Često se zapitam, šta je to što me tjera da većinu stvari preuzmem na svoju “grbaču”? Zbog čega uvijek kažem možemo mi to, nije to tako teško ostvariti! A onda kada vratim film i posložim kockice, skontam da stvarno nije ništa teško, nije ništa ne moguće.

Igrom slučaja, kao i većina nas boraveći na netu, saznali smo za poziv Omladinskih banaka BiH i platformu lonac.pro, gdje se putem poziva “Tvoja bezštelna prilika” nudila mogućnost i neformalnim grupama iz drugih opština i gradova, koji nemaju kreiranu omladinsku banku na lokalnom nivou, da učine nešto društveno korisno i dobro. Par porukica i razmjena mišljenja i ideja, šta i kako uraditi i aplicirati, dovela nas je do ideje “Veseli poligon u prirodi”. Cijeli proces apliciranja i glasanja bila je nova avantura za nas, koja je rezultirala trijumfom.:)

Odmah početkom juna, sa velikim uzbuđenjem održali smo sastanak, sa volonterkama i volonterima iz zajednice i članovima Planinarskog društva “Vilenska vrela” Kneževo. Prisutne smo informisali o projektu, toku realizacije, prikupljenim ponudama za izradu poligona, kao i donacijama iz zajednice.

Druga faza našeg projekta podrazumijevala je čišćenje terena, iskop, odvoz zemlje, dovoz i nasipanje sitnog kamenja,izrada i postavljanje stola i klupa,sklapanje i postavljanje elemenata poligona. Zbog obima posla realizovana je u više navrata. Iako nam je Korona pokušala da “zamrsi planove”, da nas obeshrabi, u namjeri da obezbjedimo poseban kutak za naše mališane bili smo istrajni. Uz dozvolu za prodruženje roka implementacije projekta, završni radovi postavljanja elemeneta Veselog poligona su realizovani ubrzo.

Iiii daa! 🙂 Došao je dan svečanog otvaranja “Veselog poligona u prirodi”! Događaj smo najavili na portalu kneževonadlanu.com. Sokiće i grickalice pripremili i sa uzbuđenjem iščekivali naše mališane. Znamo da nam je i tu Korona izazvala strah kod mnogih roditelja i djece, te dozvolila da samo oko 25 djece, taj dan (12.08.) spretno i sretno savladaju sve prepreke na poligonu. Ipak dovoljno nam je bilo da smo vidjeli neizmjernu sreću, uzbuđenje i dječiju graju, koji su stalno iznova, pokušavali da pređu sve prepreke i cijelo vrijeme jedni druge da bodre u savladavanju prepreka uzvikujući imena takmičara. Postoji li išta vrijednije nego gledati tu ozarenost u dječijim očima…