Sigurno ste se dosta puta zapitali i postavljali pitanja kako sebi tako i drugima:

”Da li sam ja inovatorica ili inovator i imam li potencijala za to”? 

Zašto su neki ljudi kreativniji od drugih i može li se kreativnost uvježbati?

Ukoliko ste sebi postavljali ovo pitanje trebate znati da sigurno niste jedini, jer je ovo jedno od vječitih istraživačkih pitanja i dosta se diskusija na to pitanje vodilo ali još uvijek nije potpuno jasno, da li smo zapravo svjesni svog umjeća i sposobnosti da kreiramo nešto,  zašto su neki ljudi kreativniji od drugih i može li se kreativnost uvježbati. Ukoliko  niste mogli pronaći adekvatno objašnjenje, u ovom članku ću vam pomoći i potruditi se da vam objasnim (približim ) ovu tematiku, posebno iz aspekta psihologije (inovativne psihologije) jer u današnjem svijetu tehnološkog napretka, mnogih inovacija, kreativno razmišljanje zauzima veliku ulogu u našim životima. Mnogi od nas su željeli da osmisle i pokrenu nešto inovativno i unikatno, i veliki broj organizacija u našem svijetu potražuje mlade inovatore te se baš zbog toga razvio se koncept „design thinking“ ili dizajnersko promišljanje.

Inovativno kao i dizajnersko promišljanje jedna je od metoda kreiranja inovativnih rješenja koja nastaju na temelju razumijevanja potreba ili iskustava ljudi i usmjerava nas na stvaranje inovacije koja je u isto vrijeme baš ono što njima treba – o čemu god se radilo počevši od organizacija, poslodavaca itd.

Postavit ću vam osnovne ideje inovativnog i dizajnerskog promišljanja, koje vam mogu biti od pomoći. Radi se o prolasku 5 faza kreativnog procesa koje su se pokazale izuzetno korisnim:

Faza uživljavanja: 

Osnovno počelo ove metode jest da je prvi korak kreiranja empatije, odnosno dobro razumijevanje stvarne potrebe ljudi. Dizajnersko promišljanje započinje s divergencijom – namjernim i svrhovitim širenjem slike problema, umjesto sužavanja. Ovo nam pomaže da se odmaknemo od generičkih, poznatih rješenja i fokus stavimo na primjenjivu inovaciju

Faza definiranja: 

Nakon uživljavanja, potrebno je sintetizirati sve prikupljene potrebe i oformiti specifičan izazov ili problem na koji želimo odgovoriti

Faza kreiranja ideja: 

U ovoj fazi, otvaramo vrata kreativnosti kroz generiranje što je moguće više načina rješavanja problema – od onih uobičajenih pa do radikalnih

Faza prototipiranja: 

Prototipiranje je prebacivanje ideja i istraživanja iz ”naše glave” u stvarni svijet. Prototip može biti bilo što u fizičkom obliku – zid prekriven post-itima, igranje uloga, stvar, prostor, razgovor…

Faza testiranja: 

U ovom koraku se testira rješenje dobivanjem povratne informacije od ljudi te se po potrebi vraća u neku od prijašnjih faza dok se ne dođe do finalnog rješenja.

Ovakve promišljanja je tokom zadnjih 10-tak godina postala veoma popularna ne samo u području osmišljavanja tehnoloških rješenja, već i u mjenjanju različitih procesa djelovanja, npr. poslovnih procesa, edukacijskih. Čak i dan danas se prakticira i kao metoda poticanja kreativnog promišljanja i izgradnje inovacijske kulture u radnim timovima, ali i u širem društvenom kontekstu, posebice u izradi obrazovnih kurikuluma.

Ovdje ću vam postaviti izdvojeni malo uređeni i prilagođeni tekst, koji je nastao zahvaljujući psihološkim analizama ljudi a kojeg je proširila jedna od balkanskih organizacija. Vjerujem da će sigurno mnogima pomoći i da sste se već susretali ili možda sami nalazili u ovakvim situacijama kada je riječ o ‘‘Povjerenju u ljude”. Zato je bitno da iz ovoga teksta u radu sa svojim kolegama, ostvarujete međusobno povjerenje i toleranciju, jer možda baš neko od njih posjeduje inovativnu ideju koja vas zajedno može unaprijediti.

Povjerenje i otvorenost odnose se na emocionalna sigurnost u međuodnosima. Život u organizaciji pun raznih dešavanja i aktivnosti znači da se stalno događaju neke nove stvari. Kada postoji visoka razina povjerenja u organizaciji, svatko se usuđuje iznijeti svoje ideje i mišljenje. Poduzimaju se inicijative bez straha od kazne ili ismijavanja u slučaju neuspjeha. Komunikacija je otvorena i direktna. Kada nedostaje povjerenja, ljudi se ponašaju međusobno sumnjičavo i poduzimaju samo sigurne aktivnosti kako bi smanjili mogućnost pogreške. Također se ne usuđuju iznijeti svoje ideje da ih netko drugi ne bi prisvojio. To je vrsta psihološke turbulentnosti koju djelatnici često opisuju kao “puna brzina“, “ništa nam ne stoji na putu“ i slično. Obratna situacija se može opisati kao lagano hodanje s noge na nogu, bez nekih većih iznenađenja i uzbuđenja. Nema novih projekata ili različitih planova. Sve ide svoji uobičajenim, predvidljivim tokom.Spontanost i humor također su važni za kreativnu i inovativnu radnu okolinu. Opuštena atmosfera s puno šale i smijeha karakteristična je za organizacije u kojima ljudi rado rade i osjećaju se potaknuti na nove kreativne izazove. Drugu krajnost karakteriziraju krutost, tmurno raspoloženje i težina. Šale i smijeh se tretiraju kao neodgovarajuće ponašanje. Rasprave se odnose na sučeljavanja gledišta, ideja, znanja i iskustava. U organizacijama koje podržavaju rasprave ljudi gorljivo iznose svoje stavove i gledišta, ali i pažljivo slušaju stavove drugih.

Nemojte zaboraviti da su lokacija, okruženje i uslovi u kojima želite nešto inovirati od velikog značaja. I primjenite savjet Sigmund Freuda ”Upoznaj samog sebe”, jer tako ćete lakše manevrisati sobom i usmjeravati koncentraciju na ono što vam je potrebno.