Definitivno mogu da kažem da bolujem od novonastalog virusa pod nazivom “pisanje bloga”.

Pošto su karte stigle a tu je i viza ostalo nam je još samo da otputujemo za Gruziju. 

Ekipa koja ide je super a čine je :  Nikolija, Maja, Mediha, Sanja, Helena, Nemanja, Željko  i naravno ja.

 Ekipa obećava to je sigurno, a šta sam ja saznao o Gruziji i Armeniji pročitajte.

Prvo ću naravno krenuti od Gruzije i grada Tibilisija. Kažu da je Gruzija zemlja vina i to boljeg vina nego u Francuskoj i možda baš zato turisti na aerodromu od službenika dobiju fino dizajniranu bocu gruzijskog vina ( tako kažu blogeri, a rodica Nejra kaže da nije dobila vino). Kažu da im je transport jako jeftin posebno maršutke koje su jako popularne i sa kojima želim da se vozim. 

Nećete vjerovati ali mi ipak nismo ti koji su baš između Istoka i Zapada i stoga vazda izloženi raznim povoljnim i nepovoljnim uticajima. Tako kažu Gruzijci da su oni baš istok zapad.Gruzija zvanično pripada Europi, barem na karti a kada kročite u nju kažu da onda primjetite koliko su ustvari daleko od Europe a nisu Azija. 

Njihovo pismo je egzotično koliko i oni sami. Ne mare oni za to što ih niko na svijetu ne razumije. Kao i sve u Gruziji, i pismo im je prastaro. Prvi pisani tragovi gruzijskog alfabeta su pronađeni na prostoru Palestine, datiraju iz petog vijeka i predstavljaju prevod Svetog Pisma. Gruzijsko pismo je jedinstveno i čini jedno od 14 pisama koja postoje na planeti. Nemaju velika i mala slova kao ni sedam padeža, ah kako mi se to sviđa. 

HRANA, HRANA, HRANA

U bivšem Sovjetskom Savezu Gruzini su bili ti koji su spremali ukusnu hranu. Njihova kuhinja sadrži europske i bliskoistočne elemente. Nacionalni specijalitet je Khinkali, tijesto kuhano na pari, punjeno mesom, sirom, zeljem ili krompirom. Takođe, jako je popularan i Khachaapuri – tijesto sa sirom. Kažu da nećemo biti gladni u Gruziji. Do sada nisam imao priliku uživati u gruzijskim specijalitetima, ustvari probao sam jedno jelo i nije mi pasalo, nadam se da će u Gruziji biti znatno bolje.

Vino, uhmmm kažu da je bolje od Francuskog,Gruzijci prave vina već više od 8000 godina. Gruzijske metode pravljenja vina zakopavanjem ćupa sa sokom od grožđa u zemlju su uvrštene na UNESCO listu nematerijalne svjetske baštine. Pravljenje vina je jedan od ključnih dijelova njihovog identiteta i istorije. Izbor jeftinih i kvalitetnih domaćih vina u toj zemlji je više nego širok.

A sada prelazimo na Armeniju, fotke i sve o tome kako nam je bilo u Gruziji možete pročitati u mom narednom blogu (rekao sam na početku da sam obolio od bloga haha).

ARMENIJA ARMENIJA ARMENIJA

Zemlja u kojoj ćemo provesti najviše vremena tačnije u gradu Yerevanu. Kažu da je miks  kultura Irana, Rusije i Turske. Možemo istaknuti da je Armenija Kršćanska zemlja s podacima koji datiraju pred više od 1700 godina. Najvažnije znamenitosti su samostani i crkve u kombinaciji s čudesnim krajolicima. Zemlja srdačnih ljudi koji žele svima dobrodošlicu. 

Šta sam saznao o Yerevanu je to da je centar onako europski i predimenzionisan a da se dosta tog starog Yerevana izgubilo. Grad vječno živi posebno Trg republike gdje svaku veče od 22h do 23h fontane plešu. Ljudi dođu čak u 20h kako bi zauzeli mjesto i gledali ples fontana. A veliki izazov za nas su kaskade, tačnjie 572 stepenice. Mjesto sa kojeg vidimo čak i planinu Ararat, biti će lijepi fotografija :D.  Ja ću da se popnem samo je pitanje koje će mi prolazno vrijeme biti a nadam se da i ostatak ekipe ide sa mnom na vrh. Yerevan je pun parkova i kafića gdje ćemo moći uživati a cijene su prihvatljive. 

U Armeniji je hrana kombinacija turske, iranske, ruske, gruzijske… Tako da nitko neće ostati gladan. – Lahmajun – tanko tijesto s mesom ili povrćem. Slično kao pizza.Lavash – armenski kruh/hljeb. Služe ga svugdje uz obroke. Čini se kao da ga rade samo od brašna, bez kvasca pa nije tako zasitan poput našeg kruha/hljeba tako kažu blogeri pa ćemo i to da probamo. Kofta, slično našim ćuftama.- Khashlama – nešto poput bosanskog lonca. Meso, janjetina ili junetina, s paradajzom, lukom, kuhano i začinjeno s biberom i vinom, postoji i mađarska verzija ovog jela koje sam i spremao u kotliću pa ovo moram probati. Tu je još mnogo hrane za koju kažu da moramo probati. Armenija je poznata i po konjaku a tu su dvije fabrike Ararat i Noy. Kažu da Armenska kafa ima posebnu aromu i da je blaga. Ono što sam do sada pročitao čini se jako zanimljivim pa ćemo vidjeti kako će biti.

PS : FOTKE I OSTALO U NOVIM BLOGOVIMA KADA IH NAPRAVIMO JEEEEEEEE 😀 😀 😀 

Cross Cultural Communications trening i Youth Leadership konferecija, još jedan događaj od strane Mozaika na kojem ću biti prisutan.

Nas 10 članova omladinske banke u BiH zajedno sa 20 mladih iz Gruzije i Abhazije ćemo provesti skupa 7 dana i učiti o različitostima, poštovanju različitostim toleranciji i još mnogo toga.

Znam da je prošle godine organizovana slična konferencija ali ja tu nisam bio. Zato sam ove godine odlučio da se prijavim na konferenciju.

Ovako gledano šta BiH ima zajedničkog sa Gruzijom i Abhazijom na prvu gledano reklo bi se ništa, barem sam ja tako mislio. O da mogu slobodno reći da imamo mnogo toga zajedničkog ali to zajedničko je nažalost taj prokleti rat koji je odlučio na uništi narode. Ovo je tema o kojoj neću pisati jer je to nešto ružno što se desilo kod nas a u isto vrijeme u Gruziji i Abhaziji.

A sada nešto vedrije što ću ovdje sa velikim ponosom i velikom strašću da napišem :

Mladi u Bosni i Hercegovini se druže, sarađuju, vole, razvijaju ekonomiju, jedni drugim su podrška, najbolji su prijatelji bez obzira iz kojeg dijela Bosne i Hercegovine da dolaze, kako se zovu, koje su vjeroispovjesti. Ista takva je situacija u Gruziji i Abhaziji. 

Da mi sada gradimo ono što su ludi umovi srušili, da mi sada ispravljamo tuđe greške, da mi danas gledamo svojim očima a ne očima koje su nam pokušane dati.

Da, mi se danas dižemo iz pepela kao ptica feniks zato što smo mladi, pametni, odlučni i zato što mi sve možemo.

MI SMO MLADI I MI SVE MOŽEMO!!!!!!!

Bila je to još jedna konferecnija. 

Ovoga puta u drugačijem sastavu nego inače. Dolaze nam prijatelji iz Srbije kako bi smo ostvarili regionalnu saradnju i proširili naš lonac. Na rano jutro već problemi, put od Doboja do Sarajeva pun je prepreka a najveća prepreka nosi nazim tunel Vranduk. Pošto sa mnom ide i prijatelj Mahir koji je super vozač ubijedim ga da vozi. Dva momka malo  krupnija kreću se kroz Nemilu VW up mali autić  teško podnosi taj put i na ulazu u Sarajevo bude oštećen. Što kažu osta up bezu amortizera ( nije ni čudo ko je u njemu bio ), ipak na vrijeme se stiže na konferenciju. Dolazim u sobu sam i ljut ali onda kreće ona ljepša priča, stižu i ostali učesnici.

Nakon ručka krećemno sa radom, naši prijatelji iz Obrenovca malo kasne jer imaju problema sa minibusom. I evo stiže ekipa iz Obrenovca i kreće ono formalno upoznavanje. Prićamo o tome šta i kao radimo i naravno sprema se  legendarni turnir u kuglanju i bilijaru koji će biti održan u večernjem terminu. 

O pobjednicima nećemo pisati samo ćemo napisati da je bilo jako zanimljivo i neizvjesno ( Armine i Stefane izvinite što neću opisati vašu epsku borbu). Nakon bilijara i kuglanja usljedilo je naše cjelovečernje druženje. 

Drugi dan počinje na vrijeme i bez kašnjenja. Jutarnji dogovori i planiranje odlaska na Trebević i naravno  posjeta muzeja piva. Ulazimo u žičaru zezamo se i smijemo, prićaju se vicevi, jako smo veseli dok gledamo Sarajevo   sa visine jedan od najljepših gradova. 

Doslo je vrijeme da se spustimo do Sarajevske pivare, naravno ponovo žičarom.  U muzeju saznajemo kako je nastalo prvo BH pivo i gdje se prije fabrika nalazila. Nakon toga vraćamo se u hotel i nastavljamo sa radom. Dolazi noć i kao obično organizujemo malo zabavu i počinje veče puno smjeha. 

Trećeg dana spremamo se za odlazak kući nakon jutarnjih aktivnosti. Pošto auto nije gotov ja  sam odlučio da posjetim sa prijateljima iz Srbije Baščaršiju i pokažem im naše znamenitosti i upoznam ih sa našom kulturom. Posjetili smo Baščarhiju, kupovali fildžane i naravno pili našu domaću kafu.

Nakon svega toga usljedio je povratak kući. 

Nadam se skorijem druženju. 🙂