjesma „Never give up“ od Sia-e, za koju baš ne znam kompletan tekst, ali znam refren „And I won't let you get me down. I'll keep gettin’ up when I hit the ground. I never give up“ – misllim da odlično opisuje mnoge, a ne samo mene.

_____________

👀 Pogledaj temu 1 na 1 u loncu i pročitaj ostale intervjue sa zanimljivim sagovornicima i sagovornicama.

_____________

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo. 
• Za inspirativan, zabavan i poučan sadržaj pretplati se i na lonac.pro YouTube kanal.

Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH ili za inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu sam započeo ovu seriju intervjua kako bih to promijenio i predstavio pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo. 

U nastavku imate priliku pročitati intervju sa genijalnim bh. inovatorom, Harisom Salkićem. Haris govori o svojim uspjesima, o svojim inovacijama, ali i o svojim podrškama kroz cjelokupni proces dostignuća ovoga što je danas:

Nedim: Pozdrav Harise! U inženjerskim krugovima si poprilično poznat, dijelom zahvaljujući i tvom prototipu robotske ruke. Ipak, ne bi bilo loše da se predstaviš našim članovima i članicama, ali i svoju inovaciju robotske ruke?

Haris: Pozdrav Nedime! Moje ime je Haris Salkić i osnivač i direktor sam firme HAS Robotics d.o.o.

Ideja za robotsku ruku je nastala već u srednjoj školi. Naime, završio sam srednju tehničku školu u Brčkom, smjer mehatronika, i u toj školi smo imali jako dobro opremljene kabinete za elektroniku i upravljanje industrijskom robotskom rukom. Moje prvo iskustvo s programiranjem i upravljanjem industrijskog robota je bilo fantastično i odmah sam se zainteresovao za ovu oblast. Tokom srednjoškolskog obrazovanja sam radio na nekoliko projekata izrade robotskih ruku koji su osvajali prva mjesta na državnim takmičenjima, tako da kada sam došao na studije u Sarajevo nastavio sam se baviti ovom vrstom projekata. Kroz taj proces sam upoznao i ekipu iz CGP design tima sa kojima sam također radio na projektu izrade robotske ruke koja je predstavljena na beogradskom sajmu obrazovanja. Nakon toga došao je na red i razvoj robotske ruke HAS_One.

Nedim: Gdje vidiš primjenu svog izuma? Da li se tvoja robotska ruka već negdje koristi?

Haris: Robotska ruka HAS_One je namijenjena da služi kao nastavno pomagalo u obrazovnim institucijama i već se uspješno koristi u nekoliko škola. Početkom ove godine smo proširili naš asortiman usluga te se pored proizvodnje i prodaje STEM opreme bavimo i kompletnom instalacijom STEM učionica te edukacijama iz ove oblasti. Već smo imali nekoliko uspješnih projekata na koje smo jako ponosni a jedan od njih je i nova STEM učionica u Prvoj privatnoj osnovnoj školi Isa-beg Ishaković gdje učenici i nastavnici već uveliko koriste novu opremu.

Nedim: Da li si patentirao svoj izum? Ako jesi, na koji način je tekao kompletan proces patentiranja? Da li si čuo kojim slučajem za Asocijaciju inovatora BiH, koja je oformljena upravo kako bi pomogla mladim inovatorima poput tebe? Da li surađujete?

Haris: Izum robotsku ruku HAS One nisam patentirao, najviše iz razloga što upravo radimo na novim projektima od kojih kompanija HAS Robotics d.o.o. ima veće koristi, a svakako robotska ruka je tu kao odličan show case onoga čime se mi zapravo bavimo a to je STEM edukacija i instalacija STEM laboratorijskih sistema.

Za Asocijaciju inovatora BiH sam svakako čuo te sam u stalnom kontaktu sa njima. Radimo čak i neke zajedničke projekte na jačanju kapaciteta Asocijacije te na podsticanju mladih da se bave inovacijama kroz brojne programe, kao što je „Trezor bh. inovacija“ koji je nedavno pokrenut.

Nedim: Ko ti je sve pomogao prilikom razvoja ovog projekta? Čiju si podršku imao na samome početku?

Haris: Na samom početku razvoja ovog projekta najveću podršku sam imao od asistenata s fakulteta i porodice. Nakon toga, zajedno sa svojom sestrom Samrom sam se prijavio na takmičenje u poslovnim idejama – Sarajevo Business Forum Start-up Challenge koje je organizovala BBI banka u saradnji s Hayat televizijom i Fondacijom Mozaik gdje je naša poslovna ideja osvojila prvo mjesto. Na taj način osvojili smo novčana sredstva i javno prezentovali naš projekat što nam je mnogo pomoglo u daljem razvoju poslovanja.

Pored toga dobili smo i grant od Instituta za razvoj mladih KULT koji nam je pomogao da naše poslovanje podignemo na veći nivo. Ovom prilikom želim da se zahvalim svima koji su podržali naš projekat, te da pozovem sve mlade koji imaju poslovnu ideju da se prijave na SBF Start-up Challenge jer je upravo otvoren poziv za treću sezonu, nemojte propustiti ovu priliku!

Nedim: S kakvim timom radiš? Da li je bilo teško naći nekoga ko je voljan sa tobom da radi na tom projektu?

Haris: Trenutno nas je troje u timu, na početku je bilo jako teško pronaći nekoga ko je zainteresovan da radi na ovom projektu, ali kako je posao rastao i postajao sve poznatiji, samim time se i zainteresiranost povećavala. Moja sestra Samra se bavi administrativnim poslovima koji se tiču vođenja firme, kolega Aldin pokriva internacionalne projekte, a ja radim na razvoju poslovanja i prodaji. Trenutno ovaj sistem funkcioniše, ali se nadamo da ćemo uskoro proširiti naš tim zbog povećanog obima poslovanja.

Nedim: Kakvi su bili prvi utisci ljudi kada si im predstavio ideju razvoja robotske ruke? Da li su te ozbiljno shvatili ili nisu bili baš pretjerano uvjereni u tu ideju? (ovdje slobodno napiši i o tvojoj istrajnosti)

Haris: Moj pristup ovoj ideji je bio jako ozbiljan te su ljudi od početka prepoznali moj entuzijazam i moju želju da ovaj projekat ugleda svjetlost dana. Mislim da je jako bitno da od početka imate jasnu viziju šta želite da uradite te da imate jasan plan kako da ispunite tu viziju. Kada to na taj način predočite ljudima oni vas odmah shvataju ozbiljnije i mnogo vam je lakše da sa njima komunicirate na tu temu. Pored toga, bitno je da svoju ideju prenesete na papir gdje ćete je moći analizirati i unapređivati, što će na kraju dati za rezultat da imate jedan ozbiljan dokument koji će vam mnogo pomoći u daljem radu.

Nedim: Koji je tvoj savjet mladim ljudima koji žele da se upuste u svijet poduzetništva i inovacija, ali jednostavno nemaju dovoljno hrabrosti/podrške?

Haris: Moj savjet mladim ljudima je da nikad ne odustaju od svojih ideja te da ih svakodnevno unaprjeđuju i rade na njima. Na taj način će ih prepoznati ljudi i organizacije koji će im zasigurno pružiti podršku i podići njihovu poslovnu ideju na veći nivo.

Nedim: S obzirom da lonac, kao ekosistem za preduzetne i inovativne mlade ljude broji već skoro 40.000 članova i članica, da li si ti i sam član lonca? Kako ti se čini kompletna ideja jedne takve zajednice koja okuplja mlade ljude te ih osnažuje i investira u njihove biznise i projekte?

Haris: Da, član sam lonca i ideja mi je stvarno fantastična. Mislim da je to upravo ono što treba mladim ljudima koji pokreću svoje prve biznise. Ovo je ujedno i dobra prilika da se povežemo sa ljudima koji imaju ista ili slična interesovanja kao i mi, što je jako bitno u preduzetničkom svijetu, te da na taj način skupimo iskustva starijih kolega i mentora.

Nedim: Čime se sada baviš? Koji su tvoji dalji planovi?

Haris: Trenutno radim na novom projektu, radi se o implementaciji STEM laboratorijskog sistema u jednoj privatnoj osnovnoj školi u Sarajevu. Planovi su da širimo naše poslovanje i na sektor trgovine kako bi zaokružili čitav proces opremanja STEM učionica te da se i dalje usavršavamo u ovoj oblasti. Svakoga dana možemo vidjeti neki novi način izvedbe STEM nastave tako da je jako bitno da pratimo trendove i da uvijek budemo u toku.

Nedim: I za kraj, jedno kulturološko pitanje; da se sutra snima film o tebi, za koga bi volio da te glumi?

Haris: Hmm, pa vjerovatno Robert Downey, Jr. 

Pozdrav, članice i članovi lonca. Pred vama je serija intervjua u kojoj razgovaram s mladim, preduzetnim i inovativnim ljudima. Došlo je vrijeme da se pod „svjetla reflektora“ stave osobe koje upravo to i zaslužuju. Moje malo istraživanje provedeno u loncu (u koje se još uvijek možete uključiti) je pokazalo da preko 60% mladih ljudi (do 30 godina) nisu čuli  ni za jednu inovatorku ili inovatora iz BiH ili za inovaciju napravljenu u našoj državi. Prema tome, u loncu smo započeli ovu seriju intervjua kako bismo to promijenili i predstavili pozitivne primjere mladih koji su se odlučili na preduzetništvo, inovatorstvo, nauku, aktivizam… Svaka od tih osoba nosi sa sobom drugačiju priču i drugačija iskustva, ali ih povezuje jedno – želja za uspjehom u svojoj državi. Nadam se da će ovi intervjui i u vama osloboditi kreativnu notu koju, siguran sam, svi imamo.    

U nastavku imate priliku da poslušate podcast s Kenanom – direktorom programa Omladinskog Film Festivala Sarajevo, gdje pričamo o njegovim projektima, o tome ko mu je bio najveća podrška, kako je javnost prihvatila njegove mnogobrojne projekte, ali i o njegovoj poruci mladim ljudima, te za koga bi Kenan volio da ga glumi kada bi se snimao film o njemu. 

UPOZNAVANJE SA KENANOM I OMLADINSKIM FILM FESTIVALOM

Kenan navodi kako je preduzetničku crtu naslijedio od mame, te da Sarajevo nije posebno posvećeno mladim autorima. Saznajte kako je Kenan spasio Omladinski Film Festival (OFF u nastavku teksta) od propadanja:

DRIVE-IN KINA:

Kao „urnek“, uzimali su najbolje iz svjetskih drive-in kina te su to implementirali u svoj projekat, kao prvi projekt tog tipa u gradu. Šta je CINEA, te kakve projekte širom države dalje planira, Kenan spominje u videu:

HEROJI ULICE:

Heroji ulice su bili tim volonterki i volontera, koji su stajali na raspolaganju starijim i nemoćnim osobama u Kantonu Sarajevu, no taj projekt se kasnije proširio i po ostalim gradovima BiH, pa su tako Tuzla, Zenica i Mostar oformili grupe volontera za svoje gradove. Projekt je bio aktivan u samom jeku pandemije, gdje su se mlade osobe nesebično izlagale riziku kako bi pomogle najstarijim i najugroženijim stanovnicima.

Nije bitno čime se bavite, morate biti humani!

S tim riječima, on navodi razloge pokretanja ovog projekta. Novac iz budžeta OFF-a su prebacili u operativne svrhe Heroja ulice, a šta su oni sami imali od toga, poslušajte u nastavku:

O TIMU S KOJIM RADI

U početku ih je u timu bilo svega 5, ali je situacija sada dosta drugačija. Porastom broja publike, raste i njihov tim. Kako su sada raspoređeni, saznajte u nastavku:

PODRŠKA

Kenan dalje navodi kako su rastom festivala postajali manje dopadljivi u očima konkurencije. Ipak, to ih ne zaustavlja, većinom zahvaljujući neizostavnoj podršci određenih ljudi:

O LONCU I PORUKA MLADIMA:

Kenan govori i o problemima sa kojima se susretao prilikom traženja odgovora na potrebna pitanja, te kako mu je lonac mogao pomoći u tim situacijama. Saznajte koju poruku za mlade ima mlada nada bosansko-hercegovačke kinematografije, ali i preduzetništva:

KO BI TE GLUMIO, DA SE SNIMA FILM O TEBI?

Cilj opravdava sredstva, ali ne pod cijenu narušavanja nečije egzistencije, navodi Kenan kao svojevrsnu poruku. Koji filmski žanr bi bia njegova autobiografija, te koji strani, a koji naš glumac bi njega glumili, odgovara u idućem videu:

_____________

👀 Pogledaj temu 1 na 1 u loncu i pročitaj ostale intervjue sa zanimljivim sagovornicima i sagovornicama.

_____________

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo. 
• Za inspirativan, zabavan i poučan sadržaj pretplati se i na lonac.pro YouTube kanal.