Pozdrav čovjeku, idejnom tvorcu i kreatoru svega poznatoga i onoga što ćemo tek spoznati! O ljudskoj moći prividnoj ili stvarnoj bih mogao još, ali bojim se da nekoga slučajno ne povrijedim, stoga, neka za sada ostane ovako.  

Mislio sam da će kako kao društvo sazrijevamo, u prvom planu biti kooperacija, međutim, izgleda da će i posljednje ljudsko biće koje ostane na zemlji samo od sebe kriti misli. “Čime mi garantujete da nećete ukrasti moju ideju?”, “Ne mogu vam pisati o ideji, kada se vidimo pojasnit ću šta je, ali morate obećati da nećete nikome govoriti!”, “Imam nešto revolucionarno, možemo li potpisati NDA”, i stotine različitih varijacija jednog pitanja koje slušam ili čitam svakodnevno, “hoćete li mi ukrasti ideju?”.

Nije “pozdrav idejnom tvorcu svega”, bez razloga, dovoljno je uz visoko mišljenje koje po prirodi imamo sami o sebi, da pročitamo jedan, a hvala Bogu na internetu su desetine članaka o krađi ili zaštiti ideje, pa da ni svojoj sjeni više ne vjerujemo. Nevjerovatno je i kako se ti članci pišu tako da uvijek nakon što ih pročitamo budemo uvjereni da se nama to isto desilo. Mi smo razmišljali o baterijama na romobilu prije 15 godina, i vidi sada, neko to proizvodi i prodaje…

Pravljenje kraljice od ideje u fazi kada je još samo ideja.

Znaš za strategije plavog i crvenog Okeana. Po plavoj imaš proizvod/uslugu u tržišnoj niši u kojoj si ili prvi, ili ima jako malo konkurenata, u crvenoj, velika riba jede malu, 10 malih nagriza veliku, svi krvare i guše se, a ni pecaroš nije zadovoljan onim što ulovi.

Upotrijebi logiku, ako nemaš nacrte za novi smart telefon koji ne treba ekran na dodir nego se upravlja mislima, što će potencijalni kradljivac brzo moći prodati nekom od tehnoloških divova da nakratko stvore svoj mali plavi Okean, bespotrebno se zamaraš da će neko, pogotovo veliki, trošiti vrijeme i resurse da provjeravaju hipoteze i grade poslovni model, kada im je puno lakše pustiti tebe da sve to razviješ, izađeš na tržište i nakon toga te za par dana poklope.

Ako ti se često događa da na tržištu viđaš proizvode/usluge ili poslovne modele o kojima si prethodno razmišljala ali ih nisi dovela do kraja, tada imaš ozbiljan problem sa sobom. Kao što ljudi imaju strah od visine, ili pauka, tako i ovaj strah od krađe ideje može predstavljati i jeste ogromna barijera koja stoji između tebe i uspjeha. Da se riješiš straha, iako ne vjerujem da će biti lako, moraš prelomiti sa sobom, pa molim te da, kada sljedeći put dobiješ neku ideju, svu energiju usmjeriš na kreiranje i ostvarivanje poslovnog modela, na komunikaciju s potencijalnim klijentima, na razumijevanje stvarnog problema i kreiranje rješenja koji su kupci spremni platiti. Usmjeri energiju na rad i na izlazak na tržište, bez obzira na sve. Ovo posebno vrijedi ako se tvoja inovacija odnosi na manja unaprjeđenja postojećih i dobro razvijenih poslovnih modela koji su već u crvenim okeanima npr. želiš prodavati Doner u Sarajevu, i planiraš graditi konkurentsku prednost tako što ćeš uvesti dostavu. Super je ta dostava, ali objektivno posmatrano, nije nešto što će te dovesti do plavog Okeana i dugo održati u njemu, čak i ako si prvi u tome, svi ostali koji prave Doner mogu u roku od mjesec dana uvesti istu uslugu… pitanje je, zašto se onda plašiš da će neko ukrasti nešto što nakon tebe tako jednostavno i brzo mogu uvesti?

Prije nego od ideje napraviš kraljicu kojoj ni vlastiti kralj ne može prići, sjeti se Portera s kojim ću te evo upoznati i njegovih pet sila, pet ključnih pitanja koja sebi trebaš postaviti.

Porterov model pet sila

Mnogo je nažalost zapostavljen, iako omogućava, fudbalskim žargonom, da osmisliš formaciju koja će ti pomoći da osvojiš prvenstvo, a sve što trebaš da odgovoriš na pitanja je objektivnost. Pitanje nije, možeš li lagati sebe, nego koliko dugo?

• Intenzitet konkurencije među postojećim konkurentima?
• Opasnost od ulaska novih konkurenata/ulazne barijere?
• Mogućnost supstitucije?
• Pregovaračka moć kupca?
• Pregovaračka moć dobavljača?

Iz samih pitanja se može zaključiti o čemu se radi, da sada ne bih morao citirati i prepisivati, postoji na desetine diplomskih radova na temu Pet sila, ako smatrate vrijednim, izvolite istražiti.

Ako vas ne pokušavaju kopirati, ili ništa ne radite ili vi kopirate!

U ovom članku govorim o biznisu, ne govorim o prenošenju informacija između zaposlenih i menadžmenta unutar jedne kompanije, npr. kada daš prijedlog za unapređenje nekog procesa unutar firme pa kolega to šefu predstavi kao svoju zamisao… ja ti tu ne mogu pomoći, osim da kažem da vjeruješ više u sebe i tražiš manje posrednika,… to je kao ona bezbroj puta ponovljena filmska scena gdje jedan pita drugoga da ga predstavi djevojci, i na kraju ostane i bez djevojke i bez prijatelja!

Kako govorimo o biznisu, evo nešto čemu smo svi svjedočili barem jednom u životu. Osnivaju ljudi agenciju za digitalni marketing, prva u BiH (uzimam ovo za primjer da ne bude uvijek pekara, mesara, frizerski, pvc stolarija,…), rade super, rezultati odlični, kad kroz par mjeseci Mujo Mujić postavio cover na FB: “Da povećaš prodaju, kod Muje za objavu”, za Mujom ih još deset objavi, pa otvore firme i malo po malo gdje god se okreneš neko nudi uslugu digitalnog marketinga… Nema u tome ništa loše, to je tržište, ponuda i potražnja će doći u balans, a ovaj koji je bio prvi će da bi se održao i nastavio rasti više pažnje posvetiti vrijednosti koju nudi klijentu i iz Kanvas modela onom elementu “Customer relationship” ili odnosu s kupcima kako bi izgradili lojalnost.

Iako se najčešće plašimo da će nam neko ukrasti ideju dok je ona još uvijek samo ideja, u praksi, krađe su mnogo češće kada smo već napravili rezultat i kada nam dobro ide. Tada to ne zovemo “krađa”, kažemo kopiraju nas ili ulaze novi konkurenti!

Možeš slobodno ostaviti mišljenje, zašto istu stvar u različitim fazama razvoja zovemo drugačije?

Zaključak u buletima

• Ideje najčešće dobiju noge dok se premišljaš, cjepidlačiš i nešto čekaš…
• Nemoj trošiti vrijeme na brigu o tome hoće li ti neko ukrasti ideju, nego radi na njoj, gradi kontakte i mrežu ljudi koji će ti pomoći da napraviš biznis vrijedan kopiranja.
• Ako postoji prostor da ideju zaštitiš instrumentima intelektualnog vlasništva, zaštiti i nastavi dalje raditi na realizaciji!
• Veća je šansa, zapravo neminovno je da će ti ukrasti ideju kada pokreneš firmu i napraviš rezultat, iako ćeš to tada zvati kopiranje, nego dok još uvijek maštaš.
• Čak i ako te neko pretekne, jer nije se jednom desilo da svjedočim istim idejama i poslovnim modelima nekoliko različitih ljudi iz različitih dijelova države ili svijeta, to ne treba da te obeshrabri. Naprotiv, to može biti i pokazatelj da si na dobrom tragu, pa daj si još malo žara da stvar privedeš kraju!
• Nemoj pristupati investitoru ili potencijalnom poslovnom partner s pitanjima hoće li i kako će ti garantovati zaštitu ideje! Radije predstavi analizu industrije i uvjeri ih da je u taj biznis vrijedno uložiti zato što još uvijek nema mnogo konkurencije, postavit ćeš takve standarde ili imaš patent ili kanale distribucije, mrežu prijatelja/saradnika takvu da će novim konkurentima biti jako teško da uđu na to tržište, pokaži svoj snažan odnos s potencijalnim klijentima, njihovo povjerenje u tebe i tvoj budući proizvod, pokaži dobar odnos s potencijalnim dobavljačima i da ne postoji prostor da te ucjenjuju, pokaži i da je vrijednost koju nudiš daleko ispred svih supstituta koje klijenti mogu pronaći na tržištu,… vjeruj mi, nakon toga niti jedan investitor koji ima interesa u toj industriji ti neće zatvoriti vrata, svima trebaju ljudi, dobri ljudi koji će iznijeti ideju, pa time dolazimo i do zadnje stvari u ovom zaključku.
• Kakav si čovjek? Čovjek pa ideja, nemoj je stavljati ispred sebe i nemoj partnere tjerati da tebe ocjenjuju na osnovu ideje, neka ideju ocjenjuju na osnovu tebe, tvojih vještina, sposobnosti, vjere i odlučnosti da stvari izneseš do kraja!

U Startup studiju imamo 365 dana otvoren poziv za zajedničko ulaganje, pročitaj kriterije, ako su ti interesantni javi se da od ideje zajedničkim snagama napravimo biznis vrijedan kopiranja!

Da ne završim sa zaključkom i reklamom

Ako se zaista toliko plašiš, a ovo je u slučaju da govorimo o idejama koje imaju dovoljno elemenata da budu pravno zaštićene, tada svakako posjeti Institut za intelektualno vlasništvo pa vidi na koji način je najbolje da se zaštitiš.

Imaš nekoliko opcija:

• Industrijsko vlasništvo – patent, industrijski dizajn, žig,..
• Autorska i srodna prava – književna djela, računarski programi, fotografija, drama…

Iako ne pije mnogo vode na sudu ni bilo gdje, preferiraj pisanu komunikaciju u odnosu na usmeni govor kada prvi put predstavljaš ideju, pisani trag je kakav takav dokaz da su od tebe došle neke informacije na određeni datum. Naravno, nemoj sada zloupotrebljavati i doslovno shvatiti pa pisani trag i za burger bar…

Također, prilikom razrade poslovnog modela, važno je da prilikom predstavljanja bilo kome pojasniš stvari koje su vezane za način na koji kreiraš, isporučuješ i zadržavaš ili ja više volim koristiti termin oplemenjuješ vrijednost. Ne moraš ulaziti u sve detalje, npr. evo opet mora biti neka pekara, ako ćeš prodavati hljeb a imaš poseban recept, ok je da ga čuvaš za sebe, samo se potrudi da napraviš tačnu kalkulaciju cijena.

Ako te članovi tima ne mogu čekati jer se previše dvoumiš pa sami nastave dalje, do tebe je, tržište ne spava!

Ako si s druge strane, od teme krađe ideja pobjeći ne možeš, po bitku bića i uvjerenja naših, mi smo kadri stvoriti Boga, i stvarali jesmo kroz historiju, božanstva razna. S tim u vezi, onome od čega pobjeći ne možeš, najbolje je čestitati i poželjeti sreću i uspjeh u nekim budućim poduhvatima.

______ 

Pogledaj i:

• Startup fama – šta je Startup, trebam li i kada pokrenuti jedan?
• Da li je moguće zaštititi softver? Grupe prava intelektualnog vlasništva.
• Šta je invencija a šta inovacija

______

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo. 
• Za inspirativan, zabavan i poučan sadržaj pretplati se i na lonac.pro YouTube kanal.

Pretpostavljam da su oni koji su svoje ideje ili biznise predstavljali investitorima ili različitim komisijama na raznim takmičenjima, ili su radili s različitim konsultantima na unapređenju svojih biznisa, čuli barem jednom komentar tipa: “kada bismo sa 100% sigurnošću znali šta će biti sljedeća velika stvar ili šta će donositi novac, gdje bismo bili…”

I dok postoje ljudi koji u određenim industrijama, djelatnostima, zahvaljujući ekspertizi, informacijama kojima raspolažu sa samog tržišta i sposobnosti povezivanja različitih stvari mogu vidjeti veći potencijal kada su drugi skeptični, i dalje se sve svodi na pokušaje i pogreške, testiranje i špekulacije, da ne kažem kockanje. U nešto smo više u nešto manje sigurni, negdje imamo više informacija, negdje manje, negdje vjerujemo da ljudi nešto mogu napraviti, negdje i ne baš, ali ni u šta nismo 100% sigurni. 

Kada je tako, šta ipak možeš naučiti iz razgovora s investitorima ili različitim stručnjacima koji ocjenjuju, procjenjuju ili na bilo koji način nešto odlučuju o tvojoj ideji/biznisu? 

Šta ćeš naučiti zapravo, ovisi o tvome stavu i sposobnosti, spremnosti da, u trenutku kada želiš najblaže rečeno “razbiti” osobu koja ti govori kako vjerovatno nećeš uspjeti, kako ti ideja nije dobra i kako imaš previše “rupa” u poslovnom modelu, ostaneš smirena i koncentrisana na ključne razloge za takvo mišljenje i rizike koje neko pred tebe iznosi. 

Ako ti neko ne želi dati novac za biznisi ili pružiti podršku, pokušaj sagledati svoj poslovni prijedlog iz njihove perspektive: 

• Možda proizvod/usluga koji imaš, vrijednost koju kreiraš za kupca, nisu dovoljno dobro razvijeni, potvrđeni ili na najbolji način predstavljeni kako bi neko ko nije “Ti” mogao razumjeti šta radiš i koji je potencijal.
• Možda još uvijek nemaš kupca, niti dovoljno jake argumente (bilo kakvu prethodnu interakciju ili pokazatelje konkurencije) da ti neko povjeruje da su kupci spremni platiti to što nudiš.
• Možda ti je ideja super, ali nema potencijal da preraste lokalni nivo, malo i ograničeno tržište gdje investitor ne vidi interes jer ne može zaraditi ili napraviti veći impakt. 
• Možda je model preskup, pa iako je tržište veliko, generisat ćeš ogromne prihode, i dalje imaš visoke troškove i niske marže zbog kojih je novčani tok uvijek pod pritiskom.
• Možda tehnologija koju koristiš, autorska prava, know-how, ne pripada tebi, nego nekome drugome od koga ćeš uvijek ovisiti i gdje postoji rizik da se njihovim povlačenjem iz dogovora, cijeli posao uruši. 
• Možda je ideja super, ali nemaš odgovarajući “TIM” koji je može iznijeti, niti si prilikom predstavljanja naveo to kao slabost ili predložio rješenje… 
• Možda nemaš nikakvu marketing i prodajnu strategiju, vjeruješ naivno da će odmah po dobivanju ID broja, i nakon što okrečiš poslovni prostor, klijenti sami od sebe u redovima čekati da nešto kupe od tebe. 
• Možda ne vladaš ključnim brojevima ili informacijama vezanim uz samu djelatnost i ciljno tržište (cijene koštanja, troškovi, troškovi akvizicije kupca, prodajne cijene, marže, provizije, veličina tržišta, ko su konkurenti, šta rade i njihovo tržišno učešće,…), i tako ispadaš nepouzdan, nespreman i nesiguran. 
• Možda se predstavljaš osobi koja jednostavno ne ulaže ili ne radi iz bilo kojeg razloga u toj djelatnosti, šta god da kažeš, najvjerovatnije neće doći do dogovora. 
• Možda tražiš previše novca, a ni sama ne znaš što će ti i kakve efekte želiš postići.  

Možda još million nekih drugih stvari a koje najčešće možeš shvatiti kroz pitanja koja ti neko postavlja. Na osnovu toga, ako imaš valjan stav, možeš značajno unaprijediti svoj poslovni model, biznis i spremiti se za sljedeću rundu pregovora, investicija…, možeš rasti. 

Da zaključimo, možeš razgovarati s pogrešnom osobom, u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu, možeš to napraviti jednom ili dva puta, ali ćeš valjda poslije toga naučiti razlikovati produktivne od besmislenih razgovora u kojima ne dobivaš nikakvu vrijednost. 

Ako te previše različitih ljudi, posebno iz te specifične oblasti odbija ili ti govore da nešto promijeniš, tada to nemoj pripisivati pogrešnoj osobi, vremenu ili mjestu, nego razmisli, u tome što govore vjerovatno ima nečega pa pokušaj razmotriti prijedloge i komentare kako ne bi sagorio radeći nešto što nema perspektivu. Ako s druge strane sve što ti se kaže čuješ ali se i dalje držiš svoga i ne učiš ništa iz toga, tada, moj ti je prijedlog, nemoj tratiti tuđe vrijeme, radi šta god misliš da treba. 

Usput, da se vratimo na pitanje iz naslova, nemoj da ti prvi s kojima ćeš ideju validirati budu investitori, razne komisije ili konsultanti. Kupci, kupci, kupci, tj. tržište je namjerodavnije da ti kaže da li je nešto dobro ili nije, to je prvi korak, investitore i ostale ćeš privući i prihvatit će partnerstvo nakon što si u stanju pokazati im da dovoljno dobro poznaješ tržište i da postoji potražnja za tim što nudiš.

___

Pogledaj i: 

• Ideje se kradu, ali rijetko onda kada ti misliš!
• Pokrenuti biznis, sebe i sve ostalo: Želiš li biti najbolji, prihvati da prvo moraš biti najgori!

___

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo.
• Prilike za profesionalni razvoj i networking pronađi i na našoj lonac.pro LinkedIn stranici.

Sve teoretskog u ovom članku će biti ova definicija Startupa Steve Blank-a, koji kaže “Startup je privremena organizacija koja traži ponavljajući i skalabilan poslovni model”.  

Google je prepun članaka o tome kako pokrenuti startup, slogana poput “da je startup pokrenuti lako, pokrenuo bi ga svako” i slične priče koje od startupa prave “babarogu”. Vratimo se na Blankovu definiciju i zdrav razum, zašto bi bilo teško napraviti nešto što je privremeno i što se još uvijek traži?

Nakon što sam u Startup studiju pregledao hiljade prijava za ulaganje i radio sa stotinama preduzetnica i preduzetnika na razvoju njihovih poslovnih modela (kako da kreiraju, isporuče i oplemene vrijednost u svakom smislu) odlučio sam napisati nekoliko redaka o tome šta je Startup praktično, i zašto ga je teško prerasti?

Šta bi bio Startup praktično, narodski?

Mi, ljudi, skloni smo komplicirati iz million i jednog razloga, a najčešće jer se eto lijepo osjećamo kada koristimo termine i rečenice zbog kojih u društvu izgledamo pametnije, pametan jednako sretan, valjda. Kada bi neko prilikom predstavljanja rekao da radi na ideji i da osim toga što na njoj radi nema nikakav konkretan rezultat, pa pored rezultata još ne zna ni šta zapravo želi ili treba da radi, to ne bi zvučalo tako dobro, misteriozno i privlačno kao kada nam kaže, ja imam Startup ili mi smo Startup. Odavde dakle, možemo zaključiti da Startup ne mora nužno biti registrovan, štaviše, u fazi si kada ne znaš šta radiš, tražiš i pravi proizvod/uslugu i kupca koji će to platiti, ne treba ti uz to formalna registracija i firma koja će te zbog troškova koje pravi svakog mjeseca, tjerati da još više radiš i zarađuješ kroz taj trenutni posao, pa će te zapravo samo voditi dalje od cilja da se jednom osamostališ.

Šta ti onda treba kada si Startup?

Treba ti da razumiješ u kojoj si fazi, da realno gledaš stvari i da se ne zanosiš nekim brzim rezultatima i velikim brojevima. Treba da svoju ideju zapišeš na papir, vodeći računa o tri stvari:

•  Treba li ovaj moj proizvod/usluga bilo kome osim meni i jesu li ti ljudi spremni platiti?
•  Mogu li sam, sama napraviti rezultat ili mi treba pomoć ljudi, tim, i ako da, koje vještine treba da imaju?
•  Kako da dođem do kupaca koji se vraćaju i nakon prve kupovine, a da potrošim što manje novca?

U konačnici, treba da se ne dovodiš u zabludu da prvo moraš registrovati firmu pa sve raditi nakon toga. Od svega je, iako jeste da nas administracija i birokratija znaju nekada usporiti, najlakše osnovati firmu.

“Problem-Solution” i “Product-Market” fit

Ne, kupac neće prijeći od konkurenta zato što si ljubazniji, ljubaznija, i što prodaješ plave umjesto bijelih lopti. Oni čak i ne znaju da ti postojiš, a to što ćeš trošiti po $10 dnevno na boostanje i reklame na društvenim mrežama će ti samo olakšati džep. Ozbiljno pristupi problemu koji želiš riješiti za klijenta, istraži, ljudi obično pitaju za rješenja na forumima, a zatim razgovaraj s njima, ako nije baš neka Baltazar inovacija razgovaraj i čitaj recenzije o proizvodima/uslugama konkurenata, čime jesu i čime nisu zadovoljni, pa na osnovu povratne informacije zaključi koji je najveći problem, i razmisli o rješenju/vrijednosti koju ćeš im ponuditi. Kada dođeš do rješenja, opet razgovaraj s ljudima, i da, gledaj da što manje trošiš i vremena i novca.

Validacija klijenta je jako važan segment koji često propuštamo uraditi jer podrazumijevamo da ljudi jedva čekaju dati novac za to novo rješenje, da nas nekim čudom nadgledaju te će čim se registrujemo, kupimo neku mašinu koja nam je prijeko potrebna i čim izbacimo prvi komad odmah milioni kupaca zakucati na naša vrata, a telefon i online narudžbe neće prestajati… upravo tako velika a neosnovana očekivanja budu uzrokom da već na početku poslovanja doživimo razočarenje zbog kojeg se neki nikada više ne usude razmišljati o samostalnom biznisu.

Najčešći argumenti zbog kojih ljudi žele preskočiti “problem-solution fit” fazu u kojoj i radimo validaciju klijenta su: “ne mogu razgovarati s kupcima bez proizvoda” ili “moram se prvo registrovati da bi me ozbiljno shvatili”, ili “moram pokrenuti proizvodnju, imati zalihe za godinu dana, jer šta ako mi klijent prilikom razgovora zatraži odmah veću količinu, a ja nemam da isporučim, ispast ću neozbiljna”, “ja imam taj problem, ljudi će sigurno platiti za ovo jer ja to nigdje kod nas nisam pronašao”…

Ako znamo da pored problem-solution, postoji i “product-market fit” tada ćeš vidjeti da argumenti nisu baš osnovani za prvu fazu, što će reći, ne da ne možeš, nego moraš razgovarati s target grupom bez proizvoda. Cilj ti je da dokažeš da postoji problem, da ta ista stvar i druge boli, i da odrediš da li je problem dovoljno velik, odnosno da li ima dovoljno ljudi koje muči a koji bi kasnije mogli biti tvoji kupci. Kako to radiš? Pa pričaj s ljudima, ali pazi, ako polaziš od toga da astronomi imaju problem s teleskopima za astrofotografiju, tada nećeš pitati pekara je li to problem, nego ćeš pronaći prvo astronome, zatim one koji se bave astrofotografijom, tek tada s njima stupiti u kontakt na neki način. Oprosti, iako ovo zvuči logično, u praksi često gubimo vrijeme razgovarajući s pogrešnom personom i target grupom, što nas dovodi u zabludu, a zabluda nikada nije dobra.

Kada skužiš da je problem dovoljno velik, a uz to znaš dobro i šta je, možeš raditi na unapređenju prvobitno osmišljenog rješenja. Tu dolazimo do famoznog MVP-a. Papir ti je prijatelj, ili Paint ako radiš na računaru, nacrtaj svoje rješenje. Ne mora nužno biti gotov i savršen proizvod, šta god da napraviš poslužit će, važno je da imaš nešto što ćeš moći pokazati istim onim ljudima koje si pitao za problem, eventualno dati da testiraju. U ovoj fazi gledaš da li je proizvod/usluga koji planiraš uraditi adekvatan.

Vidiš, nisi registrovan, registrovana, ali si Startup, tražiš se, uz to ne kršiš niti jedan zakon. Nakon što razviješ poslovni model, uradiš validaciju tržišta, i imaš bazu potencijalnih kupaca koji jedva čekaju tvoj proizvod/uslugu (moraju čekati jer su s tobom radili cijelo vrijeme na rješenju) tada registruj biznis. Nakon registracije, i dalje si Startup, i tako će biti sve dok ti se kupci ne počnu vraćati i preporučivati drugima. Kada tvoj cash flow postane pozitivan, čestitam, postala, postao si održiv biznis, sada možeš dalje razvijati i pripremati poslovni model za skaliranje. Kada si već registrovana, pokušaj što kraće biti Startup, cilj ti treba biti da poslovni model dovedeš što prije do održivosti, a zatim da budeš Scaleup. Održiv biznis je teško napraviti jer mu prethodi million upitnika, Startup je s druge strane više način razmišljanja, neki poslovni mindset, dok razmišljaš o poslovnom modelu slobodno se nazivaj Startup, kako razmišljanje nama ljudima ne bi trebalo padati teško, tako ni samo “pokretanje” startupa nije teško. Startup je težak kada preskočiš korake pa te tržište vrati u stvarnost, a to osvješćenje se skupo plaća. To je kao kada pročitaš skriptu umjesto knjige pa ti na ispitu dođu pitanja koja nigdje nisi pročitao, i padneš naravno… Važno je naglasti da iako s prvim poslovnim modelom prerastemo Startup, da bismo dalje rasli, za neke nove proizvode/usluge ili odjele unutar kompanije ćemo na isti način tražiti odgovarajući poslovni model, tako ćemo istovremeno imati i biznis koji raste i startup unutar tog biznisa, ovo je zapravo najbolja kombinacija jer omogućava biznisu kontinuiran rast i ostavlja prostor za inovaciju.

Da ne zaboravimo, ne radiš sama, sam, negdje tokom svoga puta si sigurno pronašao isto tako motivirane partnere koji te nadopunjuju svojim vještinama i znanjem, pa se sve oko startupa razvija u dobrom smjeru. Također, razmišljaš racionalno, outsourcaš sve što možeš, ne stvaraš bespotrebne troškove, svaki korak koji napraviš i pfening koji uložiš ti donose određeni rezultat, bliže si cilju da se osamostališ i kreiraš vrijednost. Govorim osamostališ, jer je najčešći razlog zašto ljudi odluče pokrenuti svoj biznis, pored više novca koji očekuju, taj da budu samostalni. Samostalnost, sloboda i držanje svoje sudbine u svojim rukama je dobra stvar, razmisli koliko ne vjeruješ u sebe kada svoju i egzistenciju svoje porodice svjesno iz svojih ruku prepustiš u ruke poslodavca, jer iz nekog razloga vjeruješ da će se neko drugi bolje brinuti o tebi od tebe same, samog! Da se razumijemo, ne mogu i ne trebaju svi biti poslodavci, ali to je neka druga tema.

Postoje također poslovni modeli koji stvaraju vrijednost za investitore i cilj im je exit u nekom periodu. Njihov primarni cilj nije da brzo postanu samoodrživi i profitabilni, nego da kreiraju vrijednost i dovoljno velik interes investitora za B,C,D serije investiranja i/ili IPO, nakon čega se investitorima i vlasnicima ulaganje višestruko isplati. Tako npr. Spotify vrijedi između 40 i 70 milijardi dolara, iako još nikada od osnivanja nisu ostvarili dobit, neto gubitak u prošloj godini je bio preko 500 miliona dolara, to je također tema za neki drugi put.

Zaključak: Iako Startup kao termin lijepo zvuči, ne treba padati u zamku da je prednost predugo ostajati Startup. Startup je svako, bio registrovan ili ne, organizovan u grupu ili sam, sama, ko još uvijek traži odgovarajući poslovni model i stalne kupce. Startup je zapravo pokrenuti lako, ne znam niti zašto se koristi taj glagol kretanja “pokrenuti” koji prije asocira na formalnu registraciju (koja također više nije bauk) nego na tok misli i istraživačkih aktivnosti, teško je prerasti Startup. Da prerasteš Startup uradi “domaću zadaću”, nemoj preskakati korake. Registruj firmu ako imaš kupce spremne da kupuju i preporučuju tvoj proizvod pa makar ih bilo deset. Ako praviš proizvod a zatim tražiš kupce, makar jednog, radiš naopako, to je kao da skačeš s drveta i očekuješ da odletiš u nebo, naravno da ćeš pasti na guzicu, budi sretan ako sve kosti ostanu cijele!

Bonus za one koji čitaju do kraja 🙂 Najveći neprijatelj ustrojavanju uspješnog biznisa je sama preduzetnica ili preduzetnik jer su zaslijepljeni svojom idejom ili previše tvrdoglavi. Treba da voliš svoju ideju, ali isto tako moraš znati da se ta ideja mora oplemenjivati, i da gotovo nikada ne ostaje u izvornom obliku. Ako potencijalni kupci ignorišu tvoje mailove i pozive ili te odbijaju, naravno da ćeš razmisliti: jesi li pogodio ciljnu grupu, jesi li pogodio problem, je li ponuđena vrijednost/rješenje sukladno problemu, šta si napisala i koliko si toga napisala (ljudi nemaju vremena čitati romane), prema novim saznanjima ćeš zatim prilagoditi model i pristup, i probati ponovno. Vrlina je i znati kada odustati i promijeniti smjer. Ne ide se glavom kroz zid. Onima koji “nikada nemoj odustati” shvataju doslovno, niko živ ne može pomoći. Nemoj odustati u smislu dolaska do cilja, ako je on ispravan je ok, a način, alate i smjer ćeš svakako mijenjati ako nisu dobri, ako znaš da ćeš radeći istu stvar uvijek imati isti ishod, kao npr. da na putu prema prodavnici staneš na poklopac šahta koji nije osiguran, “nemoj odustati” ne znači stani svaki put na taj poklopac pa se polomi, nego hajde ti u prodavnicu, ali drugi put zaobiđi šaht nekako. 

Po prirodi stvari, fazu Startupa ne možemo preskočiti, zato smo mi u Startup studiju tu da ti pomognemo da je pravilno prerasteš i napraviš stabilan i skalabilan društveni biznis. Ako razmišljaš o biznisu, ili već posluješ ali se još uvijek tražiš, slobodno nam se javi na ispod navedenu priliku, najbolji smo partner za one koji znaju da ne mogu sve sami: 40.000KM da pokreneš ili unaprijediš svoj biznis!

———————

• Ako već nisi, registruj se i pridruži lonac.pro zajednici za više sličnih poziva, savjeta i odgovora na tvoja pitanja.
• Učlani se i u Facebook grupu lonac.pro – zajednica za aktivizam i preduzetništvo.
• Prilike za profesionalni razvoj i networking pronađi i na našoj lonac.pro LinkedIn stranici.