Četrnaesti mart. Dan kada je zvanično objavljeno da se sve obrazovne ustanove zatvaraju na dvije sedmice zbog pojavljenja prvih slučaja virusa COVID-19. Tada sam bila drugi razred i sjećam se da smo trebali imati test iz hemija u okviru te dvije sedmice i svi smo bili presretni što nećemo ići u školu. Taj period “privremene” online nastave nije bio nimalo loš; dapače suprotno. 

Kriza počinje

Svi smo očekivali da će sve brzo biti gotovo i da ćemo se vratiti svojim starim životima. Svi znamo kako se to završilo. Dvije sedmice su se pretvorile u mjesec dana, mjesec dana u dva i tako sve do kraja te školske godine. Pomislila sam okej, online nastava nije strašno…sve dok nisu rekli maloljetnicima je zabranjeno izaći. U tom trenutku je počela kriza. Prvi problem je bio činjenica da neću moći proslaviti svoj 17. rođedan i kad volite da ste u centru pažnje kao ja, to je ono što u filmovima stalno govore “first world problem”. Nakon što sam nekako preboljela u činjenicu, počela sam da razmišljam o prijateljima koje ne mogu da vidim i o odnosu s njima. Hoćemo li se družiti poslije pandemije? Razmišljanja o takvim stvarima vas često znaju odvesti na mračna mjesta i osjećate se usamljeno. Niko vas ne razumije i niko vam ne može pomoći. Tad se počinjete zatvarati u sebe i razvijati nezdrave načine nošenja sa negativnim mislima. 

Vrhunac krize

Svaka priča ima svoj uvod, zaplet, vrhunac i kraj. Tako ima i ova. U periodu od marta 2020. godine do marta 2021. godine, broj ljudi koji pate od depresije i anksioznosti je porastao za 25% i to se nekima možda čini kao mali broj, ali ako ga prevedete u broj stanovnika, on postaje strašan. Vlade država koje su se bavile rješavanjem problema ekonomije u raspadu i nabavljanjem opreme kako bi se liječili ljudi koji su oboljeli od virusa nisu mogle da posvete dovoljno pažnje i resursa ovom problemu, stoga se stanje dodatno pogoršavalo. I nakon ukidanja potpune izolacije, ljudi su bili uplašeni i nisu znali kako da se ponašaju u okruženju u kojem se nalaze. I nakon smirenja situacije u svijetu, kriza mentalnog zdravlja nije u potpunosti rješena

Stanje u 2022. godini

Za nešto više od dva mjeseca ova godina se završava i ako pogledamo stanje, ono nije idealno. Vraćamo se starom načinu života da, ali ne možemo da poništimo posljedice koje su nas snašle. Navikli smo se da većina komunikacije bude obavljena online putem društvenih mreža i zbog toga je sad prisutan broj ljudi koji osjete socijanu anksioznost kada trebaju da imajunajjednostavniju konverzaciju uživo.  

Da li smo na putu ka oporavku?

Prvi korak ka potpunom oporavku jeste detekcija problema i priznanje da isti postoji što smo velikim dijelom uspjeli i što će polako ići dalje i dalje i na kraju dovesti do željenog rezultata i sretnijeg života.