[Inaya]

Draga Amina, možda jesam mlada obzirom da imam tek 21 godinu ali zaista stekla sam dosta iskustva kroz srednjoškolske a sada već i fakultetske dane. Kada pogledam unazad 3 godine vidim znatnu razliku gdje sam bila tad i kako sam razmišljala/ponašala se u odnosu na današnju verziju sebe.

Prije svega potrebno je dosta vremena tako da ako zaista želimo istinski da radimo na sebi i da vidimo neke rezultate, moramo biti svjesni da ništa ne dolazi preko noći i odmah. Dakle, strpljenje na prvom mjestu. Također, trebamo biti svjesni da neće uvijek sve ispasti baš onako kako smo zamislili i da Bog, sudbina, karma, univerzum ili šta god to bilo u šta vjerujemo, ima druge planove za nas. S tim u vezi moramo biti razumni kada dođe do takvih situacija. Na kraju ( a vjerovatno bi rebalo biti na prvom mjestu ) ono što trebamo jeste da vjerujemo u sebe. Bit će teških dana, dana kada mislimo da je sve uzalud, da nam ništa ne ide od ruke, da nismo na pravom putu ali moramo imati vjeru u sebe i znati da upravo to gdje smo sada, ono što radimo i ka čemu težimo je ono što treba sad da se dešava. Sve to nas vodi ka konačnom cilju. Tako da, vjera u sebe i u to da ćemo postići SVE što poželimo i zacramo, uz malo sreće, truda i rada, jeste ” savršen recept ” kako prebroditi krizu zvana ” Ja ne mogu ovo više. ”

Možeš, mogu i možemo, sve drugo su izgovori. Zato, glavu gore i znaj da si upravo sad na pravom mjestu i da se apsolutno sve dešava sa razlogom. 🙂
Mladim osobama koje udaraju temelje u izgradnji svog ličnog razvitka, dođu oni dani kad se pitaju mogu li to sve uopšte izvesti. Savjet od onih koji ipak nisu sebi dopustili da odustanu i dosegli su znatne napretke u svom razvoju bi tad dobrodošao.