Zašto sam baš ja taj neko,ko treba da ode i upozna Srbiju i njene ljude ?

Zašto da se baš neko,ko jednom i ako bude čitao ovaj tekst odluči za mene ?

Ne postoji nikakav skriveni motiv,ne postoji misao u smislu “hajde da iskoristim priliku”,jednostavno ja to želim,hoću i moram.Ne zbog danas,ne zbog jučer,već zbog sutra.U tmurnom vremenu,teškim i olovnim satima koji protiču,godinama koje plove i odlaze u nekom svom,nepoznatom pravcu,bitno je učiniti neku lijepu stvar,uraditi nešto zbog čega se vrijediti okrenuti nazad,osvrnuti se jednom kada sve to prođe,i reći “Da,svaka sekunda,svaki sat i momenat proveden s tim ljudima bio mi je ugodan,lijep i važan”.

Tako ja eto vidim svoj boravak u Srbiji.Prošla su turbulentna vremena,proklete 90-e,prošle su one unakažene i osakaćene godine u kojima su porušeni mostovi između naših naroda,koji su na neki poseban način,vijekovima bili povezani.Mi možda u ovoj situaciji ne možemo mnogo,naš glas možda nije dovoljno jak,nismo bitni i niko nas ne sluša,ali svaki naš susret i svako naše druženje,kamen je više u gradnji porušenih mostova,povezivanja ljudi,i neke zajedničke ljubavi.Koliko god se činilo nestvarnim,ipak smo mi samo jedan običan,isti narod,koji ne može i ne funksioniše ako nismo zajedno. Suradnja izmjeđu naše dvije organizacije možda se čini bezazlenom,i u ovom momentu nevažnom,ali mi smo učinili prvi korak.A svaki sljedeći će biti lakši. 

A Srbija…valjda ću je vidjeti, osjetiti, upoznati..vjerujem…nadam se.