Sve je izgledalo kao da će to biti jedan sasvim običan dan, međutim stvari su se počele mijenjati kada sam sjela u voz i krenula za Sarajevo. Na putu razmišljala sam o tome šta će mi ovo iskustvo donijeti.Ulaskom u hotel vidjela sam nova lica a i stare face koje imaju isti cilj kao i ja. Uz srdačan doček ljudi iz Fondacije Mozaik otpočeo je seminar 33 Omladinske banke.Preko 200 mladih iz cijele BiH prisustvovalo je uvodnom predavanju,a mene je posebno motivisao govor ambasadorice Švicarske u BiH koji je bio na našem jeziku.

Svaka njena riječ,trud koji se činio sve zabavnije većinu nas je motivisao. Sa sigurnošću sam imala stav stare poznate rečenice : “Ja to želim,ja to mogu,ja to hoću.”

Govor Zorana Puljića i pitanje koje je postavio : “Koliko Vas ima da želi da napusti BiH ?” ,izazvalo je dosta nedoumice i sumnji ,kako u meni tako u većini nas prisutnih.

Zatim mi je sinula jedna kineska poslovica – “Ako sumnjate u to,naučite žonglirati !”

Sva ta zalaganja tih ljudi,od ambasadorice Švicarske ,Željka Paukovića do Belme Agić donosile su neke jasnije vizije budućnosti.

Ovaj seminar pružio mi je priliku da učim i razvijam svoje vještine,kao i da iznosim ideje i povezujem se sa drugim mladim ljudima.Drugi dan mi je donosio neki novi miris,svjetlo u put prema novim informacijama.

Opažajući šta ne funkcioniše,otkrivala sam šta funkcioniše.

Znala sam da težinu svih prispjelih informacija koje su poput lampinjona sijale u nama,nosile težinu koju smo morali ravnomjerno rasporediti kako bi se opredijelili.

Razvoj poslovnih ideja? Marketing i PR ?Finansije? Razvoj digitalne zajednice?Društvena pravda? Sve su to treninzi koji su nosili poučne ideje koje su bile ključne za dalji uspjeh,a svako se mogao opredijeliti za nešto od toga.

Odabrala sam Marketing i PR kod Belme Agić.Sa neizvjesnošću sam se radovala.Cijeli trening mi je potvrdio da se ne smije smatrati samo prezentacijom već i životnom prilikom.

Ubrzo smo znali sta je Marketing,šta je to PR,kako napisati dobar blog,zašto je naslov nosilac svega toga.

Svaka sumnja je nestajala, odgovari su sami pristizali.

Hotel Hollywood nam je svojim ambijentom podstakao ugodniji trodnevni boravak, kovali su se projekti a ideje su pristizale poput šarnolikog cvijeća u rano proljeće.

I tek sad razumijem što je Viki pjevala : “Coca- Cola, Marlboro,Suzuki ! “