[Aleksandar Krstić]

Sejdefa je već rekla kako suvišno i nepotrebno uvozimo domaće voće i povrće iz stakleničke proizvodnje. Takođe već je rečeno da se pretjerano uvozi voda za piće a tolike zalihe imamo u BiH. Ono što sam primjetio kada je hrana u pitanju jeste da se dosta uvozi zamrznute i konzervirane morske ribe a s druge strane nije razvijena domaći uzgoj slatkovodne ribe kao i prerada ribljeg mesa od slatkovodne ribe. Smatram da je to naša prilika prvenstveno na području ribogojstva. To govorim i kao potencijalni uzgajivač ribe jer je na području opštine Ugljevik uspješno poslovalo nekoliko ribnjaka a naša poljoprivredna zadruga moze biti jedan od potencijalni uzgajivača ribe. Naime mi imamo vještačke akumulacije koje se nalaze u blizini rudarskih radova i iste se mogu uspješno iskoristiti za ribogojstvo.Dalje primjetio sam da ne proizvodimo dovoljan br. softvera a imamo potancijala. Samo nekolicina privrednih subjekata u našem regionu to radi dok su susjedne države, Srbija i Hrvatska dosta ispred nas. Mi u Ugljeviku imamo potencijal za proizvodnju sirovina od otpada koji ostane u procesu proizvodnje el. nergije. Cementara je bila prilika za to, sada kada se koristi sistem odsumporavanja mozemo proizvoditi gips od krečnjaka koji se koristi za sakupljanje sumpornih čestica koje ne idu u atmosferu. Tekstilna industrija ima potencijal takođe. U Ugljeviku su bili pogoni za proizvodnju modne konfekcije kao i za proizvodnju obuće a danas te hale zvrje prazne i djelimično iskorištene u druge svrhe. Potencijala ima u mnogim sferama ali ja sam primarno orijentisan na proizvodnju hrane iako je to bez adekvatnih subvencija Sizifov posao.