Da se posjetimo:

Omladinska banka Doboj započela je sa radom 2017. godine. U periodu od 2017-2018 podržano je 12 projekata, ukupne vrijednosti 35.822,16 KM, a u toku 2019. godine odobreno je 5 projekta ukupne vrijednosti 11.750 KM.

Projekti i mikrobiznisi koji su u realizaciji:

1. Fitnes ljeto – https://www.lonac.pro/project/1047

2. Street Workout takmičenje i obnavljanje SW parka – https://www.lonac.pro/project/1138

3. Uređenje sportskog igrališta – https://www.lonac.pro/project/1236

4. Omladinski dom – https://www.lonac.pro/project/1234

5. Polet Podnovlje – https://www.lonac.pro/project/1232

Mikrobiznis koji je ove godine realizovan uz pomoć Fondacije Mozaik

1. KA Solution – https://www.lonac.pro/micro-business/1429 , a vodiće ga naš Ahmed Isić, član OB Doboj.

Dodjela zahvalnica je organizovana u gradskoj sali, gdje su prisustvovali aktivni članovi odbora Milica Pavlović,  Vedrana Đurđević, Ahmed Isić i Mladen Joksimović, kao i predstavnik grada Rado Đurđević. Zahvalnice je dodijelio Željko Pauković – direktor programa Omladinske banke. Članovi neformalnih grupa takođe su dobili svoje zahvalnice i postere za angažovanost na svojim projektima, i za nesebičan doprinos zajednici u kojoj žive.

Mladi Doboja su nesebično dali doprinos zajednici u kojoj žive, a to najbolje pokazuje broj volontera koji je bio angažovan na realizaciji projekata, njih 149, a broj volanterskih sati koje su ostvarii je 460. Zaslužili su jedan veliki aplauz. Bravo za njih. 

Cross-Cultural Communication is an abbreviation for CCC, and this is exactly the reason for writing this blog.

So, it all started in Sarajevo at the end of July, when friends from Georgia and Abkhazia came to us. Now I can really say that they are friends, because we met with them again in Armenia in the capital Yerevan. Yes, believe it or not, we are in Yerevan.

However, we will make the first reference to the conference that took place in our capital.

The first days of our training / conference were with Sebastian, who referred us to the situation between Georgia and Abkhazia, and what was appropriate to talk to them and what to do.

We were amazed to hear what kind of system they were living in. Sebastian also told us where they came from, and sadness was felt in his voice as he spoke.

The rest of the days, the trainer was Vernon, the founder of Youth Banks.

Vernon as a coach is very talented, he strives to keep the attention of all participants and to make the training as interesting and interactive as possible, so it is a great honor to attend his workshops.

I will briefly describe you one day at the conference, the very beginning of the day began with our presentation, what we have done for the past 11 years as long as the Youth Bank exists in Bosnia and Herzegovina. We designed a play that was either a timeline of events, or as if we were traveling through time. Our little show appealed to everyone in attendance. Of course none of this would have been possible had it not been for a team selected from different YBs in BiH. Participants from Bosnia and Herzegovina are bulls from 6 YBs (Kostajnica, Novi Grad, Čelinac, Laktaši, Doboj and Bosanski Petrovac). After the presentation, 6 participants were selected, two from each country (Abkhazia, Georgia and Bosnia and Herzegovina) who would visit No escape room, and I was among the participants. To remind No escape room is one of the microbusinesses supported by the Mozaik Foundation. After successfully completing the tasks in the room, we returned to the hotel for workshops. On this occasion, Vernon showed how difficult it is to work under pressure, and how difficult it is to stay focused while people interfere with your private space. Specifically, it was a press conference he had prepared for us. The point of the exercise was to feel the weight of the pressure that we were in the room, and the participants who played the reporters, to see how difficult it was to get valid information and what all the information the media could put us. Our task was to describe in as much detail as possible what the room looked like, and the task of “journalists” to tell the story as authentically as possible.

If you read the blogs of other participants, you noticed that everyone describes how great the day that was on Neretva looked like. Of course, it was rafting on the emerald green, clear Neretva. It was my first time going rafting, so there was a little nervousness and adrenaline, but everything went well, we even had a half-raft barbecue, but then it started raining, trying to spoil our good mood and of course failed in that one. There was a lot of adrenaline in that part of the rafting, because it was very thundering, and it was all high trees and rocks, and plenty of water. We survived that day as well and moved on with the conference.

We also visited Tito's bunker on the same floor, which is very fascinating in itself and extends to 6,500 square meters and about 300 meters below ground.

The last day of the conference was spent writing projects with our friends from both Georgia and Abkhazia, which was one of the reasons for our visit to Armenia, where our fellowship continued. The project co-written by my colleague Mediha and I is called By peace, and we can boast that it will be implemented in October and November.

When it came time to go to Georgia, five of us were selected as members of Youth Banks (Maja, Nikolija, Ahmed, Nemanja, Mediha – as a project member and I), Sanja and Zeljko as representatives of the Mozaik Foundation, so we were 8 magnificent.

We spent one day in Georgia before leaving for Armenia, on this occasion we visited the old part of Tibilisi, which delighted us and at the same time fascinated us and left us a little in shock. How old are the buildings that are in the old town, and the stories of our guide, how old are the houses. There we also saw the smallest clock, on the clock tower.

Going to Armenia was full of challenges, we didn't hope it would last that long, unfortunately we didn't prepare for it. We were thirsty and hungry for a good part of the way, but we survived that too. After an exhaustive day, we decided to take a little stroll around Yerevan and see the beauties of fountains dancing. The scene is truly mesmerizing and captivating.

The first day of Vernon's training again, we agreed on the rules, and wrote down the expectations, both ours and Vernon's as a coach. As a coach, Vernon thrills us more and more every day. It teaches us teamwork, how to avoid conflict, respect diversity. During teamwork we made a super duck, Maja and me were so proud of us.

In addition, we went on a tour of projects implemented in Martui, so that small project ideas can lead to great success. We visited a tailor shop as well as a horse farm used for tourist purposes, and the farm started to work on just one horse. Sevan Lake, was a destination before the projects and is said to be known to the legend.

During the free time we had after the morning workshops, we decided to visit the Cascades, and to see all of Yerevan “in the palm of your hand,” what it was like to climb to the top you have on Ahmed's blog.

After all the activities, we came back to finish what we came for, to finish our project. Where we were told that the project was of high quality and deserved an opportunity for implementation. When we heard this information, we were very proud of our hard work and success of our idea.

And so our time spent in Georgia and Armenia has passed.

Cross-Cultural Communication to je skraćenica za CCC, i upravo je to razlog pisanja ovog bloga.

Dakle, sve je počelo u Sarajevu krajem jula mjeseca, kada su nam došli prijatelji iz Gruzije i Abhazije. Sada već mogu reći da su prijatelji, jer smo se ponovo sastali s njima u Jermeniji u glavnom gradu Jerevanu. Da, vjerovali ili ne, mi smo u Jerevanu.

No, napravićemo prvo osvrt na konfrrenciju koja se održavala u našem glavnom gradu.

Prvi dani našeg treninga/conferencije su bili sa Sebastianom, koji nas je upućivao u situaciju između Gruzije i Abhazije, i šta je primjereno da pričamo s njima a šta na.

Ostali smo u čudu kada smo čuli u kakvom sistemu žive. Sebastian nam je rekao i mjesta iz kojih dolaze, i u njegovom glasu se osjetila tuga dok je to pričao.

Preostale dane trener je bio Vernon, osnivač omladinskih banaka.

Vernon kao trener je jako talentovan, trudi se da održi pažnju svih učesnika i da trening bude što zanimljiviji i interaktivniji, zato je velika čast prisustvovati na njegovim radionicama.

Ukratko ću vam opisati jedan dan na konferenciji, sam početak dana je počeo našim predstavljanjem, šta smo uradili koz proteklih 11 godina koliko Omladinska banka postoji u Bosni i Hercegovini. Osmislili smo igrokaz koji je bio kao vremenski slijed događaja, ili kao da smo putovali kroz vrijeme. Naša mala predstava se svidjela svima koji su bili prisutni. Naravno ništa od tog ne bi bilo moguće da tu nije bila odabrana ekipa iz različitih OB u BIH. Učesnici iz Bosne I Hercegovine su biki iz 6 OB (Kostajnica, Novi Grad, Čelinac, Laktaši, Doboj i Bosanski Petrovac). Nakon predstavljanja, idabrano je 6 učeanika po dva iz svake zemlje (Abhazije, Gruzije i Bosne i Hercegovine) koji će posjetiti No escape room, među učesnicima sam bila i ja. Da podsjetim No eskape room je jedan od mikrobiznisa koji je podržala Fondacija Mozaik. Nakon uspješnog riješavanja zadataka u sobi, usljedio je povratak u hotel na radionice. Tom prilikom je Vernon pokazao kako je teško raditi pod pritiskom, i kako je teško ostati fokusiran, dok ljudi ometaju tvoj privatni prostor. Naime, radilo se o konferenciji za novinare koju je pripremio za nas koji smo bili na zadatku. Poenta vježbe bila je da osjetimo težinu pritiska mi koji smo bili u sobi, a učesnici koji su glumili novinare, da vide koliko je teško doći do validnih informacija i kakve sve informacije mogu da nam plasiraju mediji. Naš zadatak je bio da sa sto više detalja opišemo kako je soba izgledala, a zadatak “novinara” da što vjerodostojnije prikažu priču.

Ako ste čitali blogove ostalih učesnika, primjetili ste kako svi opisuju kako je odlično izgledao dan koji je bio na Neretvi. Naravno rafilo se o raftingu na smaragdno zelenoj, čistoj Neretvi. Meni je to bio prvi put da idem na rafting, pa je malo bilo nervoze i adrenalina, ali sve je proteklo u najboljem redu, imali smo čak i roštilj na pola raftinga, ali onda je počela kiša, pokušala da nam pokvari dobro raspoloženje i naravno nije uspjela u tom. U tom djelu raftinga je bilo najviše adrenalina, jer je jako grmjelo, a ono nas sve visoko drveće i stijene, i izobilje vode. Preživjeli smo i taj dan i nastavili dalje sa konferencijom.

Tog istog dna smo išli u posjetu i u Titov bunker, koji je jako fascinantan sam po sebi a proteže se na 6.500 metara kvadratnih prostora i oko 300 metara dubine ispod površine zemlje.

Zadnji dan konferencije je protekao tako što smo pisali projekte sa našim prijateljima i Gruzije i Abhazije, što je i bio jedan od razloga naše posjete Jermeniji, gdje se nastavilo druženje. Projekat koji smo pisale koleginica Mediha i ja zove se By peace, i možemo se pohvaliti da će biti realizovan u oktobru i novembru mjesecu. 

Kada je došlo vrijeme odlaska u gruziju odabrano je nas pet kao članovi Omladinskih banaka (Maja, Nikolija, Ahmed, Nemanja, Mediha – kao članica projekta i ja), Sanja i Željko kao predstavnici Fondacije Mozaik, tako da je bilo 8 veličanstvenih, o tom možete pročitati u blogu našeg Ahmeda.

U Gruziji smo proveli jedan dan prije odlaska za Jermeniju, tom prilikom smo posjetili stari dio Tibilisia, koji nas je oduševio i ujedno očarao i pomalo ostavio u šoku. Koliko su stare građevine koje su u starom gradu, i same priče našeg vodiča koliko su kuće stare. Tu smo vidjeli i najmanji sat, na sat tornju. 

Odlazak u Jermeniju je bio pun izazova, nismo se nadali da će trajati toliko dugo, nažalost nismo se pripremili na to. Bili smo žedni i gladni dobar dio puta, ali smo i to preživjeli. Nakon iscrpnog dana odlučili smo da malo prošetamo Jerevanom i da vidimo ljepote rasplesanih fontana. prizor je zaista očaravajući i zadivljujući.

Prvi dan treninga koji je vodio Vernon opet, dogovorili smo pravila, i napisali očekivanja, kako naša tako i od samog Vernona kao trenera. Vernon kao trener nas oduševljava svakim danom sve više. Uči nas timskom radu, kako da izbjegavamo konflikte, da poštujemo različitosti. Prilikom timskog rada pravili smo super patku.

Pored toga išli smo u obilazak projekata koji su realizovani u Martui-ju, kako od malih projektnih ideja može se doći do velikih uspjeha. Posjetili smo krojačku radnju, kao i farmu konja koja se koristi u turističke svrhe, a farma je počela da radi samo samo o jednog konja. Jezero Sevan,je bilo destinacija prije projekata i kažu da je poznato legendi.

Tokom slobodnog vremena koje smo imali poslije jutarnjih radionica, odlučili smo da posjetimo Kaskade, i da vidimo cijeli Jerevan “kao na dlanu”, kako je izgledalo penjanje do vrha imate na Ahmedovom blogu.

Poslije svih aktivnosti vratili smo se da završimo ono zbog čega smo i došli, da završimo naš projekat. Gdje su nam rekli da je projekat jako kvalitetan i da zaslužuje priliku za implementaciju. Kada smo čuli tu informaciju, bili smo jako ponosi na naš trud i rad i na uspješnsti naše ideje.

I tako je proteklo naše vrijeme provedeno u Gruziji i Jermeniji 😀

Riječ je o monitoringu u ove dvije Omladinske banke.

Prvo smo na teren išli do Kostajnice koja je ove godine imala šest projekta. Najavili smo se u opštini, Željko je održao mali uvodni sastanak na kome je bio prisutan Vladimir Ćopić – predstavnik za mlade, kao i predstavnici neformalnih grupa, i članica odbora Omladinske banke Maja Nikolić. Nakon sastanka smo krenuli put projekata.

Projekat koji me je oduševio zaista najviše je “Knjiga – izvor na kome je dobro piti“, naime radi se o školskoj biblioteci gdje su zajedničkim snagama bibliotekarka, direktorka i učenici osmislili jako divan projekat. Cilj projekta je bio da se osvježi prostor krečenjem , da se nabavi nova oprema za biblioteku, table piši briši, kao i da se nabave novi naslovi koji bi dopunili fond knjiga. Biblioteka trenutno broji 5300 knjiga, ali kako nam bibliotekarka reče, to je jako mali broj u odnosu na broj učenika koji pohađa ovu školu.

Nakon monitoringa u Kostajnici uputili smo se ka Prijedoru, putem koji je meni nepoznat, iako sam s tog kraja. U Prijedoru dočekao nas je brat Đaka sav entuzijastičan što smo došli.  Nakon sastanka na kom su prisustvovali Monja Kasalović – načelnica odjeljenja za društvene djelatnosti; Branislav Stojić – referent za mlade, Darko Stojanović – samostalni stručni saradnik za NVO sektor; Stevica Dronjak – odjeljenje za društvene djelanosti, kao i Ognjen Vukojević – član UO OSRS, ujedno i član projekta i Nada Đaković članica neformalne grupe, kao i članovi OB Prijedor; Radovan Đaković, Srđan Šobot i Jovan Novaković. Ispred Fondacije Mozaik prisutan je bio Željko Pauković – direktor programa Omladinska banka. 

Kao i u Kostajnici krenuli smo u obilazak realizovanih projekata. OB Prijedor je ove godine imala čak tri poziva za društveno korisne projekte mladih, u prva dva poziva odobreno je 9 projekta. Obišli smo projekte  “Dnevni kutak – Omladinske banke“, glavni cilj projekta je mjesto boravka za učenike koji imaju slobodan čas ili koji imaju mnogo slobodnog vremena do polaska njihovog autobusa za kući, koji žive u udaljenim dijelovma Grada Prijedora. 

“Akcija uređenja školskog dvorišta“ je naredni projekat koji smo obišli, cil projekta je ograđivanje dvorišta Gimnazije “Sveti Sava”, zbog nepriličnog parkiranja automobila ispred same škole. 

Sledeći projekat u obilasku je od brata Šobe, koji je odlučio da napravi Muzej rudarstva na Rudarskom fakultetu u Prijedoru. Ovim projektom dočarano je koje rude se mogu eksploatisati iz rudnika Ljubija u blizini Prijedora, pored ruda tu su prikazi i eksponati koji su se nekada koristili za potrebe iskopavanja rude.

Ovom prilikom smo odlučili i da posjetimo i Danijela koji je uz pomoć Fondacije Mozaik pokrenuo svoj vlastiti mikrobiznis pod nazivom Berbernica, više o Berbernici možete pročitati na linku.

I tako je završio uspješno još jedan naš monitoring i obilazak terena.

U OB Laktaši zatvoren je i treći poziv za društveno korisne projekte mladih, to je ujedno bio i poslednji ovogodišnji poziv za OB Laktaši. Pristigle su dvije projektne aplikacije, koje su zadovoljile sve kriterijume i na kampanji za glasanje dobili dovoljan broj glasova i samim tim obezbjedili grantove za realizaciju svojih projekata.

Projekti koji su stigli na ovaj poziv se tiču infrastrukture i izgradnja dječijeg igrališta. Traženi iznos od OB Laktaši je 3.000 KM, dok je doprinos zajednice 1.750 KM, a ukupna vrijednost projekta je 4.750 KM. Projekti će se realizovati u periodu juli-septembar 2019. godine.

Projekti koji će se realizovati:

1. Razvoj sportske infrastrukture u ruralnim područjima opštine Laktaši (ukupna vrijednost projekta 2.250 KM)

2.  Izgradnja dječijeg igrališta kod Sportske dvorane Laktaši (ukupna vrijednost projekta 2.500 KM)

Mirko Župljanin, koordinator OB Laktaši, član grupe ispred projekta “Razvoj sportske infrastrukture u ruralnim područjima opštine Laktaši” nam je prilikom ceremonije rekao:

“Realizacija projekta usmjerena je na unapređenje sportske infrastrukture i stvaranje uslova za zdravije i kvalitetnije provođenje slobodnog vremena mladih u ruralnim naseljima na području opštine Laktaši. U svakodnevnoj komunikaciji sa mladima sa područja čitave opštine, a pogotovo sa onima koji dolaze iz ruralnih naselja, evidentna je potreba mladih da u mjestima u kojima žive imaju nekakav sadržaj kojim bi upotpunili svoje slobodno vrijeme, a igra i međusobno takmičenje sa najbolji način za to. Unapređenjem stanja u oblasti infrastrukture u 5 naselјenih mjesta u ruralnim dijelovima opštine Laktaši, omogućit ćemo različitim grupama stanovništva (sportisti amateri, rekreativci i veterani) da svoje slobodno vrijeme provedu na zdrav i zanimljiv način, daleko od kafića, kladionica i sličnih stvari. Takođe, realizacijom projekta doprinjećemo povećanju stepena zadovolјstva mještana naseljem (mikro lokacijom) u kojem su odlučili živjeti.”

“Dječije igralište će koristiti škole, djeca koja treniraju u Sportskoj dvorani. Ovim projektom bi se dala mogućnost maloj djeci, školarcima i dr. da koriste jedno savremeno sredstvo za fizičko vježbanje u cilju rekreacije, odmora, ozdravljenja, održavanja dobre fizičke kondicije potrebne za svakodnevne školske i druge aktivnosti. Svjedoci smo da se svakodnevno povećava broj djece sa kardiološkim smetnjama, mentalnim oboljenjima, povredama, pa iz toga razloga rješavamo veliki problem najmlađih”, rekao je Vid Jež (član projektnog tima “Izgradnja dječijeg igrališta kod Sportske dvorane Laktaši”).

Ceremoniji potpisivanja ugovora i dodjele čekova u opštini Laktaši (01.08.2019.), prisustvovali su Sanela Ratković iz Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti i Goran Vujaković – predstavnik Opštine za Omladinsku banku Laktaši. Pored njih, na ceremoniji je bio prisutan iz direktor programa Omladinska banka Željko Pauković.